Piše Edi Zelić
Premijer Zoran Milanović posjetio je ovih dana Njemačku, a u Berlinu je razgovarao s kancelarkom Angelom Merkel te je održao predavanje u Zakladi Friedrich Ebert. Je li bilo značajnijih dogovora ili konkretnijih razgovora, primjerice o njemačkim ulaganjima u Hrvatskoj, javnost nije baš doznala. Mediji su se zadovoljili objaviti kako se Hrvatska raduje ulasku u EU, da Hrvati (tj. Milanović) žele uvesti euro i, naravno, da je kancelarka bila puna hvalospjeva za hrvatske napore u pregovaračkom procesu. I to je sve?
Ne, bilo je tu još nešto. Premijer hrvatske države Zoran Milanović, čovjek koji je svojedobno nekoliko godina proveo u diplomaciji na poziv Ive Sanadera, u prostorijama Zaklade Friedrich Ebert izjavio je da je hrvatska nacija nevjerojatan paradoks i da je nije lako držati zajedno. Premijer je naglasio i faktore koje građane njegove zemlje razdvajaju, a o tome je, kako je rekao, govorio i samoj kancelarki Angeli Merkel.
Je li moguće da jedan premijer svoju zemlju predstavlja na takav način? Hrvatski narod je za Milanovića paradoks? On je, dakle, premijer paradoksnih građana? On je premijer nacije koja se krvavo borila i izborila za slobodu i na koncu za pristup Europskoj uniji, koju sada svojim kulturnim i povijesnim bogatstvom (ili da kažemo svojim paradoksima) želi obogatiti? Nešto se u ovoj slagalici ne slaže, a formulacija premijera Zokija u najmanju je ruku nes(p)retna i nedorasla nekome tko se nalazi na najodgovornijem političkom mjestu u državi.
Milanović se u Berlinu, koliko je poznato, nije susreo s većom grupom hrvatskih iseljenika, valjda za takav susret nije bilo vremena u protokolu. A možda se Zoki i ne želi baviti ljudima koji su rođeni u Njemačkoj i time Hrvatsku ne mogu i ne znaju voljeti koliko i on, jer nemaju iskustva života u njoj.
To je, vjerovali ili ne, šovinistički stav hrvatskoga premijera, čovjeka koji je nedavno osnovao Ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske i koji bi sa stopostotnom sigurnošću pao na koljena pred svakog imućnijeg iseljenika koji bi bio spreman uložiti malo veće pare u hrvatsko gospodarstvo. Vjerujte, tada ne bi ni pitao za ljubav prema Hrvatskoj…
Gospodine premijeru, u mnogim Vašim potezima primjećuje se da ste zeleni iza ušiju, da igrate na krivu kartu i nemate ama baš nikakvoga rješenja da zaustavite Vašu toliko voljenu Hrvatsku i njeno gospodarstvo u slobodnom padu. Iseljenike koji ne vole svoju domovinu koliko i Milanović i njegova družina, na ovom mjestu pozivam da godinu dana, koliko god im teško palo, ne putuju u Hrvatsku, da ne šalju novac rodbini, da odjave sve telefone, struju, vodu, plin, ma sve što redovno plaćaju na teritoriju Republike Hrvatske… Znate li što će se dogoditi? Reći će Vam Zoran Milanović, koji Hrvatsku voli toliko da Vi to ne možete ni zamisliti.
I da, još nešto, gospodine premijeru: nedavno je jedan mladi Splićanin na facebook stranici Vaše vlade napisao da je pet mjeseci bez plaće, da odlazi iz Hrvatske i da se vraća – NIKAD! Kakvo rješenje imate za njega? Jeste li Vi imalo krivi i odgovorni za to da taj čovjek mora ići trbuhom za kruhom iz svoje domovine? I hoćete li Vi za dvadesetak godina, kada se tom Splićaninu rode djeca u Njemačkoj, Švicarskoj ili Australiji, toj istoj djeci govoriti da nisu u stanju voljeti Hrvatsku koliko Vi i Vaša djeca?