„Restaurant Dalmatia“, tako glasi naslov novog romana Jagode Marinić koji je u izdanju nakladničke kuće Hoffmann und Campe ovih dana premijerno predstavljen u Stuttgartu i koji je odmah primio brojne pozitivne kritike poznavatelja njemačke literarne scene.
Velikom senzibilnošću hrvatska autorica iz Heidelberga u svojoj novoj knjizi postavlja pitanje identiteta i vlastitih korijena kao preduvjeta za ispunjeni život i za slobodu da svatko za sebe smije i može pronaći svoj kutak na svijetu u kojem se osjeća kod kuće.
Glavna protagonistica romana, Mia, mlada fotografkinja iz Berlina, uvjerena je da je taj svoj kutak pronašla u dalekoj Kanadi, gdje je konačno primila priznanje za umjetnost kojom se bavi. Međutim, s prvom nagradom stiže i čudnovata praznina i Mia više nije u stanju nastaviti kreativnim radom. Što sad?
Povratak kući
“Moraš se vratiti kući, jednostavno se moraš vratiti. Natrag. Kao da se radi o mjestu koje na nekoga čeka, koje je uvijek tu, čak i kada zakasniš, kao topla juha na bakinom štednjaku“.
Ovo je citat iz knjige kojim Jagoda Marinić svoju protagonisticu šalje natrag, u potragu za svojim korijenima, u berlinski restoran „Dalmatia“, u kojem je provela djetinjstvo, koji joj je bio svojevrsna luka spasa i u kojem su joj se pod kožu uvukle brojne vrijednosti, stavovi, izreke i ponašanja njezine tetke Zore.
Mia u Berlinu pronalazi snagu da se usredotoči na svoj identitet i da krene u potragu za svojim korijenima koji se nalaze u Hrvatskoj, zemlji koju poznaje tek s godišnjih odmora, ali koja joj je prirasla srcu. Nebo iznad berlinske četvrti Wedding za Miju je crno, misli joj lutaju pod svijetlo hrvatskoga sunca. Ona dobra stara ljeta provedena u Hrvatskoj vraćaju joj se u sjećanje, neopterećena atmosfera godišnjih odmora, tematiziraju se hodočašća Gospi Sinjskoj, govori se i o socijalnim problemima, izgubljenoj vjeri, o ratu, izbjeglištvu, Titu…
Teta Zora iz berlinskoga restorana
Petra von Olschowski, rektorica Umjetničke akademije u Stuttgartu, tijekom premijere romana „Restaurant Dalmatia“ ocijenila je da Jagoda Marinić čitatelje fascinira svojim poetskim jezikom koji je mnogo konkretniji i prirodniji od onog u romanu „Bezimena“. „Restaurant Dalmatia“ sadrži veliki broj dijaloga, pa se čitatelju ponekad čini da se nalazi usred kazališnog komada, primjerice u situaciji kada Mia susreće još jednog „migranta“, Španjolca Jesusa, siromašnog berlinskog intelektualca. To ne treba čuditi, jer je Marinić mnoge takve priče skupila iz razgovora s „tetom Zorom“ koja je stvarna figura i u čijem je restoranu naša autorica porijeklom iz dalmatinskog Crivca često boravila dok je živjela u Berlinu.
Premda je Marinić dugo bježala od toga da napiše roman koji eksplicitno tematizira „migracijsku pozadinu“, duži boravak u SAD-u, kako kaže, otvorio joj je oči. Svojevrsnu inspiraciju primila je i od američke autorice Toni Morrison koja je u svojoj knjizi “The bluest eye” opisala tamnoputu djevojčicu Pecolu kako čezne za vršnjakinjama bijele kože i plavih očiju koje sjede u prvim školskim klupicama. U Americi se neprestano prepričava i govori o migraciji i migracijskim problemima crnaca. S druge strane, priču migranata u Njemačkoj zapravo nitko ne priča. Zbog toga, uvjerena je Jagoda Marinić, vjerojatno vladaju i mnogi klišeji o doseljenicima i posebno mladi stranci nemaju prave uzore koji bi im mogli ukazivati na to da je ipak moguć uspjeh u njemačkom društvu.
Vjerojatno je Marinić najbolji primjer da može i drukčije: „Osobno ne doživljavam kao nedostatak ili hendikep činjenicu da sam žena, da sam dijete iz radničke obitelji i da imam migracijsku pozadinu. Dapače, radi se o obogaćenju i sretna sam zbog svega toga“, rekla je Marinić koja trenutno u Heidelbergu vodi gradski interkulturalni centar.
Fritz Kuhn: “Restaurant Dalmatia” nudi pogled i na mentalitet Nijemaca
Promociji knjige u Stuttgartu, koju su organizirali “Kuća literature”, Zaklada za umjetnost i Hrvatska kulturna zajednica, nazočili su i brojni uzvanici poput člana uprave izdavača Hoffmann und Campe, Franka Hägera, voditelja Literaturhaus dr. Floriana Höllerera, ali i gradonačelnika Stuttgarta, poznatog političara stranke Zelenih, Fritza Kuhna, koji je uputio riječi pozdrava i priznao: „U romanu i mi Nijemci doznajemo mnogo toga o nama, ali i o ljudima koji su došli iz drugih zemalja da bi radili i sebi osigurali egzistenciju u Njemačkoj. Čitatelj doživljava pogled izbliza, ali i pogled izdaleka na nas, na našu zemlju i naš mentalitet“, rekao je Kuhn.
Jagoda Marinić je u razgovoru s Petrom Olschowski otkrila i način na koji pise. „Divim se ljudima koji su u stanju nacrtati koncept knjige i onda se toga držati od početka do kraja. Ja imam naviku da knjigu uvijek moram čitati od prve rečenice. Dakle, kada navečer prestanem pisati, ujutro ne mogu nastaviti na tom istom mjestu, nego svaki puta čitam od prve rečenice do mjesta gdje sam stala, i onda tek nastavljam pisati. Možete misliti koliko puta na taj način pročitam knjigu. Možda zato i traje pet-šest godina dok je završim“, primjetila je Jagoda.
Zaključak je da je Jagoda Marinić s romanom „Restaurant Dalmatia“ ostvarila odlično konstruirano literarno djelo prepuno nostalgije koje na impresivan način traži za izgubljenim vremenom. Mjesto na kojem čovjek može biti sretan, tako će se pokazati na kraju knjige, može biti samo u nama samima, u unutarnjem miru kojeg zaključujemo s vlastitom osobnošću, našim porijeklom, ali i našom budućnošću.
Tekst: Edi Zelić
Slike/Fotos: © mediazzz agentur
