Čim je novim zamjenikom ministra turizma imenovan putopisac i najmlađi pobjednik Kviskoteke Robert Pauletić (na slici), hrvatski mediji isčeprkali su njegov tekst koji je prije osam godina objavljen u Slobodnoj Dalmaciji i u kojem opisuje svoj doživljaj s ljetovanja, odnosno neugodni susret s turistima iz Srbije čije ponašanje ga je nagnalo da sa suprugom napusti hotel na otoku Pagu.
“Smista san otiša do vlasnika hotela, inače purgera (!), i reka da napuštan hotel već sutra ujutro, umisto u sridu kako san planira. Reka je samo: ‘Okej, nemojte kaj zamerit!’, iako smo znali i on i ja o čemu se radi. Ali jebiga, kume, kune su kune, makar bile i srpske. Srbi su nan se, eto, zbilja vratili, u velikom broju. Istra, Kvarner, otoci, Dubrovnik, dolaze bez kompleksa i straja. Ka i ovi burazer s Paga, neka mu je srećno letovanje!”, napisao je prije osam godina Pauletić, a prije toga je detaljno opisao bahato, prepotentno i nekulturno ponašanje spomenutih srpskih turista.
U svom poznatom humorističnom stilu Pauletić je prethodno u tekstu konstatirao da su “Srbi okupirali najbolja tri stola uz ogradu” da su “ustvari, formirali jedan veliki SAO Stol, cili prvi red, tri familje s dicon”.
A evo i što je još napisao:
“Upalija san u sobi televizor. Klape, finale Omiša. Ala divote! Nisan se uopće sitija da je to večeras. Sva srića da smo išli ća s terace. Odjedanput se izvanka, vjerojatno iz susidne sobe, razlega prodoran zvuk strahovite cajke, te momentalno zaglušija meni najbolju klapu “Šufit”. Braća su natalila narodnjake na najjače. Valjda in je smetalo da Hrvat s parkinga, koji nije hteo da pomeri kola, sad još drsko uživa u nekoj čudnoj muzici. Grmija je refren cajke: “Daj mi grudi od betona da izdrže sve, pet-šest miliona pa da kupim novo srce, kad ovo noćas izda’ne”.
Recite iskreno, koga takvo bezobrazno ponašanje turista ne bi isprovociralo, bez obzira na to radi li se o Srbima, Talijanima, Nijemcima, Česima…? Greška je Pauletićeva što je naletio na Srbe, a spominjanje Srba u jednom satiričkom i kritičkom tekstu koji je Pauletić, gle čuda, objavio u SD-u, u Hrvatskoj se danas percipira kao ksenofobija i netolerancija prema manjini. Nitko se ne smije ni usuditi pisnuti protiv Srba, makar se oni, kao u ovom slučaju, ponašali kao najveći primitivci i nazadnjaci i makar oni uznemiravali ne samo Pauletića, nego i ostale goste koji su se vjerojatno našli u dotičnom hotelu na Pagu.
Kako takvu situaciju opisati nego kao jad i bijedu medijske slike i medijskih sloboda u Hrvatskoj? Taj jad hrvatskih medija ovih se dana posebno očituje u tome što nakon imenovanja bilo kakvih ministara, zamjenika ili pomoćnika ministara istog trenutka započinje utrka za pronalaskom skandala ili barem nekog skandalčića iz biografije dotičnih osoba. A naravno da je takvim kvazi-novinarima poseban “gušt” razmontirati svog bivšeg kolegu po zanimanju. Budimo sigurno da se na taj način baš svakome mogu pronaći neki sporni momenti ili dvojbeni koraci iz životopisa za koje se čovjek možda u međuvremenu i pokajao te je vjerojatno i platio odgovarajuću cijenu za njih. Ali takvo što hrvatske medije ne zanima. Zanima ih samo skandal, senzacija, sredstva se ne biraju. I ne daj Bože da ste vjernik kao Šuštar ili da ste se usudili (potpuno osnovano) kritizirati osobe srpske nacionalnosti – lošije vam se tada piše nego da ste kakav sitni kriminalac.
Ozbiljno novinarstvo s podmetanjem skandala i laži nema nikakve veze. A najgore je što se ti i takvi mediji onda stavljaju u poziciju nevinašca tvrdeći “Mi smo samo razotkrili što se uistinu dogodilo. Mi smo moralna horizontala, mi smo seriozan medij, mi smo sedma sila, mi smo najčitaniji, mi smo iskreni i neiskvareni”. Druga strana se ne pita, ne da joj se mogućnost adekvatnog očitovanja. Tekstovi nastaju u cilju podmetanja skandala i ocrnjivanja osobe koja nije “na istoj strani”, koja je na bilo koji način uspješna ili je imenovana na neku višu funkciju. Fuj, kojeg li (medijskog) licemjerja.
A da se vratimo na Pauletića, medijima smeta i to što je kao novinar-komentator kritički pisao o sinkronizaciji crtanih filmova koja se u Hrvatskoj, znaju to svi koji s djecom redovno prate crtiće, većinom obavlja na zagrebačkom naglasku.
“Ne vodite djecu na Štrumpfove! Zaustavimo teror bezobraznih sinkronizacija na zagrebački sleng. Spasimo dalmatinsku, slavonsku, istarsku, ličku djecu od svakodnevne nasilne kajkavizacije”, poručio je svojedobno Pauletić. Zašto novinar Pauletić ne bi smio ovako progovoriti i izraziti svoje mišljenje koje je, usput rečeno, vrlo lako potkrijepljivo i činjenicama. Je li takva njegova rečenica oslikava njegovu mržnju i netrpeljivost prema Zagrebu, purgerima ili kajkavštini? Ili se prije može protumačiti kao zalaganje za očuvanje jezične raznovrsnosti u Hrvatskoj?
“Urbani” hrvatski mediji Pauletića razapinju jer je, opet to naglašavamo kao kolumnist progovorio o činjenicama i događajima kojima je osobno svjedočio. Njegov, da tako kažemo, pomalo “zajebantski” stil smeta one hrvatske medije koji se vole prikazivati kao “urbani i moderni”, a zapravo su neslobodni i stoje pod papučom političkih struja. Ti i takvi Pauletićeve i slične članke nazivaju govorom mržnje, prikazuju nevinog čovjeka kao kriminalca i nazadnjaka, a neukusno sprdanje iz časopisa poput “Novosti” kvalificiraju kao satiru i sastavni element temeljnih sloboda medija.
No da se opet vratimo na priču o Pauletiću i Srbima, novi zamjenik ministra koji je, što je isto tako važno naglasiti, imenovan iz kvote MOST-a, reagirao je pametno na medijske kritike te je izjavio da je dobro došao trend rasta turista iz Srbije i da nema ništa protiv njihova dolaska na hrvatsku obalu. Tako je Pauletić pridonio širenju tolerantnog diskursa na hrvatskoj političkoj sceni. To, naravno, slobodni hrvatski mediji nisu i neće tako protumačiti jer bi se to pokosilo s njihovim pokušajima podmetanja skandalčića. (cd, M. Kolmanić, foto: facebook/M. Periša)
