Europski ministri vanjskih poslova odgodili su odluku o jačim sankcijama Vladimiru Putinu, a razlika u stavovima članica EU-a postala je očiglednija. Tek početkom rujna ministri će ponovo razgovarati o Rusiji. U međuvremenu, Europskoj komisiji naložili su da napravi nacrt za ruske sankcije u slučaju pogoršanja situacije. Prema tome, za EU rušenje malezijskog aviona nije bio okidač, ali smo korak bliže prema paketu sankcija, jer je važno da će cijeli nacrt postojati i biti nadohvat ruke.
Za sankcije su bili Britanija (koja je time neizravno zastupala i Sjedinjene Države), Nizozemska, Poljska, Balti i Češka (koja traži i zatvaranje ukrajinsko-ruske granice kako bi se spriječio dotur oružja). Njemačka je za pojačanje sankcija i to što brže, ali na sastanku nije svom svojom težinom stala iza momentalnih sankcija. Slovačka, koja bi najviše patila od ruskog odgovora, “ne živi zato da se udare sankcije, ali će ih podržati”. Mađarska mijenja kurs i smatra da “pogoršanje situacije zaslužuje nove sankcije”. Rumunjska se još drži po strani, ali bi išla uz sve druge članice.
Najveće protivljenje izrazila je Francuska, što ponovo dovodi u prvi plan ekonomsku isprepletenost Rusije i EU-a, glavni razlog zbog kojega se sankcije mogu vrlo teško primijeniti. Francuska je na Vijeću optužila Britaniju zbog hipokrizije smatrajući da London nikad ne bi stvarno primijenio sankcije, uzevši u obzir izvanredno prisustvo ruskih interesa u Cityju. Slični razlozi vrijede i za Nizozemsku. Donedavno, ili još uvijek, preko te zemlje Rusija je imala jedan od svojih najvećih offshore financijskih centara. Tok kapitala raznih ruskih kompanija prema Nizozemskoj, pa i onih koji imaju veze s Kremljom, bio je kontinuiran. Velik dio Europe zaliven je milijardama ruskog novca, a Nizozemska je, prema analizama, važno sjecište njegovih tokova. Haag se, čini se, lomi između financijskih interesa i golemog gubitka ljudskih života, najvećeg u suvremenoj povijesti te zemlje.
“Ako Zapad u svojim političkim ciljevima bude homogen kao za vrijeme Hladnoga rata, Putinu će biti vrlo teško izdržati ozbiljne sankcije. Najveću cijenu sankcija platila bi Europa, i to istočna. Svejedno, u gospodarskom smislu, Rusija bi bila vrlo brzo na koljenima. Odnos snaga gospodarstva Zapada i Rusije je 20 prema jedan. Neki govore o ruskoj preorijentaciji na izvoz plina Kini. Ta operacija trajat će deset godina”, kaže u komentaru visokopozicionirani briselski ekspert iz obrambene industrije koji nema dozvolu za istupe u javnosti.
Ipak, i na Vijeću za vanjske poslove bilo je jasno da će neke članice i u ljetnoj pazi gurati u korist sankcija. Poljski ministar Sikorski rekao je da misli da je mogućnost uvođenja sankcija “prilično visoka”, makar zna da to ne može napraviti zbog protivljenja Pariza.
Teoretski, EU bi mogao odmah primijeniti nove sankcije. Briselski diplomati mogu dobiti naloge od svojih vlada, ili se može sazvati izvanredni summit. Sankcije bi ciljale da pogode sektore ruske ekonomije, od pristupa tržištima kapitala, prijenosa visoke tehnologije do energetskog sektora. To bi bila “treća faza” sankcija, a sad se primjenjuje “druga faza”.
Druga faza već ima za posljedicu porast cijene zaduživanja za Rusiju, što bi, smatra Radoslaw Sikorski, moglo navesti V. Putina da promisli da li se daljnje stezanje isplati. No, ako i dođe do sankcija koje bi ciljale ruske ekonomske sektore, to bi se odnosilo, što se tiče Europe, na sklapanje novih europsko-ruskih trgovinskih ugovora, dok bi se stari poštivali. (cd/Euroreport, foto: mediazzz agentur)
