Summit 28 šefova država i vlada izabrao je u subotu poljskog premijera Donalda Tuska za nasljednika Hermana Van Rompuyja na mjestu predsjednika Europskog vijeća, te talijansku ministricu vanjskih poslova Federicu Mogherini za nasljednicu Catherine Ashton na mjestu visoke predstavnice za vanjsku politiku i sigurnost. Talijanka će ujedno biti, prema opisu svog položaja, i prva potpredsjednica Junckerove Europske komisije.
Skupa s Luksemburžaninom Jean-Claudeom Junckerom, to su tri nova lica prema kojima ćemo od prosinca prepoznavati Europsku uniju narednih pet godina. Mandat predsjednika Europskog vijeća traje dvije i pol godine, ali već sada se podrazumijeva da se gotovo automatski produžuje za jedanput, kao što je to bilo u slučaju Belgijanca Van Rompuyja.
Oba nova lica imenovana su usred vrlo teške sigurnosne krize, a dakako i ekonomske koja još nije završila. Dvije nove osobe kao da podrazumijevaju određeni balans u sigurnosnim pitanjima.
Talijanska šefica diplomacije posljednja dva mjeseca nastojala se, ali nije do kraja uspjela, otresti impresije koju je stvorila da ima previše razumijevanja za Vladimira Putina. Istočnoeuropske zemlje, koje smatraju da nije do kraja isključena niti vojna prijetnja iz Rusije, to je činilo iznimno nervoznima, i na srpanjskom sastanku odbacili su F. Mogherini. Tada su počele složene igre razmjene utjecaja jer je na tome inzistirao u ovom trentuku moćni talijanski premijer Renzi. Zahvaljujući velikom broju svojih zastupnika Renzi gotovo pa kontrolira glasanje Socijalista i Demokrata u Europskom parlamentu.
Prva tumačenja u talijanskom i njemačkom tisku bila su da je Angela Merkel pristala na talijansko rješenje za visoku prestavnicu za europsku vanjsku politiku pod uvjetom da M. Renzi povuče svoju podršku F. Hollandeu da na mjesto francuskog povjerenika u Junckerovoj komisiji sjedne veliki protivnik njemačke politike stezanja remena Pierre Moscovici. No, nove vijesti su da će A. Merkel pristati na Moscovicija, pod uvjetom da on nema zadnju riječ o ekonomskim pitanjima u Europskoj komisiji, nego da šef velikog povjerenstva za ekonomiju i euro bude Finac i njen protegé Jurky Kaitanen.
Dakako, kancelarka nema previše razloga biti protiv imenovanja Moscovicija jer bi bilo koji kandidat za povjerenika iz redova francuske Socijalističke stranke bio “antirigorist”, protivnik njene politike štednje. Prema tome, može napraviti ustupak predsjedniku Hollandeu.
Isto tako EU, tj. A. Merkel, nije dao zeleno svjetlo Renziju da provede (pod uvjetom da je on to zaista želio) one reforme u Italiji koje bi narušile velike europske planove stezanja. Tako da imenovanje Federice Mogherini treba gledati u kontekstu te političke trgovine.
Prve su reakcije su da je ona bolji izbor nego što je prije pet godina bila britanska laburistkinja lady Ashton, da nije loša, ali da je mnogo bljeđa nego njeni konkurenti za to mjesto. U prvom redu to je bio vrlo talentirani nizozemski ministar vanjskih poslova Frans Timmermans, te isto takav poljski ministar vanjskih poslova Radek Sikorski.
Poljak je eliminiran i zbog, kako su se neki u EU-u bojali, previše bliskih kontakata s Amerikancima, zbog svoje žene, vrlo utjecajne američke novinarke i autorice Ann Applebaum. Vrlo ozbiljno rješenje bila je i dosadašnja povjerenica Kristalina Georgieva, ali ona je imala samo mlaku podršku bugarske vlade, a i nominalno je član EPP-stranke, dok se za to mjesto tražila socijalistikinja.
Prema tome, oko Talijanke vlada mišljenje da se moglo proći i gore, ali da se propustilo da se prođe mnogo bolje. Ipak, što god je sigurnosna i vanjskopolitička situacija složenija, zemlje članice žele imati veću marginu za samostalno djelovanje. U godinama koje su pred nama sve zemlje će htjeti, a pogotovo one velike, same kreirati koliko je moguće vanjsku politiku i reagirati na sukob Rusija-Ukrajina, na Bliski Istok, na Siriju, Iran, Irak.
Čak i oko smjera kojim će krenuti čvrsta saveznica Turska, stožerna zemlja NATO-saveza, postoji manja nervoza. Neće željeti da ih u tome usmjerava čvrsta ruka iz Bruxellea, ali neće htjeti niti potpuno blijedu ličnost, kad će i postići konsensuz. Konačno, s problematikom zapadnog Balkana, prema dužnosnicima iz regije koji su bili s njom u kontaktu, Mogherini uopće nije upoznata, dakle, o tome tek treba steći znanja i formirati mišljenje.
Već je primijećeno da Donald Tusk (57) ne zna dovoljno dobro engleski, ali mnogo je takvih prošlo kroz Bruxelles a bili su na visokim funkcijama. Engleski Javiera Solane bio je savladan, ali ne egzemplaran. Tusk ima nešto mnogo važnije, a to je podrška istočnoeuropskih zemalja, Britanije i, dakako, Amerike. U odnosu prema Ukrajini, a to će biti prva tema europske vanjske, a posljedično i unutrašnje politike narednih godina, poljski premijer ima definiran i čvrst stav. Izrazio je punu podršku ukrajinskom premijeru Petru Porošenku.
Njegovo imenovanje i imenovanje Talijanke treba gledati kao kompromis, par koji EU ističe prema Putinu. Federica Mogherini će biti za dijalog s Putinom, a imenovanje Donalda Tuska signal je čvrstog stava prema Moskvi, poruka Kremlju da istočnoeuropske zemlje imaju dovoljno utjecaja na najvišu europsku politiku da nametnu svog čovjeka na ključno mjesto. Konačno, to je i pohvala Poljskoj, daleko najuspješnijoj zemlji tranzicije, najsjajnijoj novoj članici, a i jednoj od vrlo rijetkih zemalja koja nije poklekla u velikoj ekonomskoj i financijskoj krizi koja je i mnogo iskusnije bacila na koljena.
Donald Tusk je vrlo iskusan političar, na vrhu svoje uspješne zemlje od 2007. godine. Budući šef Europskog vijeća politički je izrastao iz pokreta Solidarnost, vrlo je dobar govornik. Na čelu Poljske donosio je konstantno dobre ekonomske odluke. Prema tome, u tome može naslijediti Hermana Van Rompuyja, vrlo diskretnog šefa Europskog vijeća, ali koji je postavio vrlo visoke standarde za tu funkciju.
S pozicije šefa Europskog vijeća D. Tusk će moći kreirati i dnevni red i nacrte, prijedloge, koji će moći imati velike posljedice i na europsku politiku prema istočnom susjedstvu i na ekonomiju. Donald Tusk u dobrim je odnosima s Angelom Merkel, a etnički pripada Kašubima, starom baltičkom slavenskom narodu, no koji se često služi njemačkim. I novi šef Europskog vijeća dobro govori njemački, makar ne govori francuski, što mu je ipak minus. (cd/Euroreport, foto: AP/dpa)
