Piše Edi Zelić
Neovisnost i sloboda medija u Hrvatskoj očito se mjere prema tome koliko je dozvoljeno nekoga javno oblatiti i pisati bez ikakvih utemeljenih izvora, dokaza i argumenata. S novinarskom profesionalnošću takvo što, dakako, nema nikakve veze. Objavi se priča, pukne se naslov, prodaju se novine, pa ti onda kasnije tuži kume ako ti se da boriti s vjetrenjačama pravne države.
Tako otprilike mogla bi se opisati i dva scenarija koja smo mogli pratiti ovih dana u tim “djelomično” slobodnim hrvatskim medijima, kako ih naziva američki Freedom House. E, kad bi Amerikanci znali za neke naše zakulisne igre. Možda bi hrvatski ranking s 83. mjesta ubrzo pao i ispod nekih banana republika…
Kako se može objasniti činjenica da jedne nacionalne dnevne novine poput Jutarnjeg lista, ocrnjuju gradonačelnika Dugopolja Zlatka Ževrnju i podmeću mu da vrijeme provodi sa splitskim prostitutkama samo dan-dva nakon što je u medijima objavljeno da bi upravo Ževrnja trebao biti ministar gospodarstva u nekoj budućoj vladi koju sastavlja predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko?
Da stvari budu još gore, novinari i urednici Jutarnjeg lista u svojoj bombastičnoj priči nisu bili ni toliko profesionalni da su upitali Ževrnju i druge oblaćene osobe za njihovu izjavu i stajalište. Ma ne, samo da se brže-bolje udari po glavi još jednom, makar i uspješnom, HDZ-ovcu. Glavno da se zaustavi restrukturiranje desnog centra, za što stoji Tomislav Karamarko. I glavno da se nastavi sustavno kriminaliziranje ama baš svega što ima veze s HDZ-om. A to što se ne tako davno taj isti HDZ i njegova bivšeg predsjednika u Jutarnjem listu dizalo u nebesa, danas nitko više ne pamti…
Podlost, podmuklost, bezobrazno konstruiranje i prevrtanje. Što drugo reći.
Ipak, Zlatko Ževrnja se u jednom drugom novinskom razgovoru uspio oglasiti i demantirati cijelu priču, najaviti tužbe itd. Međutim, šteta je počinjena. A ciljevi nekih novinara, urednika, medijskih mogula i onih koji stoje iza njih očito su postignuti.
Evo i još jednog primjera: riječki Novi list tjednima objavljuje ekskluzivne reportaže i priče o tome kako pjevač Marko Perković Thompson državi duguje milijunske porezne iznose zbog neprijavljenih prihoda, a gle čuda, na tzv. „stubu srama“ tj. listi poreznih dužnika, koju je objavio ministar financija Slavko Linić, uopće nema imena Marka Perkovića? A nema ni onog Jelene Rozge i drugih, koje se također unaprijed prozivalo od strane nekoliko medija. Nije da želimo štititi Thompsona, koji domoljubni zanos vješto koristi za svoju dobrobit, ali je li slučajnost da se ova priča o poreznom zatajivaču Marku Perkoviću podgrijala baš potkraj srpnja/početkom kolovoza, taman uoči velike proslave Dana domovinske zahvalnosti u njegovim Čavoglavama? Prosudite sami.
I umjesto zaključka: nije moguće ne primjetiti, pa čak ni onima koji medijske natpise prate tek povremeno, da je objava određenih članaka, udarnih priča, ekskluzivnih reportaža itd. u Hrvatskoj često tempirana svjesno i dirigirano. Svugdje je potrebno novine isčitavati između redaka. Ali u Hrvatskoj posebno.