Hrvatska planira smanjiti planirane investicije u reciklažu otpada. Od čak 18 planiranih regionalnih centara za otpad, država će izgraditi samo njih deset u roku do 2018. godine. Ipak, kako je ocijenila njemačka agencija Germany Trade & Invest, dobre poslovne mogućnosti nudi i sanacija 150 odlagališta smeća u Hrvatskoj koja ni približno ne odgovaraju europskim standardima. Nova ministrica za zaštitu okoliša, Mirela Holy, do sredine ove godine želi progurati novi zakon o otpadu u Saboru, ali mnogobrojna otvorena pitanja moraju najprije biti riješena.
Očekuje se da će projekti na području otpadnog gospodarstva krenuti nakon pristupa Hrvatske Europskoj uniji. Već u drugoj polovici 2013. Hrvatska ima pravo na 140 milijuna eura iz kohezijskih fondova za projekte na području zbrinjavanja otpada ili otpadnih voda. Plan za razvoj otpadnog gospodarstva mora biti razrađen najkasnije šest mjeseci prije pristupa, dakle do kraja 2012. Ministricu Hily, dakle, definitivno čeka veliki posao. Ministarstvo okoliša trebalo bi uz to preuzeti konkretnu raspodjelu EU sredstava odnosno tzv. Managing Authority. Poseban fond za zaštitu okoliša i energetsku eficijenciju trebao bi davati potporu resornom ministarstvu.
U sklopu pristupnog ugovora Hrvatskoj je određen rok do 2018. Do tada sustav otpadnog gospodarstva mora biti etabliran, sva odlagališta moraju odgovarati EU-standardima i ukupan obujam smeća mora biti smanjen. Do 2018. godine moraju biti dovršeni i regionalni centri za gospodarenje otpadom. U Mariščini i Kastijunu (Istra) uskoro se počinje s gradnjom, dok je u Bikarcu kod Šibenika već dovršen jedan dio poslova. Ova tri projekta u sljedeće će tri godine primate novčana sredstva iz IPA fondova. Ostali projekti čekaju primanje u EU i sredstva iz kohezijskog fonda.
Krapinsko-zagorska županija, Varaždin, Međimurje i Koprivničko-križevačka županija planiraju izgradnju zajedničkog centra na sjeveru Hrvatske. Na sličan način bi se Splitsko-dalmatinska županija mogla priključiti i centru u Bikarcu.
Za veliko odlagalište u Karepovcu upravo je raspisan natječaj za tehnologiju sanacije. Cijeli projekt doseže vrijednost od 60 milijuna eura. Od toga će polovica biti financirana iz EU-sredstava. Do kraja godine bi se trebalo početi i s konkretnim radovima u Splitu.
Kad se usporedi količina smeća po glavi stanovnika u Hrvatskoj s onom u Europskoj uniji, Hrvatska ima 25 posto manje smeća od EU. Ipak, poseban faktor čine turisti koji ljetuju na hrvatskoj obali. Tako primjerice u Dubrovniku ili Zadru treba zbrinuti više smeća od europskog prosjeka, a ni u Splitu i Šibeniku situacija nije puno bolja. Često se u priobalnim područjima mogu vidjeti i divlja odlagališta, što je vrlo neukusno i neugodno pogotovo tijekom turističke sezone. S druge strane, upravo zbog turizma, problemi smeća u Dalmaciji bi trebali biti rješeni prije nego u drugim dijelovima zemlje.
Sortiranje otpada za Hrvate je uglavnom nepoznanica. Postoje određeni pilot projekti, ali ispunjavanje EU odredbi moglo bi dovesti do velikih problema. U 2010. godini u prosjeku je tek 14 posto svih otpada u Hrvatskoj sortirano prema vrstama. Kvota recyclinga, pak, iznosi tek jedan posto! Ta bi kvota prema planovima vlasti do 2020. trebala porasti na 50 posto (!), što je i vise nego ambiciozan cilj. Najviše se otpad sortira u Zagrebu, dok u ruralnim područjima Like ili Dalmatinske zagore gotovo nitko ne odvaja otpad prema različitim vrstama.
Očekuju se također promjene u sustavu skupljanja ambalaže. Dosadašnji sustav osigurava gotovo stopostotno skupljanje i vraćanje boca, ali su se nagomilali dugovi od čak 100 milijuna eura. Ministrica Holy zagovara primjenu austrijskog modela, moguća je i izmjena nekih poreza. Ipak, smanjenje cijene od 50 lipa po vraćenoj boci neće biti tako lako izvedivo, jer mnogi u Hrvatskoj žive od skupljanja prazne ambalaže. (ez)
Foto: vlada.hr
