Odobrenjem austrijskog ministarstva pravosuđa DARIO KORDIĆ je iz zatvora KARLAU proteklog vikenda izišao na nekoliko sati u grad. Pred portom zatvora dočekali su ga: supruga Venera, sin Vladimir i njegovi rođaci Ivan i David, Vinko i Spomenka Zorić,Đurđa Šušak i don Dragan Jurić. Susret je bio više nego emotivan. U prvom redu radostan i prijateljski srdačan. Nakon kratke razmjene pozdrava krenulo se prema crkvi Sv. Josipa. U župnom uredu Hrvatske misije goste su dočekali fra Franjo Jurinec i njegov pomoćnik Đurica Perković, Zdravko Barišić i Marko Perković Thompson. Odjednom se okupilo društvo kako je Darijo rekao kao da ga je Bog skupljao. Venera,supruga, koja je po Darijovim riječima tisuću puta podnijela veću žrtvu od njega. Njegov sin Vladimir, njegov ponos, hrvatski vojnik. Vinko i Spomenka, članovi „humanitarne udruge prijatelji“. Đurđa Šušak,supruga legendarnog ministra obrane Gojka Šuška. Zdravko Barišić, prijatelj obitelji. Marko, pjevačka zvijezda, došao u posjetu treći put, na dan sv Cecilije-zaštitnice pjevača. Đurica, fra Franjo i don Dragan, stalno su u Grazu i pri ruci našem Dariju. Svi zajedno su zatim otišli kod časnih sestara (SLUŽAVKE KRISTOVE) gdje se služila sv. misa. Misu su predvodili don Dragan i fra Franjo. Puno su ove časne sestre molile za Darija i sam Darijo je inzistirao da tih nekoliko sati slobode on i njegovi prijatelji budu baš kod njih. Ima tu časnih sestara iz Vareša, Ravne Brčko, iz Tomislavgrada sa Kosova pa i časna sestra iz Kenije(rođena u Keniji i prava Kenijka). Svi su osjetili toplinu ove kuće, bilo je božanski lijepo.
Predjednik udruge je svjedočio:
-Kad smo molili u kapelici kod časnih sestara, osjetilo se toliko zajedništva, ljubavi, snage u molitvi i pjesmi. Kada bih zatvorio oči, osjetio bih kao da me neka blažena ruka dodiruje, da mi i duh i tijelo ispunjava zadovoljstvo. Već sedmu godinu obilazim prijatelja Darija u Grazu (bio sam mu u posjeti i u Haagu) ali ovako sretnog Darija nisam vidio. Ne ja, ne Darijo, puna kapelica je bila uzvišena, sretna , zadovoljna i mogu reći blagoslovljena posebnom milošću i blagoslovom. Druženje smo nastavili uz ručak koga su vrijedne časne sestre spremile. Bilo je razgovora o svemu i svačemu. Neću o pojedinostima ali ću citirati jednu Darijevu misao; „Iz zatvora ću izaći kad bude božja volja i nedaj Bože ni minutu ranije. Mnogi žele znati što ću raditi kada budem slobodan a ja opet kažem meni će moj Isus već nešto odrediti, u to sam siguran.
Takav je Darijo.
Njemu je ovo bila prva zajednička misa sa suprugom od lipnja 1996, prva njegova fotografija od pravomoćne presude 17.12.2004. i prvo slikanje na slobodi nakon 6.listopada 1997. kad je iz zračne luke Split otišao u Nizozemsku na suđenje.
Stoga dragi prijatelji, molimo dragoga Boga, da uskoro dočekamo našeg junaka u domovini. Ako ne ranije , onda barem kad navrši 2/3 od 25 godina a to će biti 6.lipnja 2014.
Darijo svakodnevno moli Boga za svoju obitelj, za prijatelje, za svoju Srednju Bosnu i Busovaču, za svoj Hrvatski narod u obe domovine.
NEKA GA ČUVA I POMOGNE DRAGI BOG!
P.S. Dario pozdravlja sve, a posebno članove Humanitarne Udruge „Prijatelji“.
Na kraju ovog susreta rekao je: „ Ja idem nositi svoj križ, meni je srce puno, ovo danas je bilo veliko svjetlo, ali doći će i zora, svanut će dan . VOLIM VAS“.
Humanitarna udruga “prijatelji” DARIO Kordić
Pogledajte SLIKE:
