Arhitekt Viktor Vrečko, nekad suradnik jednog od najpoznatijih predstavnika suvremene arhitekture Normana Fostera, napravio je projekt nove bazilike u Solinu. Vrečko je rođen 1972. u Bielefeldu u Njemačkoj, porijeklom je iz srednje Bosne, iz Kiseljaka, gdje je dvije godine u djetinjstvu pohađao školu, a zatim se vratio u Njemačku. Arhitekturu je studirao na sveučilištu u Delftu te u Münsteru, gdje je i diplomirao. U razgovoru za dalmacijanews, kojeg prenosimo, otkrio je nekoliko zanimljivih detalja iz svoga životopisa i, naravno, o izgradnji nove crkve u Solinu.
– Crkva je kroz povijest uvijek bila najmodernija kad je arhitektura u pitanju. Upravo je Crkva svojim objektima otvarala nove epohe, nove vidike te gledajući retrospektivno Crkve su uvijek donosile “korak naprijed” u odnosu na ostalu arhitekturu. Sad prvi put naše društvo, ne samo u Hrvatskoj nego i u Engleskoj i Njemačkoj, govorim o zemljama u kojima sam živio, teži za onim starim. Ipak, ne vidim smisla da danas napravimo još jednu katedralu svetog Duje, ma koliko ona bila prelijepa. To jednostavno ne bi bilo u duhu sakralne gradnje koja od vas traži, ako u nju dublje uđete, da gradite moderno. U konačnici ipak nije ključno je li nešto moderno ili nije, nego koliko je dobro ili loše – ovako Vrečko odgovara na kritike prema kojima je izgled nove bazilike u Solinu – premoderan.
Nabraja nam naš sugovornik tako uspješne primjere moderne sakralne arhitekture: od djela švicarskog arhitekta Marija Botte u Ticinu, preko Ronchamp od Le Corbusier izgrađene u četrdesetim godinama prošlog stoljeća, nove katedrale Rafaela Monea u Los Angelesu, kapelice svetog Benedikta Petera Zumthora i brojne druge. Pitali smo ga da izdvoji neki pozitivan primjer u Hrvatskoj…
– Emil Šverko je napravio jako dobar projekt u Čavoglavama, a čini mi se da nije dovoljno prepoznat. On je ujedinio regionalnu gradnju i modernu arhitekturu. Moram priznati da konačan sud ne mogu dati jer ga nisam vidio iznutra, ali iz vani to zaista izgleda jako dobro.
Nova crkva u Solinu imat će oko 1100 m2 tlocrtne površine, oko 650 sjedećih mjesta, a prosječna visina je 15 metara. Bit će smještena na mjestu sadašnjeg parkirališta između Staroga groblja i Doma kulture “Zvonimir”, zajedno s pastoralnim centrom i trgom, koji bi trebao predstavljati novo središte Solina.
– Solin ima arhitektonski urbani problem; nema centra. Mi se nadamo i razvijali smo projekt tako da ovo mjesto upravo postane centralno mjesto susreta Solinjana. Krajobraz i pozicija je takva da smo razmišljali šire od isključivo pastoralnih potreba župe.
Vrečko je radio u nekoliko vodećih arhitektonskih tvrtki u Njemačkoj nakon čega je počeo je raditi kod slavnog arhitekta Normana Fostera u Londonu.
– Radio sam na raznim projektima, najvažniji su World Trade Centar u New Yorku i produženje Whitney Halla, jedne od pet najvažnijih građevina u Americi. Prije četiri godine s tri suradnika iz Fosterovog studija otvorio smo svoj studio u kojem smo krenuli raditi stvari onako kako mi mislimo da treba. Trenutačno na ovom području imamo jedan projekt obiteljskih kuća u Zadru, radimo na projektima hotela, ali sigurno da nam je solinska bazilika najveći izazov – prepričava nam svoju dosadašnju karijeru osnivač i suvlasnik londonskog arhitektonskog studija Vyonyx.
U dosadašnjem je radu imao priliku projektirati crkve. Štoviše, njegov je diplomski rad pod vodstvom mentora Klemensa Richtera, poznatoga njemačkog liturgičara, bila upravo jedna crkva. Sam poziv na natječaj za Vrečka, čije je idejno rješenje bazilike u Solinu pobijedilo na natječaju što ga je u ožujku 2009. raspisala Splitsko-makarska nadbiskupija, bio je prava prilika da se ponovno bavi liturgijskim prostorom.
– Ne postoji slučajnost, pa je tako činjenicu da sam diplomirao na sakralnoj arhitekturi u Njemačkoj znao i jedan svećenik s kojim sam se susreo u Londonu i koji je predložio nadbiskupiji da naš ured pozovu na natječaj.
Zaista bili su pozvani i to kao zadnji od deset arhitektonskih ureda. Imali su samo četiri tjedna za predati dokumentaciju, no usprkos zahtjevnom projektu i tako kratkom vremenskom roku uspjeli su. Nadbiskupiji se rad svidio više od ostalih te su ih angažirali.
– Nakon prvog obilaska svetišta meni je bilo jasno da sam suočen s najtežim zadatkom u svojoj karijeri. Razmišljao sam da se ne natječemo jer nisam bio siguran da možemo odgovoriti zahtjevima. Arhitektura je tu samo jedna dimenzija. Povijesna i liturgijska dimenzija zapravo imaju potpuno ravnopravan značaj. Onda sam zamolio prijatelja don Roberta Čibarića da nam predloži osobu koja bi nam u tom zadatku mogla pomoći.
Tako kreće suradnja s don Ivicom Žižićem kojeg mladi arhitekt spominje u svakom razgovoru. Iako je na projektu radilo preko dvadeset stručnjaka, ovaj splitski svećenik i profesor na splitskom Teološkom fakultetu očito zauzima posebno mjesto.
– Sreća što je Ivica prihvatio taj izazov, jer bez osobe njegovog profila ne bismo išli u projekt. Naravno, kako smo ga iskreno tražili i trebali, dali smo mu i potreban prostor u razvoju samog projekta. Naš je projekt plod dijaloga, bliska suradnja između arhitekta i teologa novost je u Hrvatskoj, ali u modernoj arhitekturi je normalno da dio tima budu konzultanti iz struke. Ovdje smo trebali stručnjaka jednako kao kada radimo stadione ili hotele uzimamo eksperte iz tih područja.
Na području Solina ili antičke Salone nalazi se osam bazilika među kojima su: na Manastirinama, nastala nad grobom mučenika Dujma, bazilika na Kapljuču i Marusincu u kojima su pokopani drugi solinski mučenici, bazilika Urbana, katedrala starokršćanske Salone, crkva sv. Petra i Mojsija, poznatija kao Šuplja crkva, krunidbena je bazilika kralja Zvonimira dok ostatke daleko najznačajnije bazilike za Hrvate, one koju je podigla kraljica Jelena u kojoj je i sama bila ukopana, a koja je ujedno i krunidbena bazilika kralja Stjepana prekriva zemlja na Gospinom otoku.
– To je jedna regionalna povijest koja nije još uvijek dovoljno došla do izražaja. S don Ivicom Žižićem smo baš studirali tlocrt glavne basilike “urbanae”. Ova bazilika, uz planirani arheološki park Salona, trebala bi biti zamašnjak velikog turističko potencijala Solina.
Čest je slučaj da arhitekti za idejno rješenje nude crkve koje su oblikovane samo izvana, dok unutrašnjost potpuno zanemare ili njezino uređenje na kraju ovisi o ukusu pojedinog župnika iz čega nerijetko dolazi do nesklada. Projektiranje ove bazilike krenulo je obrnutim smjerom.
– Kad govorimo o sakralnoj arhitekturi tu se zapravo ne može govoriti o modernizmu koji vrijedi u drugim smjerovima arhitekture. To je disciplina za sebe i ja bih je usporedio s klasičnom glazbom, ona, dakle, nikad i ne bi trebala postati pop muzika. Mi smo krenuli planirati crkvu od oltara koji je centar svega te se svako pojedino liturgijsko mjesto odražava na vanjštini bazilike. Ponavljam, liturgija je centralna i to je ono što po meni nedostaje u sakralnoj arhitekturi, pri tome ne mislim samo na Hrvatsku nego općenito. Mi ćemo ovaj, a i svaki idući takav projekt, planirati iznutra, iz same liturgije. Oltar, ambon, svetohranište, kor, krstionica… žarišta su iz kojeg smo razvijali ovaj projekt.
Krstionica, logično, ima poseban značaj u solinskom prasvetištu. Povijesni i vjerski značaj tražio je od arhitekata posebnu pozornost.
– Krstionica zaista daje veliki pečat bazilici. Nalazi se na samom ulazu te ima svoj ulaz i izlaz koji vas podsjeća na osobni ulazak u vjeru. Postojala je ideja da napravimo mali odvojak iz Jadra te dovedemo živu vodu do same krstionice, no iz objektivnih razloga smo od toga morali odustati.
U Splitu su od devedesetih na ovamo izgrađeni brojni sakralni objekti. Malo je onih koji su svojim izgledom zadovoljili puk i struku. Jedna od nadnacionalnih kulturnih i turističkih vrijednosti Dalmacije upravo su sakralni objekti i njihova arhitektura, dok je teško za povjerovati da će netko ikada doći u obilazak ovih, novoizgrađenih objekata.
– Ne smijemo nikad zaboraviti kontekst u kojim su se ti objekti gradili. Radilo se u ratnom i poratnom razdoblju, u kojem je sigurno bilo stvari koje su tražile veću pozornost nego je to bila gradnja crkava, koje su zbog dugog vakuuma, jednostavno bile stvarna potreba, stoga nije iznenađenje da nisu sve stvari idealno prošle. Nadbiskupija je očito odlučila da na primjeru Solina napravi određeno poboljšanje, ne mislim samo zbog važnosti solinske bazilike nego općenito. Sama činjenica da su se potrudili napraviti tako široki natječaj ide tome u prilog.
Na pitanje o diskusiji vezanoj uz gradnju sakralnih objekata u vrijeme krize, odgovara s osmijehom:
– To zapravo nije pitanje za arhitekta nego političara, ali, gledajući s distance, to je jedna naivna pretpostavka. Upravo zbog recesije se trebaju pokretati novi projekti, pri tome ne mislim samo na sakralne objekte. Prema našoj procjeni, u realizaciju ovog projekta će direktno biti uključeno preko pet stotina ljudi, a indirektno i mnogo više. Želio bih da se po čitavoj Hrvatskoj realiziraju projekti takvih razmjera! Ponavljam, pri tom ne mislim isključivo na sakralne objekte. Siguran sam da bi time ostvarili pozitivne efekte na gospodarstvo.
Tehnički je moguće crkvu završiti za tri godine. Ipak, ključan će biti priljev sredstava od strane nadbiskupije…
– Investitor je taj koji određuje rokove, a oni za sada, koliko znam, nisu postavljeni. Tako da ja nisam prava osoba za taj odgovor… (J. Trogrlić, cd)
