Nastavljaju se pregovori oko budućeg predsjednika Europske komisije.
Šanse da lideri na svom summitu 26.-27. lipnja imenuju bivšeg luksemburškog premijera i bivšeg šefa Eurogrupe ovaj su tjedan veće nego prošli, premda je David Cameron najavio da će se do kraja protiviti tom imenovanju.
Podrška Europskog parlamenta Jean-Claude Junckeru ograničena je uvjetima. Politička obitelj Socijalista i Demokrata, u kojoj su sada brojčano nadmoćni eurozastupnici iz talijanskog PD-a, traže da, postane li predsjednik EK-a, Juncker dozvoli veću fleksibilnost zemljama članicama oko pravila za proračunski defict i dug, nego što je to vladalo u mandatu Barrosove komisije. To je jedan od najvažnijih novih momenata, jer se, smatraju Socijalisti, testira Junckerova spremnost da se europska situacija stvarno pokrene prema rastu.
Kontakti Socijalista s Junckerom su su počeli, a najvažnije zahtjeve je formulirao Matteo Renzi, jedan od kojih je da se državna potrošnja koja vodi gospodarskom rastu ne kažnjava kao neki drugi elementi proračunskog deficita. Kao primjer takvih ulaganja Renzi je naveo obrazovanje i digitalnu ekonomiju.
U ovom trenutku predsjednik Europskog vijeća Van Rompuy sastavlja takav dokument u kojem bi Renzijev stav bio uvažen, ali tako da se dugoročno ne kvare izgledi za smanjenje zaduženosti. Taj dokument koji potpisuje Van Rompuy također će, a to je najvažnije, dati političku mogućnost Socijalistima i Demokratima da jasno kažu kako stoje iza Jean-Claudea Junckera.
Čini se da M. Renzi, čija zemlja od 1. srpnja preuzima predsjedništvo EU-a, oko ovoga razgovara i s Angelom Merkel. Njemačka je već oko Nove godine počela naglašavati da “štednja nije njen primarni cilj, nego reforme”. Takva promjena kursa sad bi mogla postati stvarna, ali fleksibilnost oko deficita odnosila bi isključivo na produktivna ulaganja.
Budući da je dogovor Socijalista, koje momentalno neformalno vodi M. Renzi, i J.-C.Junckera, odnosno EPP-a, moguć, to znači da David Cameron ostaje bez saveznika u namjeri da izbaci Junckera iz trke. Protivnici Junckerova imenovanja još su Šveđanin Fredrik Reinfeldt i Nizozemac Rutte, ali to je nedovoljno. Najvažnije je, dakako, da se Angela Merkel nakon dvomjesečnog kolebanja ipak odlučila na jasnu podršku Jean-Claudeu Junckeru.
Interesantno je ovo: Renzi traži olakšice u Bruxellesu kako bi pokrenuo reforme u Italiji, ali na način koji ne bi trebao izazvati velike potrese. Vjerojatno je obećanje reformi ono što je privuklo kancelarku. Uglavnom, okuplja se koalicija koja će podržati Junckerovo imenovanje.
I tako, na mjesto šefa Europske komisije vjerojatno će zasjesti osoba koju u Velikoj Britaniji baš nitko nije birao, niti posredno. Naime, J.-C. Juncker nastupa ispred EPP-a, a Cameron je i prije nego je došao na vlast u Britaniji povukao svoje Konzervativce iz EPP-a. Time ih je unutar Europskog parlamenta jako oslabio u procesu donošenja odluka. Da su sada torijevci u EPP-u, Juncker ne bi imao šanse da bude nominiran.
Vidjevši da više nema podršku Angele Merkel, britanski premijer pokušao je skupo prodati svoju podršku za imenovanje Luksemburžanina. Tražio je od Junckera da u strukturi buduće Europske komisije osnuje poziciju “superpovjerenika” koji bi bio Britanac, zaduženog za nekoliko portfelja, za unutrašnje tržište, trgovinu,tržišno natjecanje i energiju.
Juncker je to odbio, ali svima je jasno da će Britanija, iako okreće leđa EU-u, u narednoj komisiji dobiti važno povjerenstvo. Ipak, još nije počelo ugađanje Londonu, nego se još nateže konopac s obje strane. (euroreport/cd)
