Prošao je Eurobasket u Zagrebu, hrvatska reprezentacija se uputila prema Francuskoj gdje nas čekaju Česi u osmini finalu. U utakmicama protiv Slovenije i Grčke, zagrebačka Arena je bila skoro pa rasprodana, dok je u ostala tri susreta bila poprilično prazna. Šteta, ne održava se svaki dan prvenstvo Europe u Hrvatskoj (makar samo jedna skupina), no za razliku od Zagreba, njemačka reprezentacija u Berlinu je u svakoj utakmici imala rasprodanu Arenu i fantastičnu atmosferu.
Umiljato janje dvije majke cica
Na tom planu možemo zamjeriti vodstvu HKS-a, na čelu s košarkaškim znalcem Ivanom Šukerom, da očigledno nisu napravili dovoljno za promociju turnira u Hrvatskoj (osim nekoliko turnira ulične košarke po Hrvatskoj, prije početka europskog prvenstva). No neću se ovdje baviti temom po kojim to referencama bivši HDZ-ov ministar Ivan Šuker može biti predsjednik hrvatskog košarkaškog saveza, pa koristi prostor za političke izjave poput da nas godinama već trese kriza, da smo u depresiji… Što je zapravo normalno kada gledamo likove kao njega iz dana u dan, nikad nas neće prestat tresti depresija! Poznata priča u Hrvatskoj kako „umiljato janje dvije majke cica“, ili „postat ću predsjednik saveza, iako nemam pojma, jer još jedna u nizu mjesečnih naknada će mi sigurno dobro doći!”.
Nakon jučerašnjeg poraza od Gruzije svi su počeli komentirat kako izbornik nema pojma, da su previše kalkulirali itd. Da smo igrali utakmicu punim tempom i netko od igrača bi se ozljedio, opet bi javnost razapela izbornika kako je išao forsirat nekoga u nebitnoj utakmici. To je naš mentalitet „bitno je nešto srat“! Gruziji je utakmica bila biti ili ne biti, dok mi nismo mogli ni gore ni dolje, tu nije bilo nikakvih kalkulacija! Način na koji se dogodio poraz boli, to priznajem, bez borbe, bez otpora, jednostavno su se predali i pokupili prnje iz Zagreba na ružan način. Šteta. Ipak ekipa se trudila, borila u dosadašnjem dijelu turnira i nitko ih zbog toga nemože kritizirati kao npr. nogometaše, ali prepoznatljive igre još nema pa ćemo se u nedjelju morati potući za četvrtfinale.
Generacija koju čeka svjetla budućnost
Nema potrebe plakati, idemo popraviti dojam u Francuskoj gdje nas u nedjelju očekuje Češka (12 sati). Jedino što brine jest kako popraviti dojam, jer prave igre dosada baš i nije bilo. Ali što trener može kad nema pravog “play-a”, mekanog Tomića na centru kojeg blokiraju niži igrači od njega, nema zamjene Šariću, Rudež koji je na glasu kao šuter a ima šut za 2 poena oko 9 %, te šut za tri poena oko 2-15. Momak djeluje kao da nije u stanju bacit loptu s nekog tankera u ocean. Hrvatski mediji su stvorili famu o Hezonji, Bogdanoviću, Šariću, mladim NBA snagama i odmah moraju poletjeti do medalje. Realnost izgleda drugačije, mi smo dobri a još ne toliko dobri da se ravnopravno možemo boriti protiv ekipa kao što su Srbija ili Francuska. Na dobrom smo putu, treba im dati vremena i bit će pravi! U redovima Srbije na primjer igra jedan Zoran Erceg koji tamo igra više sporednu ulogu a kod nas bi bio nositelj igre.
A pošto se stalno volimo uspoređivati sa Srbima, pogledajte njihove igrače i njihov umor ili zasićenje koje se kod nas svako malo spominje!? Još jedna stvar koja dokazuje koliko košarka vrijedi Hrvatima, HRT prenosi utakmice hrvatske reprezentacije i to je to, Srbi (RTS) prenose sve utakmice i onda se čudimo gdje je to košarka u Hrvata i zašto nam je Arena polu prazna kada igra Hrvatska!?
Unatoč svemu, unatoč laganoj “hajci” koja se digla protiv Perasovića i ekipe, ja i dalje vjerujem u njih i vjerujem da će njihove najbolje igre tek doći! Ne vjerujem da se onakvo mučenje protiv Makedonaca i Nizozemaca može ponoviti. Činjenica je da možemo puno više! Ovdje govorim samo o pristupu, jer samo s pravim pristupom (kao protiv Grčke) možemo pobjediti svakoga.
Zato, IDEMO HRVATSKA!
