U vrijeme gospodarskih i socijalnih kriza, skupoće i velike nezaposlenosti, mnogi u Njemačkoj s nelagodom gledaju na vrijeme mirovine. Državni mirovinski fondovi nemilice gutaju mjesečne doprinose malog radnika, a hoće li i koliko će njemu ostati od uplaćenog malog bogatstva kada dođe u godine, teško je reći. Njemačka država broji sve više umirovljenika, a doprinosi koje uplaćuju sadašnje generacije u radnom odnosu jedva dotječu kako bi se namirile njihove potrebe.
Privatna mirovinska osiguranja iz razumljivih razloga postaju sve popularnija u Njemačkoj, a malo koji savjetnik osiguravajućih društava da ih ne preporučuje. Koliko su takvi privatni sustavi čuvanja novca za stare dane zaista preporučljivi i isplativi, pokušat ćemo vam prikazati u novoj rubrici Crodnevnika „Hallo Deutschland“ uz pomoć razjašnjavanja osnovnih i najčešće korištenih mogućnosti privatnog mirovinskog osiguranja u Njemačkoj.
Najučestalija forma privatne skrbi o starosti u Njemačkoj su, baš kao i u drugim zemljama, životna osiguranja, posebna privatna mirovinska osiguranja, bankovne štedne knjižice te investicijski fondovi. No, prije nego što predstavimo ove različite varijante, treba shvatiti nekoliko osnovnih činjenica. Naime, što se prije odlučite na jednu od mogućih formi privatnog mirovinskog osiguranja, to ćete ostvariti i više financijskoga efekta kroz kamate na kamate, odnosno uplaćivat ćete manju mjesečnu svotu od početka osiguranja. Kod procjene visine vama potrebne mjesečne mirovine, u vidu morate imati svakako i inflaciju, kroz koju novac koji ostavljate za stare dane stalno gubi na vrijednosti. Pomoć financijskih stručnjaka stoga, pri odabiru tipa privatnog mirovinskog osiguranja svakako nije na odmet.
Kod klasične forme privatne mirovine, mjesečno se uplaćuju unaprijed određene svote novca, a na taj način prikupljena sredstva vam se nakon također unaprijed definirane starosne granice isplaćuju, i to na različite načine. Kod najvećeg broja ponuđača privatnih osiguranja, naime, možete birati da li želite isplatu privatne mirovine u mjesečnim ratama ili pak od jednom, a moguće je birati i formu isplate po kojoj se počinje s nižim mjesečnim primanjima koja se onda s vremenom postepeno uvećavaju.
Zanimljiva je u Njemačkoj mogućnost tzv. Sofortrente tj. „mirovine u istom trenutku“. Naime, ako posjedujete veće svote ušteđevine ili dođete do većih svota gotovog novca naslijeđivanjem ili jednokratnom isplatom poslodavca u slučaju otkaza, željenu svotu možete istog trenutka definirati i rasporediti kao mirovinu. Slučajevi u kojima osiguranici pristaju na „Sofortrente“ najčešće se pojavljuju kod radnika koji se s poslodavcem sporazumno dogovore na odlazak u prijevremenu mirovinu uz jednokratnu nadoknadu. U tom slučaju regularna mirovina radnika smanjena je za nekoliko postotaka, ali ulaganjem novca iz „Abfindunga“ moguće je izjednačiti ovaj gubitak.
Soluciju privatnog osiguranja u obzir bi trebali uzeti i mlađi ljudi. Naime, trenutne kamate za privatna mirovinska osiguranja atraktivnije su od mnogih ponuda banaka, a u tom slučaju valja dobro usporediti različite fondove i ponuđače, jer stope kamata dobrim dijelom variraju.
Kao i u slučaju drugih formi štednje, i kod privatnih mirovinskih osiguranja treba pripaziti na određene klauzule zakonodavca. Naime, iz poreznih razloga najveći broj financijskih savjetnika preporučuje mirovinske fondove na 12 godina trajanja. U tom slučaju vam se isplati rendita, a ukoliko vam kojim slučajem novac zatreba ranije, možete ga ovisno o ponuđaču dobiti uz mali ustupak tj. gubitak.
Njemačka vlada prije nekoliko godina uvođenjem tzv. „Riesterove mirovine“ počela je nuditi uposlenicima i državnim službenicima državnu potporu u slučaju da se odluče na sklapanje privatnog mirovinskog osiguranja. Onaj tko se odluči na Riesterovu mirovinu, koja je nazvana po bivšem ministru rada Walteru Riesteru, ovisno o visini mjesečnih primanja može računati na državnu potporu od 80 posto. Mjesečni izdaci za Riesterovu mirovinu mogu se djelomice odbiti od poreza.
Životna osiguranja kao forma skrbi o starosti također su vrlo popularna, a među mnoštvom ponuđenih opcija mlađi ljudi s obiteljima najčešće biraju tzv. kapitalna životna osiguranja. Jedan dio doprinosa se oročuje te s kamatama isplaćuje nakon istijeka ugovora. Drugi dio odlazi u zaštitu od rizičnih faktora, što znači da se u slučaju iznenadne smrti osiguranika kompletna osiguravajuća svota isplaćuje njegovoj obitelji. Onome tko želi isključivo preventivno djelovati glede zaštite u starijim godinama, zbog atraktivnijih kamatnih stopa bolje je odabrati privatno zdravstveno osiguranje.
Investicijski fondovi kao još jedna mogućnost privatnog osiguranja starijih dana, u zadnjim su godinama donosili uvijek najveće dobiti. Ovisno o spremnosti ulagača za preuzimanjem rizika, moguće je među ostalim investirati u vrijednosne papire ili dionice. Na fondove se ne plaća porez, a vode ih iskusni financijski stručnjaci. Inflacijsko izjednačenje zagarantirano je kod gotovo svih fondova, jer su oni bazirani na predmetnim vrijednostima. Međutim, jako je teško odabrati pravi investicijski fond i nitko vam ne garantira uspjeh. Ukoliko ipak nađete ponuđača koji vam jamči uspjeh fonda, nemojte se nadati prevelikoj dobiti.
Na kraju krajeva, svatko neka za sebe odluči treba li mu jedna od opisanih dodatnih formi privatnih osiguranja ili možda radije želi uložiti novac u nekretnine. Jedno je valjda sigurno, a to je da će godine proletjeti brže nego što se očekuje. A ako vam u starosti mirovina ne bude dovoljna, bit će kasno za postavljati pitanje gdje vam je bila mladost.
Edi Zelić
(foto: uschi dreiucker / pixelio.de)