Autobiografski roman „Ukradeno djetinjstvo“ svjedočanstvo je svjedoka vremana o zločinima partizanskih postrojbi nakon Drugog svjetskog rata nad domobranima, civilima, ženama i djecom. Njemačka publika dobila je važan dokument o povijesnom razdoblju koje je do sada bila tabu tema, ali njegovo razrješavanje zapravo predstavlja ključan faktor za dugoročno pomirenje naroda u regiji i stabilnost novonastalih država
Piše: Edi Zelić
Potresna autobiografska priča „Ukradeno djetinjstvo“ poznatog hrvatskog novinara i književnika, Ivana Otta, bila je u središtu pažnje umjetničko-glazbene večeri u prostorijama SWR-a u Stuttgartu.
U organizaciji ove južnonjemačke televizijske i radijske kuće i Generalnog konzulata Republike Hrvatske u Stuttgartu, javnosti je predstavljena njemačka verzija „Ukradenog djetinjstva“ koja je objavljena u izdanju nakladničke kuće Gerhardt Hess, a prijevod je realizirala Silvija Hinzmann.
Goste u studijskoj dvorani SWR-a pozdravio je voditelj redakcije SWR International, prof. Dr. Karl-Heinz Meier-Braun. Govoreći o svojoj dugogodišnjoj suradnji s Ivanom Ottom u SWR-u, Meier-Braun je istaknuo kako je sretan što je važan autobiografski dokument o jednom dijelu povijesti u jugoistočnoj Europi objavljen i na njemačkom jeziku.
Prešućivanje zločina ne može dovesti do pomirenja
Generalni konzul RH u Stuttgartu, Ante Cicvarić, kazao je da roman Ivana Otta tematizira jedno razdoblje u povijesti koje je bilo i ostalo tabu tema. „Prešućivanje zločina ne može dovesti do konačnog pomirenja naroda na području bivše države. Stoga je roman Ivana Otta važno svjedočanstvo vremena za nadolazeće generacije“, kazao je Cicvarić.
U ime nakladnika Gehardta Hessa, o knjizi „Ukradeno djetinjstvo“ progovorio je i Dieter Frieß ističući da je važno u izdavačkom svijetu pratiti izazove i rizike. „Knjiga Ivana Otta je izraz protivljenja zaboravljanju“, rekao je Frieß.
Dječje igre i strahote rata
Roman „Ukradeno djetinjstvo“ govori o vremenu neposredno nakon Drugog svjetskog rata, zločinima partizanskih postrojbi nad hrvatskim domobranima, civilima, ženama i djecom. Upravo Ivan Ott kao dječak je proživio pakao partizanskih progona, mučenja i maltretiranja u slovenskom logoru Teharje. O tome je slovenska televizija snimila dokumentarni film „Otroci s Petričeka“, a knjiga „Ukradeno djetinjstvo“ objavljena je i na hrvatskom jeziku. Sada je svijetlo dana ugledala i njemačka verzija.
U svom osebujnom stilu moderator SWR-a, Jo Jung, pročitao je dvije dojmljive i dirljive pasaže iz knjige, koje zapravo odlično ilustriraju u najmanju ruku dvostruku dimenziju autorova uratka.
Naime, prvi ulomak bio je vedra, dječja priča koja poslijeratno stanje povezuje s igrom s čahurama, trgovinom mačkama i veseljem zbog otkazivanja školske nastave. Druga pasaža pokazala je autentičnu sliku potresnih događanja, zastrašujućih partizanskih zločina nad domobranima i nedužnim civilima i osobnu autorovu obiteljsku dramu, gubitak oca i majke.
Moralna satisfakcija iz Slovenije
Nakon prikazivanja dijela filma „Otroci s Petričeka“, u kratkom razgovoru s prof. Meier-Braunom, Ivan Ott je govorio o tome kako je nakon objavljivanja priče o „Otrocima s Petričeka“ u Sloveniji pokrenuta javna rasprava o komunističkim zločinima nakon Drugog svjetskog rata, a tada stradaloj djeci isplaćena je simbolična odšteta te je skinuta s njihovih leđa dugogodišnja sintagma o „državnim neprijateljima“.
„Rekao bih ponajprije da je to bila vrijedna moralna odšteta i satisfakcija za mene osobno i za sve ostale žrtve“, kazao je Ott ističući da svoju knjigu u prvom redu vidi kao povijesni dokument. „Ovaj knjiga s jedne strane pokazuje da pobjednici u nekom ratu ne moraju uvijek biti bezgrešni i dobri momci. S druge strane, želio sam progovoriti o djeci koja su uvijek najveće žrtve rata, bez obzira na to gdje se taj rat odvijao“, rekao je Ott.
Izostaje jasan stav hrvatske države
Na kraju priredbe uslijedila su i pitanja iz publike, a posebno zanimljivo je bilo čuti mišljenja autora o tome kako se u hrvatskoj javnosti tematiziraju partizanski zločini nakon Drugog svjetskog rata.
„Činjenica je da za počinjene zločine u Teharju i drugim mjestima u Sloveniji do danas nije nitko odgovarao. U Sloveniji imate oko tisuću masovnih grobnica, od kojih je dobar dio još uvijek neistražen. No, barem se slovenska javnost ozbiljno suočila s tim strašnim događanjima. Svakako se nadam i očekujem reakciju i hrvatske države. Samo država koja razjasni i rasčisti svoju prošlost, koja ne prešućuje i ne isključuje zločine, može imati stabilan temelj za budućnost“, zaključio je Ivan Ott uz pljesak mnogobrojnih okupljenih gostiju.
Priredba u SWR-u imala je i sjajan glazbeni okvir, za koji se pobrinula svjetski poznata pijanistica Diana Brekalo, inače dijete hrvatskih migranata iz Stuttgarta. Diana Brekalo izvela je djela Brahmsa, Kelemena i Liszta. U dvorani „Studiosaal“ SWR-a našli su se i brojni ostali uzvanici, među ostalima vicekonzul BiH u Stuttgartu Dragan Mihaljević, svećenici Ante Kutleša i Zvonko Tolić, književnica Malkica Dugeč kao i gosp. Gündelhofer iz Münchena, također „dijete s Petričeka“ i suputnik Ivana Otta.
Foto: © mediazzz agentur
Pogledajte slike u našoj galeriji:
