Čitajući Augusta Šenou naišao sam na ove riječi: “Znate li kako je kad se slijepu vrati vid, nijemu riječ, gluhu sluh, majci sinak, ljubovci vojno, zemlji proljeće? Oh, to sve nije ništa, ništa prema onomu blaženstvu kad se narodu vrati sloboda – zlatna sloboda! Slijepac će prožmirnuv proplakati gdje mu pukne pred očima krasni božji svijet, nijemak progovoriv kliknut u jedan glas da tim jedinim glasom javi svijetu sve misli, sva čuvstva što mu je nevolja u glavu, u srce spregnula bila; glušca će minuti svijest, kad mu dopire do uha toliko milih, skladnih donekle nečuvenih glasovah; majka će sinka suzom radosnicom orositi, ljubovca će vojna žarkim cjelovom pozdraviti, zemlja će se od proljeća u sto mastih odjenuti, od divna mirisa zamirisati; al narodu – narodu, kad mu se vrati ono divno blago što svemoguća sila njegovoj volji i želji prepušta, kad mu se vrati sloboda, oh, narodu je onda kanda ga je neviđena ruka od dna dubine morske dovrh neba pošinula, on bi poljubio zvijezde, ogrlio oblake, on bi suzom ugrijao svaki kamen, sa svakom pticom popjevao, sa svakim leptirom poletio u krasni, slobodni svijet božji, on sam slobodan – sretan.” (August Šenoa, Turopoljski top, Sabrana djela, Knjiga II, str. 23.) Riječi Augusta Šenoe nadahnule su me da i ja, slobodan i sretan posvetim ovu knjigu mome gradu Sinju, njegovom oslobođenju od Turaka 1715. godine. U tom oslobođenju, u godini kad mu se vratila sloboda sudjelovao je moj narod protiv jakog protivnika, protiv osmanlijske sile, ali je hrabrošću, vjerom i molitvom, te pomoću s Neba, pomoću Božjom i pomoću Majke – Čudotvorne Gospe Sinjske “poljubio zvijezde, ogrlio oblake, suzom ugrijao svaki kamen, popjevao sa svakom pticom, poletio sa svakim leptirom u krasni, Božji svijet, slobodan – sretan”.
U tom zanosu zajedno s pjesnikom kličem:
- Zdravo, Sinju, dilber cvijete,
- Tog cetinskog zemnog raja:
- Čuvaj pređa amanete
- Do zadnjega odihaja;
- Bud` sveđ vitez svomu rodu
- Za krst časni i slobodu! (Don Stjepan Buzolić)
Objavljujući knjigu pod naslovom “Zdravo, Sinju, dilber cvijete” (dilber je turski pridjev, a znači: lijep, krasan, zanosan, voljen), dajem svoj mali doprinos velikoj proslavi, 300. obljetnici oslobođenja od Turaka i zahvaljujem djelatnicima FERATE na čelu s gosp. Joškom Kontićem koji su objavljivali moje tekstove na portalu FERATE i na taj način me uvijek iznova poticali da ne posustanem na putu ostvarivanja zacrtanog plana, da i ja budem na neki način dionik slavlja.
Fra Pavlu Vučkoviću zahvaljujem na popisu umrlih svećenika pokopanih u Sinju, zatim svih gvardijana kroz povijest samostana i svetišta Čudotvorne Gospe Sinjske, te popisu svećenika iz župe Gospe Sinjske.
Zahvaljujem gosp. Jakovu Borkoviću, grafičkom uredniku. I na kraju, zajedno s pjesnikom kličem:
- Zafaljujte, od Sinja junaci,
- bez pristanka Isusovoj Majci
- kojano vas od Turak´ obrani!
- I da ste mi zdravi, Cetinjani!
Fra Jozo Župić
