Piše Edi Zelić
Ako je vjerovati pisanju jednog hrvatskog dnevnog lista, a zašto i ne kada demantija nije bilo, HDZ-ov saborski zastupnik Ivan Šuker tijekom svoga gostovanja u Frankfurtu, gdje se susreo s tamošnjim stranačkim kolegama, izjavio je da se iseljeni „intelektualci poput prof. dr. Ivana Đikića‚ ‘nisu spremni nositi s konkurencijom na hrvatskoj sceni‘. Pa kome je zapravo u ovom trenutku Ivan Đikić potreban u Hrvatskoj? Naši ljudi muku muče s drugim stvarima, s preživljavanjem. Evo, prošetajte malim hrvatskim mjestima pa ih pitajte za tu temu i vidjet ćete da će vam svatko reći da im je važniji neki sitni seoski lola ili zanatlija od nekog Đikića“, reče Šuker. Sic!
Ali nije ovdje kraj njegovim majstorijama. Citira ga se dalje: „Mi smo u Hrvatskoj specifični. Uspješni ljudi iz iseljeništva kod nas ne mogu uspjeti. Oni su vani naučili na druge uvjete koji u Hrvatskoj ne “pale”, tako da na našoj sceni i ne mogu imati značajnijeg uspjeha jer se ne snalaze u svim tim podvalama. Oni su za Hrvatsku korisniji kad su vani jer tu mogu funkcionirati, to je njihov milje. Isto bi tako bilo da sada mene dovedete u EU i da ja tu funkcioniram“, povukao je pravu domišljatu paralelu gospodin Šuker.
No, ajmo po redu. Čovjek koji je na čelu saborskog odbora za Hrvate izvan Republike Hrvatske i koji je, ne tako davno, bio ministar u Vladi Ive Sanadera i Jadranke Kosor, smatra da jedan Ivan Đikić nije potreban Hrvatskoj. Pa naravno, kojoj zemlji bi moglo biti u interesu da u svojim redovima ima vrhunskog znanstvenika koji radi na otkrićima koja bi mogla imati utjecaja na razvoj čovječanstva, koji je pokupio raznorazne najvrijednije i najprestižnije znanstvene nagrade i koji je zapravo predestiniran za dobitnika Nobelove nagrade? Hrvatskoj takvi ne trebaju, jer Hrvatska ima toliki broj znanstvenika s kojima se jedan Đikić ne može nositi, niti je ovaj spreman za to.
Ivan Šuker se sjetio da je po hrvatskim selima važnija tema preživljavanja, da se ljudi više zanimaju za seoske lole nego za znanstvenike poput Đikića. Što je Šuker radio dok je bio ministar? Jeli se kao čuvar državnog proračuna pobrinuo za raspodjelu sredstava koja bi omogućila bolji život po hrvatskim selima, koja bi omogućila radnicima da redovno primaju plaću za svoj rad? Da se malo manje pljačkalo i kralo, možda bi više novca ostalo za maloga čovjeka, za razvoj obrazovanja, za otvaranje radnih mjesta, za seoske lole, da ne nabrajamo dalje…
Elegantno popunjeni glavni lik iz još jedne nevjerojatne hrvatske priče smatra dalje da uspješni ljudi iz iseljeništva ne mogu uspjeti u Hrvatskoj. Njihov je “milje” u inozemstvu, na tom terenu se bolje “snalaze”. I to Šuker izjavljuje dan-dva prije objave plana središnjice svoje stranke koja kao ključni faktor u svom programu za gospodarski oporavak Hrvatske navodi – investicije iseljenika?!
Tko je tu pobrkao lončiće? HDZ ili Šuker? Važno je u cijeloj priči da Šuker sa svojim stavom o “dijaspori” sjedi na pravoj stolici tj. na mjestu predsjednika Saborskog odbora za Hrvate izvan Republike Hrvatske. Tamo su ga vjerojatno postavili jer su smatrali da je sposoban razumijeti probleme i potencijale dijaspore zato što su, eto, njegovi roditelji ipak bili gastarbajteri.
Smiješno je da s jedne strane “dijasporski specijalac” Šuker grmi po proslavama u Njemačkoj da je Hrvatska nastala zajedništvom iseljene i domovinske Hrvatske te da je za razvoj Hrvatske važan i njezin iseljeni dio. S druge strane, novinarima tvrdi da obrazovani, nekorumpirani, stručni ljudi iz dijaspore u toj “Lijepoj našoj” ne mogu biti uspješni. Uff, kakav li to udarac mora biti za Šukerove “dijasporske” stranačke kolege koji ga ugošćuju i tako rado paradiraju s njime i njemu sličnima po raznim priredbama…I baš interesantno da nitko u dijaspori i nitko od iseljeničkih organizacija ne podiže glas protiv ovakvog omalovažavanja iseljenika. Valjda zato što je ono stiglo iz usta člana stranke kojoj se još uvijek i nakon svega pošto-poto vjeruje.
Na koncu, Ivan Šuker priznaje da se u podvalama poput onih koje vladaju u Hrvatskoj ne može snalaziti svatko. Uistinu, mogu to jedino prefrigani političari, muljatori upitnoga obrazovanja, bez znanja stranih jezika koji plivaju u vodama svakojakih boja. Takvi bi, da ih se dovede u EU, stvarno teško mogli funkcionirati.
I treba li onda Europa Šukere ili Hrvatska Đikiće? Na žalost po Europu, Šukeri joj stižu već od srpnja. Ali hoće li i Đikići u Hrvatsku, to je već malo teže pitanje…
Odlican komentar ,sta reci zalosno da ovakvi ljudi vladaju ili su vladali Hrvatskom mr.Zelic cestitka
Čestitka! Izvrsni članak!
Iako se sada nažalost moram pitati kako ćemo mi Hrvati u diaspori ostati ponosni Hrvati kada naši „specijalci“ daju takve izjave. Nije čudo da se treća generacija naše dijaspore sve manje zanima za našu domovinu. Po Šukerovoj izjavi mogu se svakako osjećati odbačenima.
Cestitke Autoru!
Nazalost takva razmisljanja o Diaspori ima domovinska Hrvatska.Nedaj boze da ti na pamet padne da nekom pokusas prenjeti neko svoje iskustvo odmah si blokiran rjecima to se kod nas drugacije radi .Sta vi znate?Pa i neznamo jer smo davno otisli i nismo pohvatali tu vrstu “MARIFETLUKA”.Svi kukaju kako je korupcija na toj razini gdje jest a svi je podupiru svak na svoj nacin kroz raznorazna mita.Mozda nas je Suker pozalio da ne upadamo u nevolje pa kaze neka vas tu gdje i jeste , pa najkorisniji ste tako jer ste kao sigurni turisti najkorisniji.