Mario Lozančić, kandidat iz iseljeništva za Europski parlament: “HDZ i SDP svojim su nakaradnim radom doveli Hrvatsku u krizu”

U punom jeku je izborna kampanja za Europski parlament, rekli bismo one prve „prave“ izbore za Europski parlament, na kojima će sudjelovati i hrvatski birači. Mnogo je lista, još više kandidata, a u javnosti se sve vrti oko lista pod brojevima 6 (lista predvođena HDZ-om) i 20 (Kukuriku lista). Manje su u fokusu ostale liste i kandidati, među kojima nedvojbeno ima vrlo kvalitetnih pojedinaca.
S jednim od njih razgovarali smo za Crodnevnik. Mario Lozančić, kandidat je Akcije mladih za Europski parlament (lista pod brojem 2). Radi se o visoko obrazovanom mladom aktivistu koji je dugo godina živio u Njemačkoj, gdje i danas radi. I Mario je, dakle, kandidat iz hrvatskog iseljeništva, i to mlad, stručan, kvalificiran i agilan čovjek koji nije poput nekih drugih „kandidata iseljeništva“ postavljen stranačkim linijama na mjesta koja se pune samo da bi se ispunila nečija kvota.
Pročitajte u nastavku kako razmišlja predstavnik generacije, u čijim rukama leži budućnost Hrvatske.

Mario, opet ste se kandidirali na listi Akcije mladih, ovaj put na trećem mjestu. Očito ne posustajete od svoga cilja?

Točno. Akcija mladih se ponovno kandidirala za izbore za Europski parlament. Ovo su prvi regularni izbori za EP, na kojima Hrvatska s ostalih 27 država članica bira svoje predstavnike u Strasbourgu i Bruxellesu. Broj parlamentarnih mjesta se promijenio na 751, od toga 11 hrvatskih mjesta. Bit ćemo negdje u rangu s Litvom, koja ima manje od 3 milijuna stanovnika i Irskom s 4 i pol milijuna stanovnika. Listu Akcije mladih ove godine predvodi Zadranin Ante Rubeša, koji je u aktivnom radu sa svojim kolegama dogurao stranku na treće mjesto u gradu Zadru i Zadarskoj županiji.

Prije dvije godine, kada se Vaša lista pojavila na “hrvatskim” izborima za EP, skoro nitko nije za Vas znao. Je li se u međuvremenu situacija promijenila?

U svakom slučaju. Stranka je osnovana 2005. u znak bunta mladih Riječana i osviještene potrebe za alternativnim pristupom vođenju politike na lokalnoj razini. Danas je ipak izrasla u stranku s kojom se i obični ljudi mogu identificirati.

Zbog čega? U čemu se razlikujete od ostalih stranačkih lista, pogotovo onih velikih stranaka?

Naša primarna razlika u odnosu na druge liste je da građanima Hrvatske želimo Europu, Europsku uniju i Europski parlament prikazati iz jedne cijelovite perspektive. Smatram da su građani Hrvatske, premda smo najnovija članica EU, izloženi jednom suženom pogledu na EU i njene institucije. To se očito može i vidjeti u radu naših dosadašnjih predstavnika u EP. Upravo takav ograničeni pristup onemogućuje stvaranje svijesti da mi nismo samo Hrvati, nego i Europljani i da te Europljane muče isti problemi, da ti Europljani imaju zajedničke snove i zajedničke vrijednosti. Na žalost, takva svijest nije stvorena i naš je zadatak građane osvijestiti u kojim realnim ekonomsko-političkim okvirima zapravo živimo kako bismo zajednički, ne samo u Hrvatskoj nego na razini EU, mogli tražiti rješenja za goruće probleme koji potresaju građane Hrvatske i građane ostalih zemalja članica. Retorika glavnih političkih oponenata, dakle HDZ-a i SDP-a, zabrinjavajuća je, jer su upravo oni odgovorni za stanje u kojem se Hrvatska trenutno nalazi. Ekonomska kriza u Hrvatskoj nije uvezena izvana nego je proizvod marljivog rada političke oligarhije s lijeve i desne strane saborskih klupa. Ta oligarhija ulaskom u EU pere ruke od političke odgovornosti za svoj nakaradni rad u zadnja dva desetljeća i još sebe nagrađuje osvajanjem što većeg broja mandata za EP i postavljanjem jednog povjerenika u Komisiji.

Kako ocjenjujete rad dosadašnjih 12 hrvatskih europarlamentaraca?

Rad naših dosadašnjih parlamentaraca u 10 mjeseci obavaljanja zastupničkih dužnosti nazvao bih ideološko-propagandističkim. Krenimo od ekstremne ljevice i njenog predstavnika Nikole Vuljanića kojemu je bliska ideološka mantra ljevice, ali on ne razumije srž problema građana u EU, što je vidljivo i kod socijalista. Kao izvjestitelj za Albaniju je zakazao. Od Valjala, Baldinija, Borzan, Bušić, Petrović Jakovine, Plenkovića i Šuice nije zapažena niti jedna inicijativa. Cijenjena stručnjakinja za fondove EU-a, Ivana Malarić, na pogrešnoj je političkoj poziciji, jer EP nije zadužen za EU fondove nego na tom području glavnu riječ ima Komisija. Jedini pozitivni pomak pokazali su Tonino Picula i Davor Ivo Stier prilikom svoje inicijative za trećim entitetom u BiH. Samo kvalitetnim ekspertizama i inicijativama naši parlamentarci mogu pomoći u rješavanju izazova europske integracije preostalih zemalja Zapadnog Balkana, što je bitan faktor za vanjsku politiku EU-a.

Komentirali ste nedavno Plenkovićev status na Facebooku po kojemu članstvo u EU-u donosi i nove šanse za iseljeništvo. Niste se složili. Zašto? Zar nije tako?

HDZ je od osnutka imao jako uporište u dijaspori, što nije ni čudno, jer je Franjo Tuđman ostvario san dijaspore o suverenoj Hrvatskoj. No, na starim zaslugama se ne mogu i ne smiju dobivati političke nagrade putem izbora. HDZ je propustio stvoriti sinergiju između domovine i iseljeništva. Interes iseljeništva je pripomoći stvaranju ekonomski suverene države, ekonomski suverenih i prosperitetnih građana i poduzeća. Sve to nije ostvareno, zakazalo se u transferu znanja i iskustva, ali i krivom usmjeravanju kapitala koji dolazi svake godine iz džepova iseljeništva. Hrvatsko iseljeništvo na području Europske unije iskusilo je sve šanse i blagodati koje EU donosi sa sobom. Jedino hrvatsko „iseljeništvo“ iz BiH ima još veće koristi od članstva Hrvatske u EU, jer će se moći lakše iseliti iz BiH, zemlje čiji politički status quo ne dozvoljava perspektivu za normalnim životom.

Sudjelovali ste nedavno na tribini u Münchenu na kojoj je također bilo riječ o iseljeništvu. Kako pokrenuti mlade iseljenike i kako pridobiti njihovo znanje za Hrvatsku?

Tribina u Münchenu je bila odlično posjećena i imao sam čast govoriti o izazovima mladih u iseljeništvu i domovini te potrebi za stvaranjem mostova između domovine i dijaspore.Trenutni migracijski trendovi takvi su da su mladi zbog ugroženosti egzistencije primorani napustiti domovinu u potrazi za zdravom okolinom za daljnji život. Taj trend se neće moći promijeniti, ali tim mladim ljudima iseljeništvo može pomoći svojim socijalnim angažmanom da se što bolje snađu i integriraju u novoj sredini. Glavni su centri okupljanja mladih u iseljeništvu crkva, sportski klubovi i koncerti naših estradnih pjevača ili utakmice naše nogometne reprezentacije. Smatram da je to nedovoljno i zbog toga trebamo samoinicijativno pokrenuti raznorazne programe, od kulturnih, obrazovnih, ekonomskih do raznih drugih kako bismo stvorili snažnije socijalne mreže među nama Hrvatima u EU-u i našim domicilnim zemljama.

Jedan ste od osnivača grupe “Idemo u Njemačku” na Facebooku. Članstvo raste iz dana u dan, skoro pa u nedogled. Je li to dobro ili je zaprepašćujuće?

Prije skoro dvije godine sam prepoznao migracijski trend koji je zbog ekonomske krize u Hrvatskoj prisilio građane da napuste svoj dom i krenu za boljim životom u inozemstvu. Pošto je Njemačka ekonomski najjača zemlja EU-a i već desetljećima tradicionalno odredište za iseljavanje ljudi iz Hrvatske, ali i ostalih zemalja u našem okruženju, grupa na Facebooku pod naslovom “Idemo u Njemačku” ostvarila je astronomski rast i sada broji više od 20 tisuća članova. Stvorili smo zdravu jezgru ljudi koji svojim požrtvovnim radom i nesebičnošću pomažu onima koji se žele iseliti u Njemačku i tamo što lakše i bezbolnije integrirati. Drago mi je što smo stvorili vrijedan socijalni kapital s ljudima dobrih namjera, dali smo mnogima nadu i potporu, ali i kroz jako puno primjera pokazali da se uz malo upornosti i truda mogu ostvariti čuda. Zbog toga sam sretan i dijelim tu sreću sa svojim suradnicima. Kao pojedinci, obični građani možemo nijemo promatrati taj trend novog iseljavanja, možemo ga osuditi ili podržati, ali objektivno gledano – on je tu. Da bi se pronašao uzrok tog problema novog iseljavanja treba se vratiti najmanje jedno desetljeće unatrag, a političku odgovornost za to snose sve prethodne vlade, i to sve do ove sadašnje.

Zvučite prilično altruistički. Je li se uistinu zato angažirate u politici ili želite samo dobro plaćeni posao s foteljama u Strasbourgu i Bruxellesu?

Kao mladog obrazovanog čovjeka intelektualno me vrijeđa kad vidim kako i na koji način se politika vodi u Hrvatskoj, ali i u regiji. Smatram da moja generacija i ona poslije mene ne zaslužuje odrasti u takvim okolnostima. Mi nismo odgovorni za ono što se prije nas dogodilo, ali smo odgovorni za ovo što se sad događa. Ako smo u prilici da spoznamo pogreške prethodnih generacija, da učimo od njih i donesemo zaključke da tako dalje ne možemo živjeti, onda smo odgovorni i pozvani da djelujemo. Ne možemo i ne smijemo tražiti izgovore u našoj pasivnosti, jer naše slabosti su snaga za naše protivnike. Svjestan sam da u Hrvatskoj nedostaje moralnih vertikala za mlade. Zbog toga sam i sam napustio Hrvatsku u potrazi za takvim ljudima i pitanjem je li možemo društvo urediti boljim nego što ga trenutno imamo. Odgovor je: DA, ako želimo i hoćemo. Možemo stvoriti jedno moderno i vitalno društvo, globalno integrirano, slobodno i suvereno, kako ekonomski tako i politički. Možemo očuvati našu kulturu, jezik i tradiciju te živjeti u miru i suživotu s našim susjedima i biti ponosni na ono što smo i tko smo. Smatram da sam svojom profesionalnom karijerom i akademskim obrazovanjem najbolje upućen u tematiku EU-a. Nisam postavljen za kandidata zbog političke podobnosti nekom stranačkom aparatu.

Za kraj jedan mali izlet aktualnoj politici, onoj vanjskoj i unutarnjoj. Prvo vanjska: Kako komentirate trenutnu politiku EU-a u rješavanju krize u Ukrajini?

Trenutna situacija u Ukrajini je rezultat kauzalnih odnosa SAD-a i Rusije. Ukrajina bi mogla isprovocirati novi jugoslavenski scenarij. Na žalost, mjere EU-a su krive. Sankcije upućene Rusiji imat će i ekonomske posljedice za Europsku uniju kao instituciju, ali i njezine članice. Sve to vodi prema eskalaciji sukoba. Držim da geostrateško pomicanje na istok nije pametan potez, jer ugrožava geostrateške interese Rusije. Interes EU-a treba tražiti u ekonomskom i sigurnosnom partnerstvu s Rusijom, jer bi se na taj način izbjegle muke svih malih zemalja u tom geostrateškom pojasu.

I unutarnja politika: kako komentirate smjenu ministra financija Slavka Linića?

Smjena ministra Linića označava poćetak kraja ove Vlade. Smjena je rezultat krive politike njegovog resora. Žao mi je što smo izgubili dvije i pol godine. Ova Vlada je zakazala od samog početka. Imali su osam godina provedenih u oporbi pripremiti se za politiku reformi koju HDZ nije bio u stanju provesti za vrijeme vladavine Sanadera i Kosor. Od početka su postojale sve naznake da je Kukuriku vlada preopterećena izazovima i nagomilanim problemima koje HDZ nije rješio. Žao mi je što nisu već za vrijeme oporbenih dana pripremili paket reformskih mjera za rješavanje krize koje su mogli provesti u prvih šest mjeseci svoje vladavine. I rezultati su mogli biti vidljivi za godinu i pol ili dvije godine. Zadnja afera koja je popratila Linića i uzrokovala njegov pad samo je pokazatelj postojanja političkog nepotizma s obje strane političkog spektra. Neovisno o tome što smo ušli u Uniju, nismo uspjeli proći proces političke tranzicije prema zdravom demokratskom društvu, na što primjerice ukazuju i smjene županice Marine Lovrić Merzel, gradonačelnika Vukovara Željka Sabe te ministra Radimira Čačića. Politička kultura i sa njom povezane vrijednosti i norme u Hrvatskoj trebaju tek doći do razine koju zahtijeva jedno demokratsko društvo. Žao mi je što gubimo dragocijeno vrijeme, što moramo učiti na vlastitim greškama i prolaziti sve dječije bolesti jedne tranzicijske zemlje. Hrvatski građani to jako skupo plaćaju i još skuplje će plaćati ako se u skorašnje vrijeme ne promijeni smjer politike ove ili buduće Vlade. U takvu promjenu sumnjam, jer retorika kojom se koristi oporbeni HDZ ne ostavlja dojam da je ta stranka prošla katarzu prema istinski demokratskoj stranci.

(CD)