Piše Edi Zelić
Televizijski dvoboj Angele Merkel i Peera Steinbrücka ovih je dana aposlutni top događaj u Njemačkoj. Sve najvažnije tv-postaje uživo su prenosile jedini izravni javni dvoboj kancelarke i njenog izazivača. Američki tv-format, koji je započet 1960. godine „duelom“ između Kennedya i Nixona, postao je neizostavan dio predizborne kampanje i u Njemačkoj.
Za SPD-ova kandidata Steinbrücka televizijsko sučeljavanje je, znalo se dugo, zapravo predstavljalo jedinu mogućnost direktnog konfrontiranja s Anegelom Merkel. Kancelarka je do tada, naime, vješto izbjegavala svaki susret ili sukob sa svojim bivšim ministrom financija iz doba velike koalcije. Dvoboj između Merkel i Steinbrücka, sve u svemu, nije ponudio nikakva nova, a kamoli senzacionalna otkrića koja bi imala utjecaj na nekakav prijelom ili prevagu u predizbornom nadmetanju kršćanskih demokrata i socijaldemokrata. Donekle se to, naravno, moglo i očekivati. Stoga je zapravo najzanimljivije pitanje bilo hoće li Steinbrück uspjeti prikazati mješavinu državničkog suvereniteta i potrebne agresivnosti, da ne kažemo drskosti, kojom bi se kancelarka dala poljuljati u svojim izajvama. Samo na taj način, činilo se mnogima, Steinbrück bi mogao pokupiti dodatne poene kod birača.
Međutim, čini se da Peer nije uspio. Retorički je (s iznimkom nekih očito na pamet naučenih floskula) bio nadmoćan, borio se, trudio se, formulirao je atraktivno, svakako agresivnije od Merkelice, ali bez pretjerivanja i bez da poklekne populističkim kušnjama. Ponudio je jasne alternative, posebice kada je riječ o temama poput naknade za skrb nad djecom, skrb o starijim osobama, NSA afere… Merkel je u više navrata ispala defenzivnija, pa čak i s malom dozom nesigurnosti.
Ipak, kancelarkinu tvrdi oklop i njene svima ugodne, ali ne baš sadržajne izjave nije uspio matirati. Pogotovo najjači Angelin argument ostao je za Peera neriješiva enigma: u proteklih osam godina vlada Angele Merkel nije uopće napravila loš posao. Nisu to bile loše godine za Nijemce i Njemačku, jedinu europsku zemlju koja je koliko-toliko uspjela izbjeći fatalnom viru velikih financijskih i inih kriza i vrtloga. Angela Merkel odaslala je jasnu poruku gledateljima i biračima da se na takav način slobodno može i nastaviti. I preživjela je još jedan televizijski dvoboj.
Ni tema oko Sirije i eventualnog sudjelovanja njemačkih vojnika u možebitnoj američkoj vojnoj intervenciji nije unijela preveliku dinamiku u tv-dvoboj. Zadnjih je dana Steinbrück u tom pogledu proveo promjenu stajališta. Dok je Merkel ostala distancirana, ali ipak solidarna s Amerikancima, SPD-ovac se jasno opredijelio za britanski „NO“ eventualnom američkom vojnom udaru. Sjetio se, valjda, strategije Gerharda Schrödera, koji je 2005. jasnim odbijanjem njemačkog vonog sudjelovanja u Iraku, udario važne smjernice za pobjedu nad Edmundom Stoiberom.
No, Steinbrück nije diskutirao iz pozicije kancelara i mora realizirati da „otkazivanje“ vojnoj opciji ne pali tako dobro ako ga izričete kao protukandidat. Dok SPD-ov kandidat traži više diplomacije i manje bombardiranja, Merkelica telefonira s Obamom, Hollandeom ili Putinom te isto tako nije baš sklona njemačkom sudjelovanju. Dani u kojima se odlučuje o ratu i miru uobičajeno su dani vladajućih, a tako je i ovaj put.
Za Angelu Merkel ovogodišnji tv-dvoboj predstavlja već treće sučeljavanje uoči parlamentarnih izbora. Više je nego očito da joj izravni tête-à-tête nije baš najjača strana. Nije „Angie“ ni ostarjela poput Nixona, niti njezin šarm osvaja poput Kennedya, ali sve to nije ni Peer Steinbrück, koji je trebao zabilježiti visoku pobjedu ako je mislio ugroziti crno-žutu koaliciju. Ovakav neriješeni rezultat bez golova, po svemu sudeći, neće mu biti dovoljan.
