Nekoliko dana sam proveo u Beogradu i taj grad me nije ostavio nimalo ravnodušnim, jer jednostavno rečeno – ima dušu! Grad koji je danju prilično kaotičan, u kojem se stalno nešto događa, promet koji je katastrofalan, dok se vozite gradom birate manje rupe u asfaltu, grad na dvije rijeke. Beograd je na nogama 24 sata dnevno i ne nudi isključivo fantastične noćne provode, nego i mnoštvo znamenitosti kao što su Kalemegdan, Skadarlija, crkva svetog Marka, hram sv. Save itd. Noćni život nikad ne miruje, kad god poželite možete otići u neki klub, ‘kafanu sa živom glazbom’, ili u neki od „urbanih“ kafića u starom, orijentalnom dijelu Beograda, u kojem ćete garantirano upoznati novo društvo. To su mjesta puna života, duše i srca. Tu ćete doživjeti pravo „blejanje“!
Z
amislite, prvi put ste u Beogradu: na koji način ćete najbolje upoznati taj grad? S pomoću vodiča? Pa ponekad da, ali ne i uvijek. Najsigurnija metoda je da se provozate taksijem i naučit ćete sve o tom gradu. Saznat ćete kad je Nole bio posljednji put u gradu, u koje restorane zalaze poznate osobe iz javnog života, kakav je kreten Vučić itd. U prvoj vožnji taksijem kroz Beograd strahovao sam za život, jer tamo nema reguliranog prometa kao npr. u Njemačkoj, čak je promet u Splitu poput kamilice u usporedbi s Beogradom. Za beogradskog taksista ne postoje tračnice tramvaja, on će prijeći preko njih, razdrmat će sve putnike u autu samo da stigne što prije na cilj i da preveze što više putnika u jednom danu. Pretjecati automobil s desne strane je sasvim normalno, a ako netko želi ući u aktivan promet, nema puštanja – samo najjači preživljava!
Svoj način izgovora ne mogu skriti, pa ubrzo slijedi pitanje taksista odakle sam. Kad sam čovjeku rekao da sam iz blizine Splita, on je jedva dočekao da jednom Splićaninu ispriča svoju priču… “Eeeh Split je mnogo lep grad i tamo je Hajduk, Torcida! Brate znaš da je Torcida najstarija navijačka skupine Evrope!? Brate, pa ja znam kad se ovde Poljud prije samo spominjao – gle, naježio sam se majke mi, ježim se samo što sam izgovorio to ime. Ja sam zvezdaš u srcu, svoja dva sina sam vodio na centar Marakane da znaju za koga je njihov otac navijao, ali danas je to neko drugo vreme. Ali brate iskreno da ti kažem, kad uđeš u taj Poljud ima bre da se usereš, ne zbog toga što si u ono vreme bio Srbin, već zbog navijanja i atmosfere. A danas čitam da tamo neki Zadar guzi Hajduka sa 2:0, pa đe to ima!?“
Došao je prvi svibanj, praznik rada (1. Maj) u Srbiji, a građevinari bude cijelu okolicu sa svojim strojevima. Što je s tim prvomajskim izletom na koji se svi pripremaju, nabavljaju meso, piće, povrće, sportske rekvizite kako bi mogli provesti praznik rada u prirodi. Možda su ovi radnici ipak nešto morali završiti na “crno”, jer kad sam krenuo u jutarnje trčanje kraj Dunava, vidio sam cijele obitelji kako se izležavaju po travi, traže hladovinu kraj rijeke te lože vatru, pripremaju proslavu praznika rada i uživaju. Na Avali identična slika, a zabrana paljenja vatre u šumama na Avali nikoga ne zanima. Vatra za roštilj se pali na svakom koraku, unatoč zabranama – to kao da se nikoga ne tiče – dobro došli na Balkan!
Beograd je „in“ odredište na Balkanu, barem što se tiče ludih noćnih izlazaka i nezaboravnih provoda, posebice na splavovima, gdje osim narodnjačke glazbe, često trešti pop-rock iz 80-tih godina bivše Jugoslavije, ali i cijelog svijeta. Beograd je također raj za pušače jer nema kafića u kojem je pušenje zabranjeno. U svakom kafiću i restoranu možete se koristiti besplatnim WiFi-em, što je savršena stvar za svakog turista. U gradu je društveni život svakodnevan i veoma bitan ljudima, nerijetko radni dani završe izlaskom na piće i naposljetku odlaskom u neki noćni klub. Ako na cijene u Beogradu gledate s nekog europskog standarda, iznenadit će vas npr. vrlo jeftin prijevoz taksijem, relativno niske cijene u beogradskim restoranima, u kojima možete naći bocu vrlo dobrog vina za 15-ak eura, bezalkoholna pića stoje manje od dva eura, a tu se negdje kreće i cijena piva, te koktela koji koštaju manje od pet eura.
Poseban doživljaj je Skadarlija. Tu vas očekuju starogradska glazba i odlična hrana, a još mnogo toga lijepoga možete pronaći u najpoznatijoj beogradskoj boemskoj ulici. Skadarlija je bila poznata kao omiljeno okupljalište poznatih beogradskih boema, pjesnika, slikara, glumaca kao i ljubitelja “dobre kapljice” i druženja s prijateljima. Kroz godine modernizacije Beograda i brzo vrijeme svakodnevice u kojem živimo, Skadarlija je uspjela sačuvati duh starih vremena i baš zbog toga je postala omiljena Beograđanima, mnogobrojnim turistima koji se nalaze ovdje, a i meni. Lijepo sjednete s društvom na večeru i tamburaši vam u srcu Beograda odsviraju “Ne dirajte mi ranivcu”, “Konobu”, “Cesaricu” itd. Fantastičan osjećaj!
Otkako sam se vratio opet u Njemačku, Nijemci kao i Hrvati su me pitali da li sam imao nekakvih neugodnosti tamo? Pa, po Bogu zbog čega bi trebao imati neugodnosti – samo zato što sam Hrvat? Ljudi su ljubazni, susretljivi, opušteni, društveni, topli i nema veze gdje se nalazite, lako se uđe u neku priču… Na Kalemegdanu su bile turističke grupe iz Splita, u noćnom životu opet Splićani, Zadrani, Zagrepčani i njih nekoliko s Murtera koji su došli isključivo turistički u Beograd. U razgovoru s lokalnim mladim studentima razočaranje je veliko, jer kao i u Hrvatskoj mladi nemaju perspektivu pa gledaju kako bi se mogli otisnuti negdje vani, u zemlje EU-a.
Odlazak u Beograd mogu samo preporučiti, ima mnogo toga za vidjeti i grad je barem na mene djelovao itekako inspirativno…
