Iako su europski lideri odustali od ranijeg plana da na svom summitu prošlog utorka objave ime predsjednika Europske komisije, jer je politički moment stvoren europskim izborima stvorio za to nepovoljnu atmosferu, oni su o tome počeli razgovore koji su se ovaj tjedan razbuktali, a zadužili su predsjednika Europskog vijeća Van Rompuyja da “vodi konzultacije s EP-om i njegovim političkim grupacijama”.
Konzultacije će se voditi “o nominacji i definiciji prioriteta za naredni petogodišnji mandat”. Rok je kraj lipnja, odnosno dani uoči novog summita lidera kad će zemlje članice nominirati kandidata. Za H. Van Rompuyja prioriteti su “rast, konkurentnost i zapošljavanje”, funkcionalnija monetarna unija, borba protiv klimatskih promjena, “energetska unija” i “borba protiv nezakonite imigracije”.
Tri lidera zahtijevala su veliku reformu Europe. To su François Hollande, David Cameron i Matteo Renzi. “EU je postala prevelika, previše autoritarna, previše se miješa u sve”, rekao je Hollande, a time je objašnjavao i veliki porast popularnosti antieuropskih stranaka, a i rezultate izbora u Francuskoj.
Na samom summitu druga tema, Ukrajina, iskočila je u prvi plan. Lideri EU-a pozvali su Rusiju na suradnju s novim ukrajinskim predsjednikom Porošenkom, na daljnje povlačenje ruske vojske iz Ukrajine te na smanjenje napetosti u odnosima s ukrajinskim proruskim separatistima. Nisu udarene nove sankcije Rusiji.
Lideri su se fokusirali na sporazum Rusije i Ukrajine o energiji, što je u petak konkretno rezultiralo plaćanjem ukrajinskog duga od 786 milijuna dolara. (Dug je plaćen nakon trilateralnog sastanka ruskog i ukrajinskog ministra energije te europskog povjerenika Oettingera).
Što se tiče nominacije J.-C. Junckera na mjesto predsjednika EK-a, nakon rezultata europskih izbora momentalno su rezerve istaknuli Cameron, Mark Rutte (Nizozemska je saveznik Britanije unutar EU-a), ali i Viktor Orban, Šveđanin Frederik Reinfeldt i Finac Jyrki Katainen.
U tjednu nakon summita Juncker je osigurao javnu podršku A. Merkel (koja ga je prvotno podržala, a onda davala dvosmislene izjave). Podržao ga je i Enda Kenny, makar je irski premijer bio često istican kao mogući nasljednik Barrosa, a umjesto Junckera. Cameron je pojačao protivljenje Junckeru.
Unutar Europskog parlamenta lider grupacije Socijalista i Demokrata H. Swoboda rekao je da će J.-C. Juncker dobiti njihovu podršku ako će ciljevi za koje će se zalagati budu prepoznati kao dobri. To je moguće u slučaju formiranja, sve izglednije, velike koalicije EPP-Socijalisti. No, paralelno, ipak se nije do kraja odustalo od toga da bi mandat šefa EK-a mogao ipak dobiti Martin Schulz. Njegov argument jest da, iako je EPP i najdalje najbrojniji u EP-u, ipak su oni najveći gubitnici u zastupničkim mjestima. No, nekoliko socijaldemokratskih šefova vlada u EU-u dalo je podršku Junckeru, posljednji među njima Austrijanac.
Cameron želi veću kooperativnost oko pregovora o novom statusu Britanije u EU-u, a to ne donose ni Juncker ni Schulz. Prihvati li Junckera, to će biti nakon mnogih kompromisa. Kompromise će tražiti i druge članice. Na pr., svi se slažu da daljnje produbljenje bankovne unije ne treba očekivati jer to ne želi Njemačka (makar je jedno vrijeme baš to gurala), iako to tržište i ekonomisti smatraju potrebnim.
Luksemburžanin ima četiri tjedna da izgura svoje za sada nesigurno imenovanje, ali čini se da bi njegova jedina konkurencija mogla biti neka vrlo utjecajna žena koja bi bila iznad momentalnih stranačkih podjela u Europskom parlamentu.
Inače, kao mogući nasljednici Hermana Van Rompuya i Catherine Ashton spominju se Poljak Radoslaw Sikorski i danska premijera Helle Thorning-Schmidt. (cd/Euroreport, foto: EPP)
