Uskoro će biti objavljena studija o ekonomskom stanju RH u izradi Ifo instituta. Pokazatelji su porazni. Visoka stopa nezaposlenosti (mladih), emigracija mladih stručnjaka, korupcija, prevelik državni aparat, katastrofalno stanje mirovinskog sustava, dug do neba… Kako izaći iz svega? Samo velikom disciplinom i štednjom te uvođenjem rada, reda i pravne države. Za kontakt s Ifo institutom najzaslužniji njemački parlamentarac i nositelj Reda hrvatskog pletera Klaus-Peter Willsch
Jutarnji list došao je u posjed prijevoda programa gospodarskog oporavka koji je za HDZ napisao ugledni njemački Ifo institut u suradnji s Institutom za ekonomska istraživanja Leibnitz Sveučilišta u Münchenu.
“Naši prijedlozi reformi nisu ni radikalni niti pozivaju na odricanje i rezanje potrošnje. Oni samo ocrtavaju trasu puta prema oporavku u srednjem roku hrvatske ekonomije koja kronično podbacuje, a za početak nudi mjere koje brzo mogu početi snižavati nezaposlenost.” To je vjerojatno najbolji sažetak “Paketa sveobuhvatnih ekonomskih reformi”, studije koja će biti objavljena za tjedan dana i koji su potpisala dvojica profesora, dr. Oliver Falck i dr. Siegfried Schönherr, a kao koautori navedeno je još 14 drugih akademičara, istraživača i čelnika Ifo instituta pod vodstvom Hans Wernera Sinna (na slici gore), niti jedan od njih nije iz Hrvatske, javlja Jutarnji.
Studija je strogo neutralna, temeljena na zdravim načelima ekonomije i ni na koji način nije podložna bilo kojem postojećem partijskom programu. Upravo zato što se u Hrvatskoj pred izbore na jesen 2015. u javnosti moglo čuti da će Ifo izraditi “predizborni ekonomski program HDZ-a”, što su čelnici instituta poricali, no čini se uzalud, “Institut se suzdržao od objave bilo kakvih rezultata svojih istraživanja sve do sada”, kada su izbori u Hrvatskoj definitivno završili i nova Vlada predložena Saboru.
Najveći problem nezaposlenost (mladih) i odlijev stručnjaka u inozemstvo
Institut posebno ističe da je u izradi studije blisko surađivao s hrvatskim istraživačima i specijalistima, ali da su zaključci, kao i preporuke, isključivo njegovi. Zajedno su jedino zaključili da je hrvatski najurgentniji problem golema stopa nezaposlenosti, osobito među mladima, te veliki odljev stručnjaka u inozemstvo. A da bi se taj ključni problem riješio na održiv način, istraživači Ifo instituta usredotočili su se na jedno jedino ključno rješenje, a to je povećanje ekonomske konkurentnosti Hrvatske, kako bi se potaknule domaće i inozemne investicije i poboljšale sposobnosti za proizvodnju za izvoz.
Na to, smatraju u Ifo institutu, ukazuje međunarodno iskustvo: oporavak se najbolje postiže povećanim domaćim i izravnim inozemnim investicijama. “Hrvatska je očigledno atraktivna zemlja za ulaganje, ali njih je do sada sputavala hrvatska nepredvidiva prevrtljivost u posvećenosti ekonomskim reformama.”
Za početak suradnje Ifo instituta i HDZ-a najzaslužniji je, tvrdi Jutarnji list, Klaus-Peter Willsch, član njemačkog parlamenta i član-utemeljitelj njemačko-hrvatske parlamentarne skupine.
On je u veljači prošle godine održao predavanje u organizaciji zagrebačkog ureda Zaklade Konrad Adenauer, kada mu je prišao Srećko Prusina i zamolio ga za pomoć u izradi ekonomskog programa. Willsch je bio taj koji je prišao proslavljenom europskom ekonomistu i direktoru Ifo instituta Hansu Werneru Sinnu i pitao ga bi li njegov institut “mogao obaviti taj konzultantski posao”. Sinn je pristao, a ostalo je povijest. No, zašto se njemački parlamentarac toliko zauzeo za Hrvatsku?
Poznati su njegovi prijateljski odnosi s Hrvatskom i s mnogim Hrvatima u Njemačkoj, gdje je primio Red hrvatskog pletera (pročitajte ovdje više), i to iz ruku tadašnjeg hrvatskog veleposlanika, a današnjeg ministra vanjskih poslova dr. Mire Kovača. Sudjelovao je i na mnogim tribinama i manifestacijama vezanima za Hrvatsku i njezin pristup Europskoj uniji, tako na primjer na jednoj od najznačajnijih priredbi u Darmstadtu.
“Sedam godina propadanja bez rasta, uzlet javnoga duga, neprihvatljivo velik broj nezaposlenih, osobito mladih ljudi, bio je dovoljan znak za uzbunu”, napisao je Willsch. Pomislio je, hrvatski će “političari morati poduzeti odlučne mjere i naći snage da ih se pridržavaju, čak i ako se u prvom koraku pokazatelji pogoršaju. Posve je uobičajeno da zemlja mora proći kroz dolinu suza ako se želi popeti na brdo na drugoj strani”. Eto otkud “dolina suza” u njemačko-hrvatskoj komunikaciji. No, Willsch nije stao na suzama: “Hrvatska i njezin napaćeni narod definitivno zaslužuju novi početak. Sljedeća članica EU južno niz obalu Mediterana je Grčka, nadajmo se da to nije loš predznak”.
Treba uočiti da reformama za Hrvatsku njemački institut prilazi vrlo oprezno. Loše ekonomske prilike opisuje vrlo suzdržano svjestan da to može izazvati brojne političke otpore. Poziva se na činjenicu da je Hrvatska već sedmu godinu u recesiji (rast BDP-a u zadnja dva kvartala vjerojatno se dogodio nakon što je studija završena), a da niti pridruživanje Europskoj uniji nije donijelo olakšanje.
Među najboljima smo u stopama emigracije i korupcije
Iznosi i neke zanimljive, hrvatskoj javnosti nepoznate pokazatelje, tvrdeći da se ukupna emigracija od 2000. do 2010. smanjila za 18 posto, ali da je zato emigracija visoko obrazovanih Hrvata skočila za 33 posto, što će, nesumnjivo, “ozbiljno ugroziti sposobnost hrvatskog gospodarstva da u budućnosti stvara inovacije”.
Za hrvatsku sivu ekonomiju njemački institut tvrdi da je za deset postotaka veća od prosjeka 31 europske zemlje (doseže 28 posto BDP-a), a da su u tome gore od Hrvatske samo Bugarska i Rumunjska. Za hrvatsku javnu upravu kaže da je po međunarodnim standardima neučinkovita.
Budući da je više od 70 posto kredita kućanstvima i korporacijama denominirana ili indeksirana u stranoj valuti, to čini Hrvatsku “jako ranjivom na vanjske šokove i deprecijaciju kune”. Isto je i s javnim dugom, od kojega je tek 23,3 posto denominirano u kunama. U usporedbi s europskim prosjekom, hrvatski je javni dug nešto niži, ali je zato drugi po veličini među zemljama središnje i istočne Europe.
Njemački analitičari jako su zabrinuti zbog činjenice da središnja vlada subvencionira mirovine s pet posto BDP-a…
“Ti zastrašujući problemi nisu neka nova ni nepoznata pojava, ali su se drastično pogoršali nakon izbijanja krize 2008.”, stoji u studiji Ifo instituta. “Zato se čini da je spremnost hrvatske populacije za prihvaćanje promjena velika. Energija i zalet ne smiju se potrošiti na pokušaje da se stvari održe onakvima kakve jesu. Čuvanje statusa quo proteklih sedam godina nije donijelo nikakvu korist i moglo bi samo još više sniziti životni standard.”“
Zanimljivo je pritom da u Ifo institutu smatraju da se Hrvatska u izvlačenju iz krize ne bi trebala previše osloniti na europske fondove.
“Iskustvo govori”, tvrde njemački istraživači, “da ekonomski poticaji EU fondova imaju samo kratkotrajni učinak, pri čemu je krucijalna spremnost za njihovo prihvaćanje. Strukturne reforme koje imaju za cilj promjene institucija i povećanje ljudskoga kapitala mogu potrajati dulje nego realne investicije, poput onih u infrastrukturu, ali njihov povrat u smislu rasta vjerojatno će biti dugotrajniji i održiviji.”
U kratkom roku reforme su bolne, upozorava Ifo, one vode političare u “dolinu političke smrti”, osobito ako se strukturne reforme najave neposredno pred izbore. Ključno je, dakle, educirati birače o neizbježnosti i dugoročnim koristima od strukturnih reformi. Cijeli članak pročitajte ovdje. (jl/cd, foto: wiki/Romy Bonitz, mediazzz/Damir Dragun)
