Njemačka izbjeglim osobama, bez obzira na to odobri li im se zahtjev za azil ili ne, osigurava osnovnu skrb, smještaj, odjeću, hranu i džeparac za osobne potrebe. Broj izbjeglica 2014. je porastao za 61 posto, a 2015. očekuje se čak oko 800 tisuća izbjeglica u Njemačkoj. Unutar Europske unije Nijemci primaju daleko najviše ugroženih osoba, ali nekima ni to nije dosta.
I u Njemačkoj svi su zgroženi stravičnim snimkama trogodišnjeg sirijskog dječaka Aylana čije je tijelo pronađeno u turskom Bodrumu nakon što sa svojom obitelji nije uspio preći Sredozemno more prema grčkom otoku Kosu. Srce parajuće fotografije izazvale su rasprave u javnosti i na društvenim mrežama u kojima se Njemačka u kontekstu krize migracije i velikog vala izbjeglica nerijetko spominje i u negativnom kontekstu, na primjer i iz pravca Mađarske. Unutar same Njemačke neki su vrlo kritični spočitavajući da njihova zemlja ne čini još više, a drugi pak negoduju što Nijemci čine i previše.
U spomenutom kontekstu Crodnevnik donosi kratak pregled službenih podataka prema kojima je samo u 2014. godini oko 203 tisuće osoba podnijelo zahtjev za azil u Njemačkoj. Time je broj izbjeglica koji traže potporu prema Zakonu o dodjeli sredstava podnositeljima zahtjeva za azil porastao na 363 tisuće osoba, što je 61 posto više nego 2013. Ova brojka prema njemačkom Državnom uredu za statistiku time raste po peti put za redom od 2010. Oko 38 posto izbjeglica (138 tisuća osoba) porijeklom je iz Azije, od čega 41 tisuća iz Sirije, a 22 tisuće iz Afganistana.
Svaki peti podnositelj zahtjeva za azil je iz Afrike, a 38 posto osoba iz Europe, u prvom redu iz Srbije, s Kosova i iz Crne Gore. Oko 18 tisuća osoba izbjeglo je iz Ruske federacije, a 14 tisuća iz Makedonije. Veliki dio izbjeglica su muškarci (65 posto).
Pravo na novčanu naknadu njemačke države imaju svi oni kojima se odobri azil i koji time dobiju pravo na boravak, odnosno one osobe čiji se zahtjev za azil nalazi u fazi provjeravanja (privremeni boravak). Međutim, i izbjeglice koje su nelegalno došle u Njemačku i čiji je zahtjev za azil odbijen imaju pravo na naknadu sve dok ne napuste Njemačku. Upravo zbog toga i mnogi dolaze u Njemačku.
Sve osobe koje nemaju putnu ispravu ili koje se ne mogu vratiti u domovinu jer se radi o kriznom području, dobivaju novčanu naknadu, sve dok se situacija ne promijeni. Njemačka, naime, polazi od pretpostavke da svakom čovjeku treba omogućiti dostojanstven život, pa makar i ne ostaje u Njemačkoj, nego se uskoro vraća u svoju domovinu. Izbjeglicama se pokrivaju osnovne potrepštine, hrana, smještaj, odjeća i osnovna zdravstvena skrb te im se dodjeljuje određena svota novca za osobne potrebe.
U odnosu na 2013. te su isplate 2014. povećane za oko 70 posto, ali su još uvijek ispod primanja tzv. naknade Hartz IV za nezaposlene osobe koja iznosi oko 400 eura. Međutim, ukupni državni izdaci za izbjeglice tj. osobe koje traže azil u Njemačkoj porasli su na 2,4 milijarde eura. Njemačke savezne države i općine morale su u tu svrhu lani priskrbiti 58 posto više sredstava nego 2013.
Ponavljamo, za 2015. treba očekivati mnogo veće brojke jer je broj izbjeglica prema mnogim procjenama porastao na nevjerojatnih 800 tisuća. U tom smislu Njemačka je apsolutni rekorder u Europskoj uniji te zemlja koja prima daleko najviše izbjeglica te se brine o njihovom dostojanstvenom zbrinjavanju. Velikoj većini izbjeglica iz područja kao što je Sirija odobrava se zahtjev za azil, dok se izbjeglice s Kosova, iz Srbije ili Makedonije uglavnom vraćaju u zemlje iz kojih su došle jer se procjenjuje da njihova tamošnja ugroženost nije ni približno jednaka onoj u Siriji.
Svi oni koji spočitavaju Njemačkoj dovoljnu razinu solidarnosti i suosjećanja s izbjeglicama trebali bi se najprije zapitati koliki je njihov doprinos. Ako se Europa temelji na vrijednostima sigurnosti, demokracije, mira i solidarnosti, očito Francuzi i Englezi, koji se striktno protive uvođenju kvote za primanje izbjeglica, nisu naučili svoju lekciju. Njima je lako glumiti šarmantnost i gentlemenhood u nekim drugim područjima, ali kada treba primiti obitelji kao što je obitelj pokojnog dječaka Aylana puno je lagodnije to prepustiti Angeli Merkel i Njemačkoj. A što tek reći o bogatim arapskim zemljama koje nisu spremne primiti izbjeglice iz susjedstva ili o Sjedinjenim Američkim Državama koje su i zakuhale mnoge konflikte na Bliskom istoku i koje tamo iz vlastitih interesa vješto potpaljuju vatru ugrožavajući time brojne nedužne ljude…
Pred Europom je ovih dana veliki ispit u pogledu migracije. Pokazat će se je li EU nešto naučio iz prošlosti ili je i dalje politička organizacija koja nije sposobna donositi brze i djelotvorne odluke i u kojoj se zapravo ne zna ni tko pije ni tko plaća. Ili kako je to svojedobno rekao Henry Kissinger: Koga ću nazvati kada trebam nazvati Europu? Možda Angelu Merkel? (cd, foto: twitter)
