Za vrijeme turističke sezone već godinama slušamo priče vladajućih kako su smanjili nezaposlenost i da ćemo dogodine izaći iz krize. Hvala Bogu što je Hrvatska prelijepa turistička destinacija, pa i izučeni doktori uspiju pronaći posao konobara u nekom kafiću ili restoranu na Jadranu. Lako se hvaliti Vladi da je uspjela smanjiti nezaposlenost kada je već nekoliko tisuća ljudi napustilo Hrvatsku i otišlo trbuhom za kruhom u inozemstvo. Sjetim se i poziva mladima koji je uputila „kraljica Balkana“ Kolinda Grabar-Kitarović da ne napuštaju Hrvatsku kao što ona ne napušta Pantovčak, da će ona, citiram, učiniti Hrvatsku jednom od najrazvijenijih članica EU-a i svijeta te da će vratiti napaćenoj zemlji blagostanje… Pitat ću Vas nakon Vašeg mandata, poštovana „kraljice Balkana“.
U Njemačkoj ćete naći mnogo Hrvata koji su došli da bi zaradili nešto, sve se tu može pronaći, od čistača u gradskoj čistoći, pa sve do informatičara…Neki dan se pojavio čovjek u poduzeću u kojem radim i tražio je upravo mene, iako ga ne poznajem. Kako je došao do mene? Provjerio je adresar poduzeća te mu se prezime Zelić učinilo hrvatskim, pa me odlučio posjetiti. Iako je došao nepozvan, bez dogovorenog termina, ugostio i poslušao sam čovjeka, to je taj njemački đir – usluga za stranke je na prvom mjestu! Na kraju razgovora se ispostavilo kako on za svog rođaka iz Zagreba traži mjesto na njemačkom fakultetu i nada se da mu ja tu mogu nešto srediti, onako preko veze, pa da će se on meni odužiti, ma što god meni trebalo. Na žalost filozofija poduzeća u kojem radim je takva da ne primamo nikoga „sa strane“, a primati poklone ili darove je ravno samoubojstvu jer se istog trena gubi radno mjesto. Dobro mi jedan prijatelj zbori, koji evo već 11 godina živi i radi u Njemačkoj: „Ma doli nemaš ni za kikiriki, a ljudi su si sami krivi – eno sad ćeš vidit kad budu izbori, oni će opet izabrati ove koji su ih krali 20 godina, bit ćemo prva država na svijetu koju će voditi udbaš (Karamarko). On se sa svakim može slizati, bio to Mesić, Kosor, SDP, i oni doli ne zaslužuju drugačije.“
Između Španjolske i Njemačke postoji odlična suradnja što se tiče mlade radne snage koja želi odraditi svoju strukovnu izobrazbu u Njemačkoj. Njemačka gospodarska komora pokrenula je projekt „Adelante“ i u ovom trenutku već nekoliko njemačkih tvrtki obučava mlade Španjolce jer u nekim sektorima jednostavno ne postoji interes mladih ljudi i ne možete pronaći „nove generacije“ radnika. Njemački zavod za zapošljavanje objavio je statistiku po kojoj je u 2014. ostalo prazno čak 37.000 mjesta za izučenje zanata. Ogromne potrebe postoje pogotovo u tehnički verziranim poslovima i one se neće tako brzo popuniti. Iz tog razloga njemačka Vlada ulaže velika sredstva i od 2013. pokrenut je projekt „MobiPro-EU“ u kojem se vrbuju 18- do 27-godišnjaci da dođu u Njemačku i u toj zemlji izuče svoj zanat. Na stranici www.thejobofmylife.de zainteresirani mogu pronaći sve moguće informacije. Njemačka Vlada je od 2013. povećala sredstva za te projekte sa 139 milijuna eura na 560 milijuna eura (do 2018.).
Mlada Španjolka Cecilia svoju je sreću upravo pronašla u Njemačkoj: “Zavod za zapošljavanje mi je puno pomogao otkad sam stigla ovdje, pronašli su mali stan za mene, pomogli su mi oko otvaranja žiro računa na banci i oko pretplate za mobitel.” Njeno poduzeće joj je pomoglo i u vezi namještaja za stan i nije ni čudo što mlada djevojka nakon završetka školovanja želi ostati u Njemačkoj i svoju budućnost ne vidi nigdje drugdje. “U Španjolskoj nas zovu ‘generación perdida’, što znači izgubljena generacija. Ne možete naći posao, tražite godinama i nemate ništa. Odlazak u Njemačku je bio jedini izlaz i imala sam sreću što sam došla u ovako veliko, organizirano poduzeće, makar je ovdje bilo jako, jako teško uhvatiti njihov ritam, način rada i života.“
Poznata priča koju možemo i primijeniti na Lijepu našu, mladi ljudi nemaju posla, nakon fakulteta završe na ulici ili nekim trećim poslovima. U Splitu ćete sresti ljude koji kažu kako im je to ispod časti raditi za gradsku “Čistoću”, čistiti parkove i kupiti smeće, a u Njemačkoj vidim mnoge mlade ljude koji upravo to rade. Nekako me sve to podjseća na priče iz sedamdesetih kad su puni vlakovi s mladom i neškolovanom radnom snagom krenuli put Njemačke. Razlika je ta da većina „mladih“ danas barem zna pričati engleski. Onda se odlazilo na „privremeni rad“, a svi znamo kako je to završilo.
Kako će Hrvatska izgledati sutra, kako zamišljate Hrvatsku sutra, za deset, dvadeset godina – to je jedno jako zanimljivo pitanje…
…ali bitno je da nama turizam cvijeta i strane valute stižu na more…