| Roman Zorice Krajinović Marinić Zaustavljeni su krici, al’ nisu duše u Hrvatskoj matici iseljenika je 1. listopada predstavio u ime nakladnika Kerigma-Pije Anto Pranjkić, urednica izdanja Sanja Pažin, recenzent prof. dr. sc. Pavo Barišić i književnica Nevenka Nekić te autorica. Djelo je kao druga knjiga ove godine izašlo u ediciji Zavičajna književnost. Prisutnima se, nakon uvodnih riječi moderatorice, obratio ravnatelj Matice Mijo Marić zahvalivši autorici i izdavaču na knjizi koja govori o velikim i važnim događajima na području Bosanske Posavine. Zahvalio je prisutnima što su se u velikom broju odazvali pozivu na promociju u Matici. Svečanosti su nazočili, uz brojne Posavljake, državni tajnik Središnjeg ureda za Hrvate izvan RH Zvonko MIlas i savjetnica s posebnim položajem za pitanja Hrvata u Bosni i Hercegovini Žana Ćorić, predsjednik Upravnog vijeća HMI-ja Milan Kovač i predstavnici Udruge Prsten, Ivan Marčeta i Pavao Djedović te predstavnica Ureda za branitelje Grada Zagreba. U ime HKD Napredak o Hrvatima Posavine govorio je počasni predsjednik Franjo Topić, potom i Žana Ćorić te saborski zastupnik rođeni Posavljak Ivica Mišić, član saborskog Odbora za Hrvate izvan Republike Hrvatske. Putem Matičine internetske platforme skupu su virtualno nazočili Hrvati u Švicarskoj, Posavini, kao i ostali zainteresirani diljem svijeta. Pozdrave okupljenima je uputila i Ruža Studer, predstavnica Hrvata Švicarske u Savjetu Vlade RH za Hrvate izvan RH i urednica portala Moja domovina. Potom su se okupljenima prigodnim riječima obratio Anto Pranjkić, a zatim i predstavljači Sanja Pažin, Pavo Barišić i književnica Nevenka Nekić. Pet poglavlja svoje prve knjige Zorica Krajinović posvetila je životnoj ispovijesti svoje majke Anđele. Priča o njenoj sudbini i geneologija obitelji zrcali stoljeće povijest sela Vrela Donja u Bosanskoj Posavini. Knjiga je to o ljudima o kojima nitko (budući su neznatni, mali i obični) nije pisao niti ih je poimence spominjao. Autoricu je na pisanje nagnala čežnja za povratkom zemljaka u zavičaj i trenutak u kom s majkom i bratom, nakon četvrt stoljeća, stiže na ruševine doma u Posavinu. Ostati bez zavičaja znači izgubiti dio najunutrašnijeg bića, kazao je predstavljač Barišić. Krajinović je tako postala tragačicom za istinom a ne osvetom. Posebnost ove posavljačke priče je to što je ispričana iz ženske perspektive, a strašni klimaks predstavlja ubojstvo njene bake Zorke 1947. Život teče dalje, a Zorkina najstarija kći Anđela i dalje nosi vodu s Marenća bunara i pazi na braću. Anđela se, doznajemo na promociji, preselila kćeri 1992., dok će njen brat i Zoričin ujak, koji je otišao u Kanadu, u svom domu prespavati tek 53 godine nakon odlaska u tuđinu. Njihova se kuća u selu, iako jedina hrvatska, počela obnavljati. Autorica zapisuje svoju sagu mješavinom ikavice i ijekavice, autentičnim govorom toga dijela Bosne i Hercegovine. Mnoštvo je sličnih i jednako tragičnih sudbina svojih suseljana autorica sažela među korice ove knjige. I onih muških, dakako. Morali su ili otići ili stradati mladi. Zorkina unuka Zorica rođena je 1962. i već 38 godina živi i radi u Švicarskoj, u koju je otišla 1981. U Slavonskom Brodu završila je gimnaziju i medicinsku školu, a u Švicarskoj se usavršavala na području gerontologije i palijative. Radila je u bolnicama u Embrachu, Bulahu i Zollikerbergu, a trenutno djeluje u Sveučilišnoj bolnici Zürich, supruga je i majka dva odrasla sina. Ujak iz Kanade nazočio je promociji, saznali smo iz dirljiva autoričina obraćanja. Na kraju promocije Anto Pranjkić uručio je priznanja suradnicima Nakladničke kuće Kerigma-Pije i svima koji su pomogli izlasku ove vrijedne autobiografske proze. U prigodnom kulturno-umjetničkom programu sudjelovala je djevojačka skupina KUD-a Bosanska Posavina, uz glazbenu pratnju Nike Z. Brnjića na šargiji i Ante Matijevića na violini, te dva pjevača, Ivan Mandić i Ivan Martić. Program je znalački i nadahnuto vodila Lejdi Oreb, urednica s HRT-a. Tekst: Diana Šimurina-Šoufek Foto: Snježana Radoš |
