“Duplomacija” na djelu

Piše Edi Zelić

Bivša predsjednica vlade, Jadranka Kosor, ovih je dana i službeno marginalizirana u svom HDZ-u. Zajedno s Vladimirom Šeksom, s kojim čini tandem „alfa i omega“ najvećeg izbornog fijaska u povijesti stranke, skinuta je s mjesta potpredsjednika Sabora. Novi predsjednik HDZ-a, Tomislav Karamarko, za upražnjena mjesta predlaže Željka Reinera i Tomislava Čuljka te time počinje instalirati kadrove s kojima misli vratiti HDZ na staze stare slave. Takvo što je potpuno legitimno, a Kosor i Šeks, umjesto da priznaju odgovornost i samostalno se povuku s političke scene, istupaju žalopojkama u javnosti (Kosor) i pokušavaju se svim silama i dalje držati iznad vode.

Pišu novine da za političku budućnost Jadranke Kosor postoji nekoliko opcija. Jedna od najrealnijih je, tvrdi se, odlazak u diplomaciju. Tamo će Jadranka Kosor kao gorljiva europejka dostojno predstavljati Hrvatsku sa svojim „day after yesterday“ znanjem engleskog jezika. Čak se pojavljuju špekulacije, ali prije je riječ o izmišljotinama, da Kosorica namiguje na veleposlaničko mjesto dr. Mire Kovača u Berlinu: možda joj je znanje njemačkog jezika ipak na zavidnijoj razini od engleskoga? S druge strane, imajući u vidu vještine komunikacije na njemačkom jeziku mnoštva naših konzula i diplomatskih predstavnika od Hamburga preko Berlina, Düsseldorfa, Frankfurta i Stuttgarta sve do Münchena, ni Kosorica ne bi previše iskakala iz prosjeka.

Sama pomisao na zbrinjavanje politički potrošenih kadrova na mjestima u diplomaciji pokazuje klijentelizam i nemoralnost u hrvatskoj politici. Brojni su slučajevi u kojima, poput Jadranke Kosor u navedenom primjeru, političari i ne pomišljaju na povlačenje konzekvencija zbog svojih neuspjeha. Ni ne dolaze na ideju da bi bilo moralno povući se i prepustiti mjesto drugima koji će posao odraditi bolje. Ne, ne, ne: Kosor, Šeks i njima slični počinju se pravdati kako mjesta potpredsjednika Sabora nisu politička mjesta. Moš mislit…

Što je najgore, takve se onda kadrove prebacuje i gura na mjesta za koja nisu kvalificirani. Da parafriziramo jednu poznatu njemačku reklamu: od obične „Duplo“ čokolade pokušava se napraviti najduža pralina na svijetu. Drastičnije formulacije na ovom mjestu nećemo koristiti…
Na taj način Hrvatska se već godinama vrti u krug, napretka nema, stari kadrovi ne daju  se izgurati s udobnih fotelja. Mladi stručnjaci se ne mogu probiti, odvraćaju ih zavrzlame i rodijački sustavi kadroviranja po stranačkim i inim strukturama. Umjesto da se aktivno bave javnim raspravama i politikom, oni radije razmišljaju o odlasku u inozemstvu, tamošnjoj uspješnoj karijeri, dobroj zaradi i slično. Pa, dokle tako?