Razgovarali smo s mladim, talentiranim hrvatskim košarkašem, koji je odlučio okušati svoju sreću u Njemačkoj. Iz poznate zadarske škole košarke s nama je razgovarao simpatični 22-godišnji Emilio Banić, koji je 2009. osvojio kadetsko prvenstvo Hrvatske, te danas brani boje njemačkog Regionalliga kluba Activ Bilanz Fellbach.
Piše Jurica Zelić
Emilio, zašto baš Njemačka? Kako si došao do Njemačke?
Pa Njemačka iz razloga što su mi neki bliski ljudi preporučili, dosta dojmova sam čuo od igrača koji igraju ovdje (Dino Palčić i Milan Kolovrat koji mi je bio suigrač kratko vrijeme) i odlučio sam se na taj pothvat. Do Njemačke sam došao na način da sam kontaktirao što je više moguće trenera u regionalnoj i drugoj lizi. Javilo ih se nekoliko, Alen Velčić iz Villingen-Schwenningena se tada odlučio da pokušam i da dam sve od sebe. Ovdje moram spomenuti i Marka Bulića koji mi je dao puno savjeta prije nego što sam došao u Njemačku.
Kako si se navikao na život u Njemackoj? Iz sunčanog Zadra si došao u malo hladnije krajeve.
Za sada je život super, nema stresa niti briga, uživam u onome što radim tako da imam samo riječi hvale. Nije se problem naviknuti, što se mora nije teško. Prošao sam sve uzraste KK Zadra, nakon toga sam se okusio u prvoj i drugoj hrvatskoj ligi za Sonik Puntamiku, KK Zapad Zagreb itd.
Razlika je enormna. Počevši od trenera, uprave do samih suigrača. Ovdje je izvanredna sredina za napraviti iskorak u sportu jer svi potiču vrline u igrača, kod nas doma je obrnuto. Kao takav jedino možeš ići naprijed jer to jedan od ključnih faktora u karijeri. Naravno kritika je također bitna ali njoj se pridaje vrlo malo pažnje i to se brzo zaboravi.
Kako bi opisao svoje prve košarkaške korake, tko ti je bio prvi trener?
Svoje prve korake bi opisao kao varirajuće, najprije sam počeo sa šest godina pa trenirao jedno vrijeme karate i košarku u isto vrijeme. Trenera je bilo dosta, najupečatljiviji u mojoj dosadašnjoj karijeri – svaki na svoj način su, Zoran Veselinović “Vespa”, koji mi je bio pet godina trener i četiri razrednik, jako puno je utjecao na moj razvoj. Tu je bio i Rudolf Tičina, te kao najbitniji u cijeloj mojoj karijeri Šime Kraljević kojemu ću biti doživotno zahvalan što je proteklih godinu dana napravio od mene i za mene, izlazio mi u susrete i pomogao mi da prebrodim sve probleme koji su se u to vrijeme događali.
Hvala Šime!
Razlika između hrvatske i njemačke košarke? Puno Hrvata je došlo zadnje vrijeme u Njemačku i dosta od njih tu igra i košarku. Poznaješ neke od njih?
Što se tiče same igre, košarka se ovdje igra dosta brže i agresivnije, ali igrači su nešto slabije tehnički i taktički potkovani nego kod nas. Igrači ovdje dolaze upravo iz razloga koje sam naveo gore a i mnogih drugih. Život, financije itd. Poznajem osobno njih nekoliko a preko papira i statistike puno više.
Rekao si da si počeo studirati u Zagrebu, imaš li u planu završiti fakultet?
Jesam, to je bila ključna godina za mene da si napunim baterije od svog stresa i potonuća, mentalnog i fizičkog, te jeseni 2013. nakon što nisam potpisao ugovor s KK Zagreb-om kojeg je vodio poznati zadarski trener Danijel Jusup. Tu sam se dokazao kao igrač koji može napredovati, i mentalno i fizički, ali kao što i sve kod nas funkcionira na račun tatinih sinova i vezica, nije se bilo moguće progurati bez ikakve bitne obiteljske ili novčane veze, pored nekih igrača, koji danas, dvije godine nakon, ne igraju ni minute u klubovima, a niti drugu hrvatsku ligu.
Fakultet me podigao na jednu drugu razinu razmišljanja, išao sam na toliko seminara, čuo toliko savjeta, bio je odličan izbor pauzirati tu godinu što se tiče košarke, i kada sam završio godinu, bio sam prisiljen zamrznuti fakultet zbog privatnih problema. Fakultet još stoji zamrznut i naravno da ću ga nastaviti, trenutačno ne znam kad, jednog dana ću sigurno diplomirati, taj cilj je zacrtan.
Što pronalaziš u košarci najuzbudljivijim?
U košarci najuzbudljivijim pronalazim egal ili derbi utakmice, kada su živci i emocije na samom vrhu. Za to se živi i trenira.
Imaš li neki ritual prije utakmice?
Nemam neki posebni ritual, ali mogu reći da slušam motivacijske pjesme da mi na neki način podignu adrenalin.
Koji su ti planovi za budućnost u košarci? Potencijal za napredovanje?
Plan je vrlo jednostavan. U što je kraće mogućem roku do 1. Bundeslige. Najveći minus trenutno koji posjedujem, je nedostatak koncentracije i fokusa u određenim trenucima utakmice. Otkada sam ovdje, pokušavam taj segment dovesti na što je moguće manju razinu. Najveći plus je to što imam samopouzdanje koje nitko ne može narušiti, a ono mi kreće od obrane koju iz treninga u trening improviziram na jednu veću razinu.
Hvala Emilio, od srca ti želimo da ostvariš sve svoje ciljeve!
Foto: Thomas Wagner / miketraffic.com
