Danas je građanska inicijativa “Zero Waste Hrvatska” uputila otvoreno pismo premijeru Republike Hrvatske, gospodinu Zoranu Milanoviću, koje je primila i redakcija Crodnevnika.
U otvorenom pismu se traži razriješenje s dužnosti Ministra zaštite okoliša i prirode, gospodina Mihaela Zmajlovića . Razrješenje se traži zbog njegovih nedavnih postupaka i izjava, koje su u suprotnosti s hrvatskim zakonima i državnim interesima Republike Hrvatske, ali i zbog cjelokupnog djelovanja na području gospodarenja otpadom u Republici Hrvatskoj.
Otvoreno pismo prenosimo u potpunosti.
Poštovani gospodine Milanović,
Koordinacija hrvatskih ekoloških udruga i građanskih inicijativa, okupljenih u građansku inicijativu pod nazivom
„Zero Waste Hrvatska“ traži od Vas da kao Predsjednik Vlade Republike Hrvatske, po hitnom postupku,
razriješite dužnosti Ministra zaštite okoliša i prirode, gospodina Mihaela Zmajlovića, zbog njegovih
nedavnih postupaka i izjava koje su u suprotnosti s hrvatskim zakonom i državnim interesima Republike Hrvatske.
Naime, gospodin Zmajlović svojim unaprijed smišljenim potezima, pod krinkom uvođenja sustava „gospodarenja
otpadom“, ugrožava hrvatski okoliš i zdravlje hrvatskih građana, a sve u cilju pogodovanja financijskom interesu
uskog kruga međunarodnih tvrtki.
Provedbom tzv. „Plana gospodarenja otpadom RH“ gospodin Zmajlović želi Republiku Hrvatsku pretvoriti u
destinaciju za primjenu zastarjele europske tehnologije obrade otpada i spalionicu hrvatskog i europskog smeća.
Kakvi su osobni interesi gospodina Zmajlovića u svim tim transakcijama, nije nam poznato, ali je iz svih njegovih
postupaka i odluka koje donosi, potpuno jasno da se politika zaštite okoliša i prirode u mandatu Ministra
Zmajlovića ne zasniva na zaštiti društvenog interesa i ustavnom pravu svih građana Republike Hrvatske na zdrav
život i čisti okoliš.
Zakonska regulativa, očito donesena pod pritiskom usklađivanja s EU regulativom, kroz Zakon o održivom
gospodarenju otpadom NN 94/13, Članak 120, navodi:
(1) Zabranjeno je uvoziti opasni otpad, miješani komunalni otpad i ostatke od spaljivanja miješanog
komunalnog otpada radi zbrinjavanja u skladu s člankom 11. stavkom 1. točkom (e) Uredbe (EZ-a) br.
1013/2006.
(2) Zabranjeno je uvoziti miješani komunalni otpad radi korištenja u energetske svrhe.
Bez obzira na postavke Zakona o održivom gospodarenju otpadom, Ministar zaštite okoliša i prirode, koji bi trebao
osigurati striktnu provedbu donesenih zakona, u televizijskoj emisiji Forum (HRT1, 11.08.2014, 56-minuta)
najavljuje izdavanje dozvole za uvoz „goriva iz otpada“, tvrdeći da to nije otpad. Na pitanje novinara hoće li
dozvoliti uvoz otpada u Hrvatsku izjavljuje:
“..zabranjen je uvoz miješanog komunalnog otpada radi energetske oporabe ili spaljivanja. No ovdje se ne radi o
miješanom komunalnom otpadu već o gorivu iz otpada (RDF), što je neka vrsta proizvoda. To su kruške i jabuke,
ne smijemo to miješati”.
Žalosna je činjenica da Ministar svjesno ili iz neznanja obmanjuje hrvatsku javnost i krši zakon,
izjavljujući da će dozvoliti uvoz i spaljivanje „goriva iz otpada“ i pri tome se još i pravda da gorivo iz
otpada nije „otpad“!?
Poštovani Predsjedniče Vlade Republike Hrvatske, gospodine Milanoviću, poslušajte glas javnosti i sve većeg broja
stručnjaka koji upozoravaju da je strategija gospodarenja otpadom u Republici Hrvatskoj pogrešna i u suprotnosti
sa smjerom kojeg je odabrala Europska unija.
Poslušajte riječi povjerenika Europske unije za ekologiju, gospodina Potočnika, koji je na Europskom zelenom
tjednu upozorio da je zadnji trenutak za prijelaz s linearne na cikličnu ekonomiju.
Poslušajte glas razuma koji upozorava da se pod krinkom uvođenja integralnog sustava gospodarenja otpadom u
Republici Hrvatskoj provode interesi moćnih pojedinaca i velikih međunarodnih tvrtki, koji su u suprotnosti
interesima Republike Hrvatske i njezinih građana.
U nastavku donosimo detaljno obrazloženje našeg zahtjeva da po hitnom postupku razriješite dužnosti Ministra
zaštite okoliša i prirode, gospodina Mihaela Zmajlovića.
Obrazloženje:
Ministar Zmajlović svjesno koristi pogrešni termin „gorivo iz otpada“ želeći tako naglasiti da je riječ o gorivu, a ne
o otpadu. Dozvola za gospodarenje otpadom, koju je Ministarstvo zaštite okoliša i prirode 07. srpnja 2014 godine
izdalo Cemexu, jasno naglašava da je riječ o vrsti otpada pod oznakom 19 12 10 koje se imenuje “gorivi
otpad”. Dakle, ako se po ovoj dozvoli sada dopušta uvoz, jasno je da se uvozi otpad.
RDF ili gorivi otpad nastaje tako da se miješani komunalni otpad suši i reže na komadiće. Svakom je laiku jasno
da je to i dalje miješani komunalni otpad, a ne nekakvo super gorivo. Hrvatska i europska zakonska regulativa
izrijekom potvrđuju naše tvrdnje:
Europska Direktiva o otpadu 2008/98/EZ navodi: (33) Radi primjene Uredbe (EZ-a) br. 1013/2006
Europskoga parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2006. o otpremi pošiljaka otpada, miješani komunalni otpad koji
se spominje u članku 3. stavku 5. te Uredbe ostaje miješani komunalni otpad čak i ako je podvrgnut
postupku obrade otpada kojom se njegova svojstva bitno ne mijenjaju.
Kako RDF nastaje sušenjem i sjeckanjem miješanog komunalnog otpada, njegova svojstva se, osim vlažnosti,
uopće ne mijenjaju, pa RDF i dalje ostaje samo miješani komunalni otpad.
Prema Pravilniku o gospodarenju otpadom (NN 94/13) gorivi otpad (RDF, SRF, GIO, …) zadržava
status otpada jer se za njegovo korištenje mora se ishoditi dozvola za gospodarenje otpadom.
Gorivi otpad se nalazi u Katalogu otpada, što znači da je i po ovoj definiciji gorivi otpad zapravo otpad.
Gorivom otpadu se ne može ukinuti status otpada niti po članku 15, točka 1 stavak 4 Zakona o održivom
gospodarenju otpadom NN 94/13 (uporaba tvari ili predmeta neće dovesti do štetnih učinaka na okoliš ili
zdravlje ljudi), jer je vrlo dobro poznat štetan učinak ispušnih plinova (dioxini, furani, živa, …) koji nastaju
spaljivanjem miješanog komunalnog otpada. O zdravstvenoj štetnosti spaljivanja komunalnog otpada postoji
čitav niz europskih i američkih studija.
Pogrešan koncept gospodarenja otpadom
Na žalost, ova zadnja izjava Ministra Zmajlovića samo je kap koja je prelila čašu naše sumnje da je osnovni cilj
politike gospodina Zmajlovića pretvaranje Republike Hrvatske u europsko smetlište. Osmotrimo li način kako se u
Republici Hrvatskoj uvodi integralni sustav gospodarenja otpadom, lako je primijetiti da je smjer kojim smo
krenuli pogrešan i u suprotnosti sa smjerom i politikom gospodarenja otpada koju provodi Europska unija.
Ciklična umjesto linearne ekonomije
U trenucima kada Europa s linearne, prelazi na cikličnu ekonomiju i izbacuje spalionice otpada iz svojih sustava
gospodarenja otpadom, Ministarstvo zaštite okoliša i prirode uvodi novi sustav gospodarenja otpadom koji se
bazira na tim istim spalionicama. Danas kada Europa želi sačuvati svaki komad vrijedne sekundarne sirovine, mi smo u punom zamahu izgradnje 13 (trinaest) od planiranih 16 (šesnaest) ogromnih regionalnih centara za gospodarenje otpadom koji za krajnji cilj imaju spaljivanje vrijedne plastike i papira.
„Gorivi otpad“ – jedino gorivo za koje proizvođač plaća potrošaču
Osnovna funkcija svih 16 (šesnaest) planiranih regionalnih centara za gospodarenje otpadom bit će opskrba
privatnih cementara s usitnjenim i osušenim miješanim komunalnim otpadom, kojeg se na tržište pušta pod
imenom „gorivi otpad“.
Isti će se u cementari spaliti i ugraditi u cementni prah. Cementare će uslugu spaljivanja takvog smeća naplaćivati
od regionalnih centara po cijeni od 30 do 60 eura po toni, tako da će cementare pored predaje cementnog praha
u koji je ugrađeno i spaljeno smeće zarađivati i na zbrinjavanju „gorivog otpada“. Vjerojatno je ovo jedino gorivo
u svijetu za koje proizvođač mora platiti korisniku za njegovo korištenje. Koliko će regionalni centri za
gospodarenje otpadom biti ovisni o dobroj volji cementara govori i činjenica da se pri projektiranju centara nije
predvidio skladišni prostor, već će se „gorivi otpad“ odmah morati voziti u cementare pod uvjetima koje će
cementare određivati.
Predimenzionirani i skupi regionalni centri sa zastarjelom tehnologijom obrade otpada
Ono što i laiku bode oči su cijene izgradnje „velebnih“ centara za gospodarenje otpadom. Riječ je o više stotina
milijuna eura koji se planiraju utrošiti na implementaciju zastarjele tehnologije, dok je primjena alternativnih,
ekoloških sustava gospodarenja otpadom, baziranih na odvajanju vrijednih sirovina, i do 10 (deset) puta jeftinija.
Zastarjela europska tehnologija nastoji se, uz pomoć europskih fondova, po nerealno visokim cijenama
implementirati u hrvatski sustav gospodarenja otpadom. Takva ista „suvremena tehnologija“ na hrvatskom se
tržištu može nabaviti i do 4 (četiri) puta jeftinije.
Naša sumnja da ćemo uskoro otvoriti svoje granice uvozu i neobrađenog miješanog komunalnog otpada pojačava
se kada pogledamo kapacitete planiranih regionalnih centara i zagrebačke spalionice u Resniku.
Očito je da su uz primjenu obaveznog sustava odvajanja otpada (minimalno 50% odvojenog otpada Republika
Hrvatska treba ostvariti do 2020. godine, prema postavkama nove EU strategiji obavezna razina odvajanja otpada
porasti će na čak 70%), kapaciteti planiranih regionalnih centara za gospodarenje otpadom nekoliko puta veći od
količina miješanog otpada koje proizvedu hrvatski građani.
Postavlja se neizbježno pitanje: Čijim ćemo smećem popunjavati kapacitete centara i spalionica? Žalosna
je činjenica da je odgovor Ministra Zmajlovića već sada izrečen.
Supotpisnici Otvorenog pisma (koordinacija ZWH):
– EKO-Udruga “Ravni Kotari”, Zemunik Donji (Zadar)
– Građanska inicijativa Karepovac, drugo lice Splita
– Građanska inicijativa za zaštitu okoliša Kaštelanskog zaljeva (GIZZO)
– Udruga Krizni Eko Stožer Marišćina, Viškovo (Rijeka)
– Udruga Okoliš, Cerje Tužno (Varaždin)
– Udruga UZOR, Zagreb
– Udrugu Zvona Kaštela, Kaštela
(cd,foto: Whoami1999/wiki)
