Hrvatsko nacionalno etičko sudište održalo je javnu sjednicu u velikoj dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu, na kojoj se etički sudilo jugoslavenskom komunističkom diktatoru Titu i njegovim suradnicima i ideologijskim sljedbenicima, uz više od dvije tisuće nazočnih posjetitelja koji su sa sudionicima svjedočili ovom povijesnom događaju i na kojemu su donesene i oznanjene odluke Etičkog sudišta, ali i predstavljena knjiga “Etička osuda Tita i njegovih sljedbenika”.
Suđenje komunističkom jugoslavenskom diktatoru Titu i njegovim sljedbenicima održalo je Hrvatsko nacionalno etičko sudište na IV. javnoj sjednici, 31. listopada 2015. u velikoj dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu, uz mnoštvo posjetitelja koji su došli iz svih hrvatskih područja, kako Bosne i Hercegovine, tako i iz čitavog svijeta, i uz goste iz Slovenije. Među mnoštvom publike koji su se zbili u dvorani zatekli su se poznati uglednici, među njima spomenut ćemo pomoćnog zagrebačkog biskupa Valentina Pozaića i hrvatskog haaškog zatvorenika Daria Kordića kojeg je publika s posebnim odobravanjem i poštovanjem naveliko pozdravila. Na ovoj sjednici etičkog sudišta hrvatski stradalnici kao žrtve tog zloglasnog komunističko jugoslavenkog Titovog okrutnog režima bili su prvi govornici, prvi je govorio disident dr.sc. Marko Veselica, i Nikola Štedul, na kojeg je Vinko Sindičić kao pripadnik jugoslavenske Udbe izvršio atentat u Škotskoj pogodivši ga s pet hitaca koje je jedva preživio.
Iz Slovenije došao Franc Breznik koji je govorio i kao član slovenskog parlamenta i kao član Slovenske demokratske stranke, istaknuvši: «Danas se u Hrvatskoj etičkom osudom Tita dogodio hrvatski nurmberški proces. Poslije suđenja u Nurmbergu, koje je počelo 20. studenog 1945. godine započeo je proces denacifikacije Njemačke. Današnjom etičkom osudom Tita i njegovih ideoloških sljedbenika započet će demokumizacija Hrvatske, Slovenije i drugih dijelova drugih država koje su bile u sastavu komunističke Jugoslavije. Sad je na nama u Sloveniji da slijedimo vaš hrvatski primjer».
Ipak pravo je čudo kako je Nikola Štedul uspio preživjeti pomno planiran i izveden atentat, i ipak nakon toliko godina doživjeti da napokon javno svjedoči o zlodjelima i zločinima zloglasne jugoslavenske „obaviještajne“ Udbe, koja nije djelovala bez bez Titovog znanja i dopuštenja, sve dok je živio. Potom je Anto Kovačević govorio kako je zbog jednog vica o Titu robijao sedam godina u Zenici. Na sjednicu iz BiH je došao prof. Džemaludin Latić koji je govoro (i kao zatvorenik i kao kolega Ante Kovačevića iz zatvora u Zenici), koji je istaknuo „…Bosna i Hercegovina također domovina hrvatskog naroda i da Hrvati i Bošnjaci zajedno ne će popustiti velikosrpskom projektu.“
Lustracija zalog jačanju demokracije i budućnosti
Na sjednicu iz Pariza doputovao je Ante Glibota koji je govorio o lustraciji i demokratskoj budućnosti. Za njim je govorio Anton Kikaš, hrvatski pečalbar u Kanadi koji je nastojao puno toga dobrog učiniti za Hrvatsku naročito kad se stvarala i branila, publika ga je uvelike s poštovanjem pozdravila. Sjednici je nazočio i ostarjeli Vinko Vice Ostojić koji je desetljećima bio logoraš i zatvorenik u Titovim kazamatima a, kao žrtva proganjan je od 1945. godine.
Na etičku osudu zločinca Tita i njegovih ideologijskih sljedbenika pristigala je skupina Slovenaca koje je predvodio Roman Ljeljak, slovenski aktivist za razotkrivanje genocida i ratnih zločina Titove partizanske vojske nakon Drugog svjetskog rata i udbaških atentata na hrvatske političke emigrante u Europi, ali i u Austriji. Zapravo Roman je Ljeljak pogotovo stručnoj hrvatskoj javnosti dobro znan – govorio je o Hudoj jami i udbaškom ubojstvu hrvatskog emigranta Stjepana Crnogorca.
Nakon prijašnjih zapaženih govornika riječ je uzeo predsjednik Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta dr. sc. Zvonimir Šeparović odvevši sjednicu HNES-a. na glavni događaj prema kraju.
Osuda Tita i njegovih sljedbenika
«Hrvatsko nacionalno etičko sudište u Petom sudbenom vijeću za odlučivanje o etičkim optužbama, u sastavu: Zvonimir Šeparović, predsjednik Vijeća i članovi: Nikola Debelić, Zdravko Tomac, Josip Jurčević, Zdravko Vladanović, Zvonimir Hodak, Ivan Kozlica, Božidar Alić, Ante Beljo, Nevenka Nekić i Tomislav Josić, u postupku protiv Josipa Broza Tita i jugoslavenskog komunističkog totalitarizma za djela genocida i drugih teških zločina počinjenih na hrvatskim narodom, za koje je 25. lipnja 2015. godine podignuta optužba jednoglasno je donijelo ETIČKU OSUDU PROTIV JOSIPA BROZA TITA I JUGOSLAVENSKOGA KOMUNISTIČKOG TOTALITARIZMA».
Riječi etičke osude Tita koje je izrekao Zvonimir Šeparović naišle su na veliko odobravanje publike u popunjenoj dvorani Lisinski. Dok su točke optužnice i obrazloženja čitali prof. dr. sc. Josip Jurčević, prof. dr. sc. Nikola Debelić, Rozalija Bartolić i Zdravko Vladanović.
O podrijetlu Tita iz knjige «Etička osuda Tita i njegovih sljedbenika»: Podrijetlo i životni put osobe koju znamo kao Josipa Broza Tita, po službenim podatcima rođenog u Kumrovcu 7. svibnja 1892. i umrlog 4. svibnja 1980. u Ljubljani, doživotnog predsjednika komunističke SFR Jugoslavije i predsjednika KPJ još nisu do kraja znanstveno rasvijetljeni. Mnogobrojne teorije, a među njima i ona američke NSA, National Security Agency, ukazuju temeljem i jezično morfološke analize njegovog govora na moguće rusko, poljsko, ukrajinsko i židovsko porijeklo. NSA ujedno zaključuje da zbog njegovog postupanja prema Hrvatima (pokolji, progoni, op. ND) nije vjerojatno da je Tito hrvatskog podrijetla. Upitno je uz ostalo, i njegovo tečno sviranje klavira, koje potvrđuje i hrvatska i svjetska primadona Zinka Kunc-Milanov, zatim osvojena srebrena medalja u mačevanju na prvenstvu austrijske vojske, obje vještine teško spojive s obrazovanjem skromnog bravara rodom iz Kumrovca. Tu su i razna svjedočanstva među kojima i ono da je bravaru Titu iz Kumrovca nedostajao srednji prst ruke.
Na IV. javnoj sjednici HNES-a trebali su još govoriti uglavnom članovi HNES-a prof. dr. sc. Zdravko Tomac, Nenad Vlahović, Ante Beljo, Miljenko Prskalo, Zvonimir Hodak, Nevenka Nekić, Eva Kirchmayer Bilić i Joško Čelan. Ali to nije bilo moguće zbog tri sata koliko je trajala sjednica, pa njihove radove možete pročitati u knjizi «Etička osuda Tita i njegovih sljedbenika», koju je objavilo Hrvatsko nacionalno etičko sudište, pod uredništvom dr. sc. Zvonimira Šeparovića.
Trosatni doživljaj nacijinog etičkog sudišta u Lisinskom povijesno je značan
Nakon kraljevski dostojanstvenog trosatnog doživljaja povijesne značnosti 31. listopada 2015. mogla se nabaviti i knjiga Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta “Etička osuda Tita i njegovih sljedbenika”, urednika dr.sc. Zvonimira Šeparovića, satkana na 280 stranica. Hrvatsko žrtvoslovno društvo od 1989. održava svoje trogodišnje znanstvene skupove i objavljuje zbornike radova, u kojima se redovito piše i o hrvatskim žrtvama Drugoga svjetskog rata i poraća (str. 173.).
Prikaz odabranih dijelova knjige Etička osuda Tita i njegovih sljedbenika
Prva javna sjednica održana je u Vukovaru, druga u Zagrebu s osudom Ive Josipovića, još tad kao predsjednika RH, a u ovoj trećoj presudilo se J.B. Titu i njegovim sljedbenicima smatrajući ih izdajnicima zbog zanemarivanja narodnog interesa hrvatske nacije.
Hrvatsko nacionalno etičko sudište zapravo je ogranak Hrvatskog žrtvoslovnog društva kojemu je težište čuvanje hrvatskih javnih dobara koja mogu biti ugrožena, dok nadnevak 31. listopada 2014. uzet je kao polazna kritična točka od koje se stvaraju pretpostavke za slogu hrvatskog naroda, a ne samo utvrđivanje istine o Titu.
Etička optužba protiv VESNE PUSIĆ za veleizdaju donesena u Vukovaru 20. rujna 2014. sadrži 11 točaka, i zaista je prva u borbi protiv interesa hrvatske nacije i širenju krivotvorina o Domovinskom ratu. Etička osuda Milorada Pupovca oznanjena u 13 točaka, ističe ga kao zastunika Srba u Hrvatskoj koji je od početka Domovinskog rata stao na stranu agresora i okupatora. Vesna Teršelič etički je odgovorna čak prema 15 točaka optužnice, poglavito stoga jer je javno izjavljivala o podijeljenoj odgovornosti za rat.
Zato Hrvatsko nacionalno etičko sudište nastoji braniti hrvatske duhovne, kulturske, gospodarske, vojne i političke vrjednote ali i odlučno ukazuje narodu da se budi umrtvljeno biće hrvatske naciije – trenutak je.
Vijeće Europe kojeg je Hrvatska članica od 06. studenoga1996., donijelo je 2 rezolucije koje se odnose na vrjednosnu ocjenu komunističkog upravljačkog modela. Prvu 1996. o mjerama uklanjanja nasljeđa bivših komunističkih totalitarnih sustava i drugu 2006. o potrebi za međunarodnom osudom zločina totalitarnih komunističkih režima, istaknuvši da nije u svim slučajevima uslijedila međunarodna istraga njihovih zločina. Hrvstki narod kao najveća žrtva Titovih pokolja, ima pravo znanstveno ustvrditi istinu o duhovnom i fizičkom zatiranju Hrvata tijekom diktatorske vladavine Josipa Broza Tita. Kako ističe Milovan Đilas jedan od najbližih Titovih suradnika Milovan Đilas u knjizi Ratno doba iz 1977. ocjenjujući Bleiburg: “Pokolj kakav je proveden nad Hrvatima nije poznat u europskoj civilizaciji!”
Huda jama kod Celja u Sloveniji otkrivena je javno 2009. zahvaljujući Romanu Leljaku koji za sebe kaže da je do početka toga otkrića 1989. živio u zabludama i neznanju. Ovo grobište u napuštenom dijelu rudnika. rov sv. Barbare u kojemu se nalazi gotovo 3000 ubijenih osoba, od kojih je zakopano 2000 živih Hrvata, 700 Slovenaca i 300 Njemaca, a 10% su bili djeca i žene, drugi su bili zarobljenici koji su se zamjerali partizanima kao pripadnici Rupnikova domobranskog bataljuna i jedinica iz Šentjošta. Skidani su do gola, vezani žicom po dvoje, tjerani u rov da iz njega nikad ne iziđu, umirali su polagano dok nije nestalo kisika, u mraku, bez hrane, vode, – nade. Objavljeno je i pismo mlade žene Ivanke Novak Škrabec koja je bila u sedmom mjesecu trudnoće, a napisla ga je svojem nerođenom djetetu prije nego su je bacili s ostalima u mračno okno Hude jame, a nekako je do pisma došla njezina sestra (str.166.). Stoga je potrebno omogućiti cjelovit lustracijski ciklus predlaže se za moralno ozračje Hrvatske (str. 185.). Primjeri veleizdaje predajom hrvatskog teritorija (str. 201.), kulturocid (str. 113.,213., 218.). Spomenute su i napomene drugih da grobišta i stratišta ne treba dirati i spominjati, ali u kjnizi vrli autori kažu da se ne mogu ignorirati iz prostog razloga jer su (tu i treba ih vidjeti), i omogućiti pokop kakav zaslužuje svako ljudsko biće. Prešućivati povijest svojeg naroda čin je izdaje.
Dana 25. lipnja 2015. podignuta je etička optužba protiv J.B. Tita i jugokomunističkog totalitarizma za djela genocida i drgih teških zločina počinjenih nad hrvatskim narodom. Nakon čega je 31. listopada 2015. donesena etička osuda protiv J.B.Tita kao diktatora i njegovog zločinačkog režima prema taksativno navedenih 12 točaka s obrazloženjem, a uz potpis predsj. Petog sudbenog vijeća i Hrv.nac.etičkog sudišta prof.dr.sc. Z. Šeparovića, i članova Nikola Debelić, Zdravko Tomac, Josip Jurčević, Zdravko Vladanović, Zvonimir Hodak, Ivan Kozlica, Božidar Alić, Ante Beljo, Nevenka Nekić i Tomislav Josić.
Etički osuđen i proglašen odgovornim Zoran Milanović
Etički su na Petom sudbenom vijeću osuđeni i proglašeni odgovornima Zoran Milanović i svi drugi sljedbenici i zagovornici ideologije zločinačkog jugoslavenskog komunističkog totalitarnog režima prema 12 točaka osude uz obrazloženje. A na samom kraju knjige postavlja se pitanje što je to u običnoj pjesmi “VIla Velebita” vrjeđalo toliko da se nije smjela pjevati, inače bi momak ili djevojka završili u zatvoru na više mjeseci. Ostavila je živi strah, neumoran u rastu, svojim rastom preraste i grob, useli se u naraštaje, vlada onima u koje se useli vjernošću nejvjernijih. Zato strah oni koji se time bave u čovjeka useljavaju što ranije najbolje odmah, u mladosti, jer je mladost spremna živjeti u slobodi ako je strah ne sprječi u tomu. Ipak, ti što sve znaju nisu očekivali da će se grobna plača ikad dignuti, a ona se digne kad-tad ako u grobu nije rob, Domovinski rat je bio kad-tad. (str. 278.).
Zapravo tzv. „Titova Jugoslavija“ nastala je u zločinima i na masovnim ubojstvima naročito nad Hrvatima, održavala se sve tolike godine i desteljeća okrutnošću, strahovladom i nasilništvom, ubojstvima, golim otocima i utjeranim strahom u živote građana. U strahotama i zločinima je tzv. „Titova Jugoslavija“ nastala, u njima se tako i održavala i, zauvjek je crkla i nastala u zločinima. Nastanku i održavosti diktatorske „Titove Jugoslavije“ najvišu smo cjenu platitli baš mi Hrvati koju plaćamo još i dan danas zbog tolikih poziciranih Titovih ideologijskih nasljednika kojih ima mnogo uokolo po Hrvatskoj, koji čine sve kako bi ispunili Titovu želju da se uništi hrvatski narod i svaka ideja o samostalnoj hrvatskoj državi
Ivan Raos
