Njemački povijesničar Heinrich August Winkler govoreći o izbjegličkoj krizi kao rijetko tko do sada u javnom diskursu definirao je pravi problem njemačke politike azila. Winkler je unutarnjopolitičku klimu u Njemačkoj nazvao “moralnim samoprecjenjivanjem”. Kancelarka Angela Merkel po njemu u svojim porukama javnosti nastoji ne otkriti da Njemačka u stvari nema pravog plana što učiniti s milijun izbjeglica. “Našim pravom azila kao individualnim temeljnim pravom ljudima obećavamo puno više nego što na kraju možemo održati”, rekao je Winkler. Naime, poruke Angele Merkel imaju konkretne posljedice. Svakoj izbjegloj osobi jamči se provjeravanje zahtjeva za azil, čak i u slučajevima u kojima je više nego očito da nema osnove za traženje azila. Izbjeglicama iz Sirije jamči se čak i prihvaćanje zahtjeva za azil, barem u javnom diskursu. Međutim, istodobno kako ističe Winkler, njemački ministar unutarnjih poslova govori o ograničenim kapacitetima za prihvat izbjeglica. “Takvim neiskrenim odnosom budimo nadu izbjeglica u dobivanje azila, ali na kraju se takve iluzije rasprše i dobivamo razočarane ljude. Njemačka ne može primiti sve Sirijce”, rekao je vrlo jasno Heinrich August Winkler.
Prema mišljenju tog njemačkog povijesničara stoga bi trebalo izmijeniti njemački ustav, konkretno članak 16. stavak a, u kojem se navodi da Njemačka pruža azil svim osobama koje su protjerane iz političkih razloga. Winkler dijeli mišljenje da bi se ta rečenica trebala nadopuniti dodatkom “prema svojim kapacitetima i mogućnostima”. Time je Winkler po prvi puta javno prekršio istinsku tabu temu. Neiskrenost koju je dijagnosticirao u nastupima i pristupu vodećih njemačkih političara poistovjetio je s borbom za sigurnošču i samoodržavanjem države. Očito je da se takav stav ne može održati u stvarnosti. Njemačko zakonodavstvo kojim se regulira pravo na azil oduvijek je karakterizirano neiskrenošću. “Svatko može predati zahtjev, ali se istodobno čini sve da se ne bi primilo sve ljude”, rekao je Winkler. Politika se poziva se na dublinske ugovore kako bi se Njemačka zaštitila od primjene ustavnih odredbi. Tek otkad se u Europi pojavljuju zemlje koje ne žele primiti izbjeglice i koje udovoljavaju njihovoj želji za odlaskom u Njemačku, Nijemci su se našli pred valom izbjeglica, pomalo u neobranom grožđu upravo zbog odredbi navedenih u njemačkom ustavu.
U ovom trenutku u Njemačkoj nekoliko stotina tisuća zahtjeva za azil nije obrađeno, a gotovo 300 tisuća izbjeglica nije ni registrirano. Posljedice toga mogu se vrlo jasno osjetiti svakodnevno u mnogim njemačkim lokalnim zajednicama. Toga očito nisu svjesni neki političari koji i sami imaju migrantsko porijeklo i bez njega vrlo vjerojatno ne bi ni bili na pozicijama na kojima se nalaze, a koji se vole hvaliti Njemačkom kao uzornom i uređenom državom, pogotovo kada mogu dijeliti lekcije u hrvatskim medijima.
Da u Njemačkoj i nije baš zlato sve što sija dokazuju sve učestaliji izgredi unutar prihvatnih centara za izbjeglice (gore lijevo na slici: azilni centar u Berlinu), gdje nerijetko vlada nered i nasilništvo. Situacijom u svojoj zemlji sve su nezadovoljniji i mnogi Nijemci koji prvenstveno u istočnom dijelu zemlje izlaze na ulice i negoduju zbog aktualne politike azila, ovih dana primjerice u Erfurtu. Međutim, odlazak na ulicu i prosvjedovanje njemački mediji često poistovjećuju s desničarstvom. Istina, neke stranke popu AfD-a pozivajući na takve skupove istima na neki način priljepljuju etiketu ekstremizma, ali treba li zaboraviti i smije li se zatvoriti oči pred činjenicom da je među nezadovoljnima i sve više “običnih” građana umjerenog svjetonazora koji se protive politici azila aktualne vlasti u Berlinu?
(cd, foto: mediazzz, wiki, Peter Kuley, www.stephan-roehl.de, Heinrich-Boell Stiftung)
