Četiri velika posla čekaju Europsku komisiju koju će voditi Jean-Claude Juncker. Ova Komisija nastupa u trenutku kad se opet javlja nervoza zbog europske ekonomije. Globalno gledano, mnoge regije, kao i Amerika, rastu, a Europa se i dalje muči.
Luksemburžanin je najavio i ponovio da je njegov središnji prioritet borba protiv nezaposlenosti i rast. U tu svrhu najavio je investicijski program od 300 milijardi eura, kombiniranih javnih i privatnih sredstava raspoređenih u tri godine. Cilj je mobilizacija postojećih sredstava i privlačenje novih, a način da se to postigne jest dogovor o akciji sa svim državama članicama.
S nekima od njih novi predsjednik Komisije razgovarao je već ovo ljeto i podršku su mu dala dva važna socijalista, Matteo Renzi i François Hollande, ali rezerve su izrazili Njemačka, Nizozemska i Britanija. Brojni su i oni koji misle da je 300 milijardi vrlo malo i da bi, obzirom na cilj, mobilizirana sredstva trebala biti mnogo veća, oko bilijun eura.
Plan točno pokazuje stav novog predsjednika Komisije: napor za rast, ali bez novih zaduživanja. Govori se kako će se sredstva možda prikupiti iz stalnog kriznog fonda za spas eura (ESM) i iz još nekih velikih projekata, na primjer infrastrukturnog povezivanja zemalja članica. ESM ima na raspolaganju 80 milijardi, ali mogućnost zaduživanja do 500 milijardi.
Junckerov plan u djelo će provoditi potpredsjednik EK-a Frans Timmermans. Još uvijek nemaju na stolu razradu, na primjer odnosa između privatnog novca i javnih sredstava, tj. europskih fondova, onih iz Europske investicijske banke. EIB (koja nije do kraja dala zeleno svjetlo) i EK trebali bi sastaviti radnu skupinu u kojoj će biti njihovi predstavnici i predstavnik svake zemlje članice. Jasno je da će Hrvatska, kad to bude aktualno, morati bio dio ovog projekta, podržavati ga, ali i poštivati. Više o ovom svom glavnom cilju nova Komisija trebala bi dati na uvid do kraja ove godine.
Da bi potaknula rast, nova Komisija oslanjat će se na velike trgovinske sporazume, zatim na digitalni razvoj i na rušenje barijera na unutarnjem tržištu EU-a. Ovo zadnje predstavlja stalan napor, a mnogo toga, više nego se očekivalo, postigao je dosadašnji povjerenik Michel Barnier. Digitalni razvoj iz ruku jake Nizozemke Neelie Kroes prelazi jednako ambicioznom Guentheru Oettingeru. Znamo toliko da će Junckerovih planiranih 300 milijardi biti prvenstveno uloženo u energiju i digitalni razvoj, dakle, to će dati na važnosti G. Oettingeru, ali i Slovaku Marošu Šefčoviču, potpredsjedniku zaduženom za energiju.
J.-C. Juncker također želi da minimalni osobni dohodak bude obavezan u svakoj članici, u čemu će također naići na vrlo velike prepreke.
Veliki trgovinski i partnerski transatlantski ugovor (TTIP) bit će, očekuje se, potpisan za vrijeme mandata ove Komisije. Glavna kontroverza TTIP-a jest da li će multinacionalke moći utjecati na pravosudne odluke u zemljama članicama i tako mijenjati politički pejsaž. J.-C.Juncker je protiv, ali jako je puno zagovornika.
Slijedi dilema oko forme i sadržaja ostanka Britanije u EU-u. Junckerova Komisija bit će vjerojatno spremna na mnoge ustupke kako bi se zadovoljio London, bez obzira što se Cameron borio da se Luksemburžanin ne imenuje.
Konačno, nova EK djelovat će u vrlo složenoj međunarodnoj situaciji. To nije njena glavna briga, ali utječe i strateški i dnevno. Strah od eskalacije u Ukrajini i razvoj te situacije, zatim zaoštreni odnosi s Rusijom, izravno će utjecati na rad Europske komisije u mnogim područjima, a ne samo onima koji se izravno tiču vanjske politike. (cd/Euroreport)
