Hrvatsko gospodarstvo nalazi se u konstantnom padu. Tko traži dobre vijesti iz hrvatske ekonomije, morat će se vratiti daleko u prošlost. Već pet godina Hrvatska ne može krenuti prema naprijed. Međutim, to ne treba čuditi, jer ni prošla, ni aktualna vlast nisu započeli prijeko potrebnim strukturnim reformama. Velika bolna točka je javni sektor koji je, unatoč dokazanoj neučinkovitosti, zadnjih godina čak i proširen. Privatizacija državnih kompanija teče vrlo sporo. Europska unija, doduše, u nekim točkama je pokušala vršiti pritisak na Hrvatsku, primjerice u brodogradnji, ali se promjene u Hrvatskoj jednostavno ne događaju ili dolaze presporo. Država je uložila puno novca u brodogradnju, čak četiri milijarde eura u zadnjih dvadeset godina. Međutim, inovacija gotovo i nije bilo. Spremnost na konkurenciju i preživljavanja na slobodnom tržištu izgleda drukčije. To uostalom vrijedi i za druge gospodarske grane poput sektora energije, zdravstva i transporta. Neučinkovite državne tvrtke karakteristične su za sliku hrvatskog gospodarstva. S druge strane privatni poduzetnici osjetili su itekako veliku gospodarsku krizu. Masovna otpuštanja bila su jasna konzekvencija. Stopa nezaposlenosti u Hrvatskoj iznosi nevjerojatnih i katastrofalnih 20 posto. Unatoč teškoj situaciji premijer Zoran Milanović ne želi pozvati u pomoć MMF. Štoviše, Milanović se oslanja na vlastite sposobnosti. „Imamo povjerenja u našu zemlju. Iako smo mala zemlja sa samo četiri milijuna stanovnika, sposobni smo učiniti čuda“, kaže Milanović.
Veliku nadu Hrvatska ulaže u pristup Europskoj uniji. Prijeko su potrebne direktne investicije. U prvih devet mjeseci prošle godine u Hrvatsku je došlo samo 450 milijuna eura stranih investicija. Četiri godine ranije ta je svota bila deset puta veća! U turizmu Hrvati se nadaju još boljim rezultatima nakon pristupa EU, što bi Hrvatsku kao destinaciju moglo učiniti još privlačnijom i prisutnijom u svijesti potencijalnih turista iz Europe.
Međutim, mnogi Hrvati su skeptični i ne vjeruju baš u bolja vremena nakon ulaska u EU. Bilo u Zagrebu, Splitu, Dubrovniku ili u ruralnim područjima, mnogi građani upravo doživljavaju na svojoj koži što to znači pristupiti Europskoj uniji. Brojne odredbe i zakoni iz Bruxellesa moraju biti ispoštovani. I to se odnosi na svakoga, bio on trgovac, vatrogasac, prodavač ili frizer. Tome treba pridodati opravdanu sumnju u konkurentnost domaćih tvrtki nakon otvaranja tržišta. Ipak, jedna nada ostaje: većina hrvatskih građana uvjerena je da će članstvom u EU biti smanjena korupcija hrvatskih političara, kojima je u cilju samo vlastito bogaćenje, a ne dobrobit prosječnih građana. (cd, Tim Gerrit Köhler)
