Ishod parlamentarnih izbora u Hrvatskoj 2015. u velikom je dijelu bio i pod znakom rezultata u XI. izbornoj jedinici, u kojoj je HDZ (Domoljubna koalicija) već tradicionalno osvojio sva tri mandata, a time s ukupnih 59 mandata i relativnu većinu ukupnih glasova.
Sastav HDZ-ove liste u XI. izbornoj jedinici već smo prokomentirali. Budući da je među 14 kandidata samo tri predstavnika iseljeništva (Glasnović, Sablić, Piplica) u smislu Hrvata koji su svoj kruh otišli potražiti izvan svoje domovine Hrvatske ili Bosne i Hercegovine, pri čemu donekle treba izuzeti generala Glasnovića, često potencirana privrženost HDZ-a istom tom iseljeništvu i njihovom povratku dobiva konotaciju licemjerja. Pridoda li se tomu činjenica da u zemljama poput Njemačke, Austrije ili Švicarske nije održan nijedan ozbiljan politički skup na kojem bi kandidati svojim potencijalnim biračima predstavili program koji je konkretno vezan za problematiku njihovih tamošnjih sunarodnjaka, teza iz prethodne rečenice dobiva na dodatnoj težini.
Premoćnu pobjedu na HDZ-ovoj listi za dijasporu ostvario je general Željko Glasnović sa 7.374 glasa (30, 17 %). To ne treba čuditi s obzirom na njegovo zvučno ime i velike zasluge Glasnovića u Domovinskom ratu te imidž odlučnog domoljuba i čovjeka koji je puno dao za slobodu Hrvatske. Osim Glasnovića u Sabor kao predstavnik dijaspore ulazi i Božo Ljubić, istaknuti član HDZ-a BiH, kasnije osnivač HDZ-a 1990 i njegov predsjednik između 2006. i 2013. A dobro fiksiranu saborsku fotelju grijat će i Ivan Šuker, poznati “dijasporac” iz saborskih odbora i bivši Sanaderov čovjek za resor financija. Šuker je saborski mandat osvojio s 2.040 glasova, što otprilike odgovara potpori jednog manjeg hrvatskog gradića iliti prosječnog njemačkog sela.
Ipak, još porazniji su rezultat ostvarili Miroslav Piplica i Ivan Sablić. Kao istaknuti djelatnik u hrvatskim udrugama u Austriji, bivši kick-boxing prvak Piplica prikupio je 216 glasova potpore, od čega 126 glasova u Austriji (= 25 %) i 22 glasa u Njemačkoj. Ivan Sablić, konzul RH u Stuttgartu, zabilježio je ukupno 156 glasova, od čega 91 glas u Njemačkoj (= 2,4 %) i 1 glas potpore u Austriji. Sablić time nastavlja nizanjem ne baš zavidnih rezultata koje je otpočeo na izborima za Europski parlament (?!), na kojima je ostvario 0,32% glasova predanih za listu HDZ-a. Međutim, nije to bio razlog da ga njegova stranka, očito uvjerena u njegov kapacitet, ne postavi opet kao kandidata na parlamentarnim izborima 2015.
Ostale “saborske kandidate” iz dijaspore poput Romea Pavlića (HKDU-HDS-ND), Tihomira Janjičeka (HKS-HSP-Obiteljska stranka) ili Darka Tolića (AHS) na ovom mjestu ne treba gotovo ni spominjati jer nijedan od njih nije osvojio više od 35 glasova tj. za njih su glasovali, ako uopće, rodbina i prijatelji.
Koji su razlozi tako loših rezultata Hrvata iz iseljeništva? Po svemu sudeći izostala im je jača potpora stranačkog aparata, što posebno vrijedi za HDZ. Među biračima na terenu u Njemačkoj, Austriji ili Švicarskoj bili su nevidljivi. Njihovi stavovi uopće nisu prodirali do relevantne javnosti, a kamoli da su svojim izjavama odskakali od uobičajenog gomilanja praznih floskula o beskrajnim potencijalima iseljeništva.
Čemu, dakle, postavljanje takvih kandidata? Zbog popunjavanja lista i da stranke mogu reći da su u njihovim mislima i planovima naravno i Hrvati iz područja D-A-CH? Možda da se zadovolji nečija taština? S obzirom na rezultate, nije li to sve zapravo tek jedna velika sprdnja i uvreda Hrvatima u Njemačkoj, Austriji i Švicarskoj? Zar stvarno ne postoje kvalitetniji i utjecajniji kandidati za predstavljanje interesa iseljenih Hrvata u Njemačkoj, Austriji ili Švicarskoj?
Na kraju, jedno je sigurno: birači nisu glupi i potrebne su hitne reforme izbornog zakona i načina sudjelovanja Hrvata iz dijaspore i BiH na izborima u RH te njihove predstavljenosti u središnjim političkim tijelima Republike Hrvatske. (cd, dk, grafike i rezultati: izbori.hr)
