DRUGA GENERACIJA DIJASPORE – Josip Hrgetić u Hrvatsku je prenio svoj uhodan posao organiziranja manifestacija – Tijekom ovog tjedna u Hrvatskoj je boravilo pedesetak poduzetnika pripadnika ‘druge generacije’ Hrvata u dijaspori, u čijem je dovođenju veliku ulogu odigrao Josip Hrgetić, poslovni čovjek kojem se jedan dio biznisa odvija u Venezueli, a drugi u Hrvatskoj. S Hrgetićem smo razgovarali na jučerašnjem završnom dijelu okupljanja poduzetnika iz dijaspore u Hrvatskoj gospodarskoj komori.Kakav je Vaš životni put?
– Rođen sam u Caracasu u Venezueli, a moji roditelji su iz Hrvatske, rođeni su ovdje. Otac mi je iz Hrvatskog zagorja, mama iz Like. Prije tri i pol godine prebacio sam dio biznisa u Hrvatsku, bavimo se i ovdje i u Venezueli, ponudom dvorana za poslovna događanja s pratećim uslugama. U Venezueli s kongresnim dvorama radimo već više od 20 godina, gdje imamo iza sebe organizaciju preko 30 tisuća događanja. U Hrvatskoj smo, u Zagrebu, već prebacili tisuću događaja za koje smo pružili usluge.
Kada usporedite Hrvatsku i Venezuelu, gdje je lakše poslovati?
– Mogu govoriti iz osobnog ugla. Meni je lakše raditi u Venezueli gdje poznajem sredinu, poslovno okruženje i običaje. Uvjeti poslovanja nisu isti. Kad bi neki poduzetnik iz Hrvatske počeo raditi u Venezueli, tamo bi mu sve izgledalo kaotično jer ne zna situaciju. U svakom slučaju, ni Hrvatska ni Venezuela nisu države tipa Švedske, Njemačke ili Norveške gdje poduzetnik došljak ima potpuno ‘čistu’ situaciju, gdje točno zna što treba napraviti i kome se treba obratiti. Mi poduzetnici Južnoamerikanci smo u svakom slučaju naučeni da se privikavamo na nove situacije, nove propise ako je to potrebno.
Tko su poduzetnici koje ste doveli na ovaj skup? Ima li među njima velikih ulagača koji bi svojim investicijama mogli preporoditi pojedine grane usluga ili industrija u Hrvatskoj?
– Da, to je ono pitanje s kojima sam se ovdje često susretao, ali za mene je svaki zainteresirani poduzetnik iz dijaspore jednako važan. Svaki koji bi ovdje pokrenuo jedan posao bitan je kao i onaj koji bi pokrenuo stotinjak poslova.
U svakom slučaju, mogu reći da smo ovdje okupili više poduzetnika iz, da tako kažem, egzotičnijih zemalja poput Ekvadora, Venezuele ili Bolivije, a manje iz zemalja u kojima živi najveći dio od tri milijuna Hrvata u dijaspori poput Njemačke, SAD-a, Australije, Čilea ili Argentine. Ukupno, ovdje su naši ljudi iz 17 zemalja. Svakako treba spomenuti Ivicu Zdunića iz Kanade, Davida Tudorovića iz Australije, iz Punta Arenasa u Čileu došli su nam braća Jorge i Mario Drpić. Uz napomenu da su neki od najavljenih poduzetnika poslali svoje predstavnike ako su bili spriječeni doći osobno.
Za koliko znate sličnih primjera poput Vas, da su preselili dio biznisa u Hrvatsku iz dijaspore?
– Ima puno primjera. Posljednji slučajevi s kojima sam se upoznao naši su poduzetnici iz Švicarske i Njemačke koji su uložili u turizam.
Što priželjkujete od posjeta svojih kolega?
– Ne očekujemo trenutne učinke, ovo je prvi korak. Ni Rim se nije izgradio za jedan dan. Nastaviti ćemo s umrežavanjem, povezivanjem i razmjenom iskustava naših poduzetnika iz dijaspore uz logistiku i pomoć Hrvatske gospodarske komore. Evo, prvi korak je uspostava pomoći tzv. virtualne Hrvatske gospodarske komore poduzetnicima u dijaspori.
Vedran Marjanović
