Nekada su hrvatski katolici duboko u unutarnjem džepiću svoje odjeće nosili sličicu nekog sveca zaštitnika, a kad se radilo o Stepincu još dublje i skrovitije. Izvana si mogao vidjeti iscrpljenog “Gastarbeitera”, kao da gledaš siromašnu staru kućicu naših nekadašnjih sela u Domovini, a unutra je bilo svjetlo i toplina doma, te duboko sakrivena vjera da će “ono sakriveno, biti propovjedano s krovova”. Odjednom je iz pretinaca duše i srca došlo sve “na krovove”, a posebno je to vidljivo u štovanju bl. Alojzija Stepinca. Od onih malih sličica sakrivenih iza skuta odjeće, čak sašivenih negdje unutar udjeće, nastale su velike slike i kipovi, sagrađene su crkve i ustanove koje nose njegovo ime. Onaj tihi molitveni jecaj u srcu uz mučeničku krv hrvatske Stepinčeve duše, pretvorio se u velika misna slavlja među hrvatskim vjernicima u Domovini i po svijetu, a posebno po svijetu. Onaj skriveni hod uz njegov grob u zagrebačkoj katedrali, pretvorio se u procesiju hrvatskih hodočasnika iz Domovine i iseljeništva. Ne možeš otići u Zagreb a da ne odeš na Stepinčev grob, kao da je postao zavjet Hrvata katolika.
U radosnom uskrsnom pobjedničkom slavlju spominjući se kreposnog života, ustrajnog svjedočenja i mučeništva zagrebačkog nadbiskupa i kardinala Katoličke crkve Alojzija Viktora Stepinca, sastali su se na jednom mjestu, u crkvi sv. Dionizija u Kelkheimu, hrvatski vjernici zajednice Main-Taunus Hochtaunus, da na sva usta slave Boga koji je svoju silu i snagu pokazao u ovom čovjeku. Baš sve župne skupine: župno vijeće, ministranti, folkloraši, Frama, ovogodišnji prvopričesnici i krizmanici, mješoviti zbor te mali i veliki vjernici sa sva tri mjesta, gdje se nedjeljom slavi redovita misa na hrvatskom jeziku, oni iz Bad Homburga i Bad Sodena zajedno s vjernicima koji žive uz Hrvatski centar u Kelkheimu, a bilo ih je i iz drugih hrvatskih zajednica koje je nekoć vodio voditelj ove zajednice, fra Marinko Vukman. Svi oni u središte svoga slavlja donose u procesiji sliku bl. Alojzija Stepinca, s njim se identificiraju, ističu njegov primjer vjere, zahvaljuju Bogu na milostima koje su primili njegovim svjedočenjem i zagovorom. Euharistijskom slavlju predsjedao je fra Joško Kodžoman, provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, sa sjedištem u Splitu. U markantnim citatima Stepinčevih izreka provincijal je vjernicima otkrio Stepinčevu dušu, koja je duboko kršćanska, vjernička. Istakao je vjeru koja zna prepoznati znakove vremena, tj. vrijeme u kojem se ona živi. Vjera koja je otvorena konkretnom vremenu može preobraziti to vrijeme i njegove suvremenike. Ona ne smije biti odvojena od čovjeka svog vremena i njegove konkretnosti.
Veoma je dobro da djeca i mladi dožive i upamte ovakve dane u župi, jer od njih će župa živjeti. Velika su slavlja poticaj, impuls, predokus budućnosti župe. Djeca i mladi koji su aktivno sudjelovali u misi, a posebno krizmanici koji su prinosili darove i uz njih čitali izreke hrvatskog mučenika Stepinca, nikada neće zaboraviti gdje su bili, koga su slavili. Oni su se osvjedočili u istinu o Stepincu, jer od početaka Crkve kršćanima je bilo najvažnije sastati se na grobovima mučenika na njihov rođendan za nebo, gdje su doživljavali nadahnuća za svoje kršćansko življenje i svjedočenje. U pjevanju mješovitog zbora ove zajednice, kojim ravna s. Magdalena, a za orguljama prati Hrvoje Barnjak, osjetilo se upravo to oduševljenje, kao na sastancima prvih kršćana na spomendane kršćanskih mučenika. Pravo kršćansko slavlje završava uvijek s “Agape”, tj. u ljubavi koja se događa u zajedničkom blagovanju. Ova župa je danas osigurala najljepše što je imala da bi pokazala ljubav, kruh, sir i pršut, kolače, piće…koje su posluživala nasmijana mlada lica folkloraša. Iako je sve planulo u nekoliko minuta svi su bili siti i veseli, jer je u predvorju crkve sv. Dionizija odjeknula i pjesma. Sve je na kraju poškropljeno laganom kišicom s neba, da bi Gospodin i na vidljiv način potvrdio da je danas bio nazočan živ u ovom euharistijskom slavlju povodom spomendana njegova miljenika Alojzija.
Ovo slavlje Stepinčeva u Kelkheimu učvrstilo je vjeru i vjernike, povezalo narod i svećenike, Crkvu i hrvatski narod, iseljenike i Domovinu, provincijala i franjevce s hrvatskim iseljenicima, te otvorilo put novim budućim Stepincima. Provincijal, fra Joško zahvalio je fra Marinku Vukmanu i cijeloj zajednici na kršćanskom življenju i svjedočenju, a posebno na djelotvornoj ljubavi koju ova župa pokazuje pomažući u Domovini Hrvatskoj i BiH, sve do Afrike, gdje vjernici ove župe školuju 150 svoje kumčadi. Na kraju, u nazočnosti gosp. Heriberta Schmidta, referenta za dušobrižništvo vjernika drugih materinskih jezika u biskupiji Limburg, provincijal je njemačkom jeziku uzviknuo: “P. Marinko, herzlichen Glückwunsch zum 60. Geburtstag!”, a vjernici su ovaj uzvik pretvorili u dugotrajni pljesak svoje čestitke za okrugli rođendan svoga župnika, koji današnjim danom ulazi u sedmo desetljeće života, a broj sedam u biblijsko-kršćanskoj svijesti označava puninu i savršenstvo. Ako je još nešto u pastoralu i svećeničkom životu ostalo nedorečeno, u sedmom desetljeću života treba biti dovedeno u savršeni red i sklad sa Stvoriteljem i njegovim vječnim promislom.
fra Tomislav Dukić
POGLEDAJTE SLIKE IZ KELKHEIMA U NAŠOJ GALERIJI:
