U organizaciji „Foruma hrvatskih integracija“ u Zagrebu je održana Tribina o institucionalnom odnosu Republike Hrvatske prema hrvatskom iseljeništvu i Hrvatima izvan RH.
Tribina je održana u crkvi „Sveta Mati Slobode“ nakon mise za poginule branitelje. Na tribini su govorili don Damir Stojić, prof. dr. sc. Josip Jurčević, mr. sc. Antun Babić, Tuga Tarle, prof., te posebni gosti koji su došli živjeti u Hrvatsku iz inozemstva – novinar i fotograf Paul Prescott, i mladi Australac Michael Cvitkovich. Teme o kojima se govorilo na tribini su bile – Odnos institucija prema iseljeništvu i Hrvatima izvan Hrvatske, osobna iskustva iseljenika i povratnika, U Hrvatskoj se može izvrsno živjeti – zašto ostajem u Hrvatskoj?, Nevjerojatan potencijal Hrvatske. Jurčević: Komunistički režim stvorio je lažne stereotipe o hrvatskom iseljeništvu
Prvi govornik profesor Jurčević je u kratkom izlaganju nastojao razbiti stereotip koji vlada o hrvatskom iseljeništvu u domovini, a to je: hrvatsko iseljeništvo je ekstremno i nasilno, kao i poslovno neuspješno.
Jurčević je ustanovio da su obadva stereotipa velika laž i da imaju duboke korijene u neprijateljskom odnosu koji je imao komunistički jugoslavenski režim prema Hrvatima izvan Hrvatske. Prvi stereotip je koliko-toliko razbijen 90-ih, a drugi još postoji i ima korijen u strahu vladajućih postkomunističkih struktura prema većem i snažnijem uplivu Hrvata izvan Hrvatske u gospodarske tokove u domovini. Tvrdi da je razdor među Hrvatima bio osobit način kontrole sustava još od 1945., a danas još posebno se nastoji ‘progurati’ kroz odnos prema Hrvatima u BiH na jedan način, a prema Hrvatima u zapadnim zemljama na drugi način. Zaključuje da sve velike iseljeničke zemlje imaju vrlo jaka integracijska ministarstva iseljeništva koja upućuju dijasporu prema domovini u gospodarskom, kulturološkom, obrazovnom i svakom drugom pogledu.
Don Damir Stojić, svećenik salezijanac rođen u Kanadi od roditelja Hrvata vrlo je emotivno govorio o ljubavi koju Hrvati izvan domovini imaju prema matici zemlji, dapače oni je zbog svoje tragedije i odlaska idealiziraju. Tako on tvrdi da je njegov odgoj bio prožet ljubavlju, idealiziranjem i čežnjom za Hrvatskom i to smatra velikim potencijalom dijaspore. Biblijski gledano, ‘dijaspora’ je grčka riječ koju Pismo koristi kada želi naglasiti odvajanje duše od tijela (smrt), kao u primjeru uskrsnuća umrlog Lazara, a u narodonosnom hrvatskom smislu to je vrsta smrti za narod koja posljednjih tri godine poprima i egzistencijalne karakteristike.
Antun Babić je u ime „Foruma za hrvatske integracije“ pročitao emotivno pismo kao apel da se sve napredne i domoljubne snage uključe u borbu za pravedniju Hrvatsku, a posebno kroz građanski aktivizam.
Tuga Tarle je ispričala svoju emotivnu priču o životu u Australiji i potresenost pismom 9-godišnje kćeri koje je našla u ladici pri dolasku u Australiju, a gdje je dijete zapisalo slijedeće riječi: „U toj zemlji (Hrvatskoj) smo bili tako lijepo siromašni i tako sretni“. Izrazila je nadu kao izlaz iz depresije i očaja.
Dvojica useljenika u Hrvatsku: Paul Prescott, novinar i fotograf koji je živio u više država svijeta, svjedočio je kako je svoj smiraj našao u Hrvatskoj kao u jednoj od najljepših zemalja svijeta, dok je mladi Australac Michael Cvitkovich (24) svjedočio o svom bijegu iz aviona u Splitu i odluci da do kraja života živi u Hrvatskoj.
Tribina je završila pitanjima gledatelja, gdje je bilo i potresnih svjedočanstava, i zajedničkim konsenzusom o potrebi svakog Hrvata da doprinese sjedinjenju nerazdvojivog tijela: Hrvata u domovini sa Hrvatima izvan domovine.
Izvor: narod.hr
Foto; narod.hr
