Piše Edi Zelić
Ništa novo u državi Danskoj, oprostite ovaj put u Hrvatskoj. I to po tko zna koji put u toj našoj Hrvatskoj. Predsjednik hrvatske Vlade, Zoran Milanović, u Saboru je podnio izvješće o radu svoga kabineta. U (pre)dugom govoru s već poznatim, iritantnim i za državnika neprikladnim arogantnim stavom, Milanović nas je izvijestio da je hrvatsko gospodarstvo u krizi. Kao da to nismo znali i kao da to ne znamo već dvadeset godina. Trebamo uvesti red, konsolidirati financije, štedjeti u javnom sektoru i donijeti mjere za rast gospodarstva. Lucidno razmišljanje, nema šta. No, kako ćemo to ostvariti?
Istina, Milanovićev ministar financija počeo je rezati i (na žalost tek selektivno) lupati po prstima poreznim kradljivcima, ali tu smo već i stali kada govorimo o postignućim aktualne vlasti u Hrvatskoj. Iz Milanovićeva izvješća ne vidi se kakvu viziju njegova Vlada ima o kretanju ekonomske politke u Hrvatskoj. Premijer nije pružio perspektivu, nije dao nadu mladim ljudima, od kojih većina jedva čeka otići na zapad, raditi i živjeti od svoga rada. A koliko god mi šutjeli o tome, mnogi su to nakon pristupa EU već i učinili.
Strane investicije su pojam koji često pada kao rješenje situacije i put izlaska iz krize. Međutim, gdje je plan za pridobivanje (stranih) investicija u (proizvodnu) hrvatsku ekonomiju? I gdje su rezultati o do sada pridošlom kapitalu, većem otvaranju radnih mjesta ili povećanju životnog standarda prosječnog građanina? Nisu li takvi pozitivni podaci trebali biti sastavni dio premijerova izvještaja?
U situaciji u kakvoj se Hrvatska trenutno nalazi, posebno smeta sitno politkantstvo koje je primjetno na svakom koraku, a dalo se isčitati i u sklopu godišnjeg izvješća predsjednika vlade te, posebno, iz reakcija oporbe. Prazne floskule, skretanje pozornosti s bitnih stvari, dizanje u nebesa sitnih uspjeha uz istodobno zanemarivanje situacije običnog građanina koji od mirovine ne može preživjeti i na liječničke preglede čeka po godinu dana. Kad se tome doda strančarenje i podjela funkcija po podobnosti, a ne stručnosti, onda dobivamo faktore koji lome kičmu ne samo hrvatskom gospodarstvu, nego i društvu općenito. Napredak se zaustavlja prije nego li se kotač i pokrene. Izlaza, čini se, nema. Treće opcije, za sada, još uvijek nema. Oporba je očajna, nekonstruktivna, bezidejna, nema vizije, ni inovacije, ni strategije, niti budi entuzijazam. Ili mislite da jedan Tomislav Karamarko posjeduje znanje i kapacitet da predvodi stručnu vladu koja će Hrvatsku izvući iz krize? „Gospodarski, svjetonazorski i moralno ste devastirali državu”, predbacio je HDZ-ovac Karamarko Milanoviću. I nije se poklopio ušima. Nije ni pomislio. Treba li tome išta dodati?