Korizmena duhovna obnova održana je u HKM Main-Taunus/Hochtaunus u Kelkheimu. Voditelj obnove bio je profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu dr. fra Anđelko Domazet. Obnova je bila posvećena temi obiteljske duhovnosti te je voditelj pokušao odgovoriti na pitanja, kako živjeti duhovnost u obitelji; kako tražiti duhovna rješenja za probleme zajedničkog života te kako otvoriti srce jedni prema drugima. Tijekom obnove o. Domazet je održao prigodna razmatranja o duhovnosti i obiteljskim odnosima, o roditeljstvu kao razboritoj ljubavi, o obiteljskim odnosima i ulozi oca. „Problem sreće je ujedno i problem odnosa, a ljudski odnosi su izvor i blagoslova i prokletstva. Čovjek je biće relacije, a ljudi su upućeni jedni na druge. Preko drugih i sami sebe dublje upoznajemo. S druge stane smo svjedoci i problema koji proizlaze iz zajedničkog života. Ljudi sve teže žive zajedno. Uzroci su pritom višeslojni. Netko će reći kako se danas teško zajedno živi jer smo svi veliki individualci. Svatko pritom misli na sebe i svoje interese. Drugi će pak reći kako je prevelika razlika između mladih i starijih. Netko pak ističe, kad bi bila bolja materijalna situacija da bi bio i kvalitetniji zajednički život. Ipak, često se zaboravlja pravi razlog zašto su u krizi ljudski odnosi, a to je nedostatak duhovnosti. Kad ljudi ne žive svoju duhovnost, to jako utječe i na kvalitetu ljudskih odnosa. Kad bi se više živjela duhovnost, bili bi kvalitetniji i naši odnosi“, istaknuo je o. Domazet. Govoreći o izražavanju emocija u zajedničkom životu, kazao je kako je većina naših problema emocionalne, a ne toliko intelektualne prirode. „Pritom često ne znamo izraziti emocije ili ih izražavamo na neprikladan način pa jedni druge povrijedimo i to stvara emocionalnu bol što uzrokuje otuđivanje ljudi jednih od drugih.“ O. Domazet je istaknuo kako je nezaobilazna tema u duhovnosti upravo praštanje. „Zajednički život nije moguć bez spremnosti i sposobnosti opraštanja. Postoje trenuci kad trebamo tražiti oproštenje, a također i kad mi nekome trebamo oprostiti. Priom je važno vidjeti kako čovjek reagira na povrede, zlo, nepravdu. Isus nas poziva da na svoju prošlost ne gledamo kroz zlopamćenje već kroz opraštanje. Ne može se biti kršćaninom, ako nismo spremni oprostiti.“ Govoreći o ulozi muškarca – oca i supruga, o. Domazet je istaknuo kako je muškarac danas u krizi. „Danas nestaje partrijarhalno društveno ozračje i mnogi su muškarci u krizi identiteta svoje stvarne uloge. Sve više se živi u društvu bez očeva. Sve je manje jake fugure oca u obitelji. Moderno je društvo udaljilo očeve od obitelji. Natjeralo ih je da se brinu uglavnom oko materijalne skrbi. No, postoji glad za ocem, zrelim muškarcem, koji će dijete usmjeriti, pomoći mu u samopouzdanju. I sami muškarci moraju ponovno otkriti ljepotu biti otac i suprug“, kazao je o. Domazet istaknuvši kako je važno da se zadrže spolne razlike između muškaraca i žena te kako je važno da muškarci budu zaštitnici vrednota u obitelji, pritom podsjetivši kako su muškarci stoljećima bili čuvari naconalne svijesti i vjere. „Da bi se obiteljski život odvijao u pozitivnom ozračju, potrebno je u svemu dodati i malo humora, opuštenosti i radosti.“
Zadnjega dana obnove, u nedjelju 30. ožujka o. Domazet je predvodio nedjeljna misna slavlja u crkvi Sv. Križa u Bad Homburgu, u crkvi Sv. Dionizija u Kelheimu te u crkvi Sv. Katarine u Bad Sodenu. U podnevnim satima toga dana održao je u Kelkheimu predavanje za mlade o vjeri i osobnoj autentičnosti. Tijekom obnove slavila su se misna slavlja, bilo je klanjanje pred Presvetim, održavala se pobožnost križnog puta, a bila je prigoda i za ispovijed, osobni razgovor s voditeljem obnove i molitvu. Tijekom misnog slavlja, u nedjelju 30. ožujka, u Kelkheimu sedmero djevojaka i mladića dali su obećanja da će godinu dana živjeti po uzoru na sv. Franju u Franjevačkoj mladeži – FRAMI. Fra Marinko ih je blagoslovio i darovao im krunice, a oni su svojim potpisom zajamčili da će tako i živjeti. Tijekom misnog slavlja pjevao je zbor mladih pod vodstvom s. Magdalene Višić i orguljskom pratnjom Filipa Barnjaka. Milodari toga dana skupljani su za njemačku organizaciju „Misereor“ – s ciljem pomoći gladnima u svijetu.
dr. Adolf Polegubić
