Glavni odbor SDP-a u listopadu 2014. godine donio je odluku o izbacivanju Slavka Linića iz stranke. Odlučeno je to tijesnom većinom, odnosno s 50 glasova za i 47 protiv. Bivši ministar financija nakon posljednjih parlamentarnih izbora odlučio se povući iz aktivnog bavljenja politikom, a za Dalmacija News komentira aktualnu političku situaciju u zemlji. Linić tvrdi da je nakon izbacivanja iz SDP-a bio prisluškivan.
– Jučer sam poslao dopunu zahtjeva u Sabor, Nacionalnom odboru za nadzor i kontrolu, u kojem sam dostavio novi dokument koji sad izbija na vidjelo.
Možete li objasniti o čemu se točno radi?
– Ja sam tri puta odboru dostavljao svoj zahtjev za nadzor Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost. Tri puta sam tražio nadzor policije jer tvrdim da me obrađuju, prate, prisluškuju itd… i to sam poslao 9. lipnja 2014. godine. Do kraja predmet nije obrađen, policija je dostavila samo dokument u kojem je rekla da nije točna informacija da se pratilo Linića. S obzirom da je većina bila SDP-ova, oni su odbili ući u kontrolu mojih dokumenata i tvrdnji. Dakle, većina SDP-ovaca je zaključila da ne treba ići u provjere mojih podataka. Onda su 2015. pokazali dva dokumenta gdje policijski Uskok traži provjeru mene zbog toga što imam milijun dolara u Americi i vilu u Švicarskoj i to je bio povod da sam po drugi put, 14. rujna 2015., ponovno uputio zahtjev da se to provjeri.
Sada i dokumenti Uskoka koji pokazuju da me se prati, a Zoran Milanović je rekao da što se bunim, da su to anonimne dojave i da se moraju provjeravati. Zanimljivo je da ti dokumenti datiraju iz srpnja 2014., a krajem lipnja 2014. Odbor je rekao da nema ničega. Taj predmet nije obrađen jer se 2015. raspustio Sabor, novi Odbor je formiran, a na čelu odbora je Ranko Ostojić. Sad je procurio dokument koji je nedvojbeno ukazivao da je obrada Slavka Linića počela u svibnju 2014. To je period kad sam ja razriješen kao ministar i period kad je tu odluku donio odbor. Ranko Ostojić i Zoran Milanović zloupotrebljavaju policijski Uskok i otvaraju istragu u svibnju. Samo mjesec dana kasnije policija tvrdi da se Slavko Linić ne obrađuje i laže Hrvatski sabor, laže Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost bez ikakvog dvoumljenja.
Možete li reći kada i gdje je dokument kojega spominjete procurio?
– Taj dokument sam ja dobio iako je on službeno velika tajna i s kojim se ne smije raspolagati, no došao je do mene. Taj dokument je na žalost najveći dokaz što je radila policija u osobnu korist pojedinaca u tadašnjoj Vladi. On je doveden u arhivu policije i po njemu su počeli postupati. Ja imam kopiju dokumenta. U njemu se tvrdi da je policajac od svog prijatelja saznao da je Linić Slavko nosio preko milijun dolara u Ameriku i da ima vilu u Švicarskoj.
Nije to nikakva anonimka, kako je Milanović tvrdio, nego je policajac sam to napisao. On veli da mu je prijatelj bio iza svega toga. Sve je to napisano u svibnju 2014. Istina, naznačeno je da je što se tiče pouzdanosti i izvora i svega ostalog smeće, ali neovisno o tome, imamo nalog da se provjere moja supruga, njena kći, pojedine osobe, moji poznanici i prijatelji kako bi se pripremio progon putem FBI-a.
Jeli to igdje dovelo?
– Ne, samo se zaključuje da ništa od toga nije bilo. Prema tome, sve što je relevantno je da su lagali Hrvatski sabor i Odbor, jer istrage su bile. Da su temeljem takvog dokumenta, kojeg je policajac sam napisao, pokrenuli praćenje, uhođenje, maltretiranje i ono što je najveći zločin u demokratskom društvu je što su ovdje u političkom obračunu djeca. Kći moje supruge živi i radi u Americi, prema tome, istina je da su dirali i nju samo zato što sam oženjen za njenu majku, a to je beskurpuloznost policije koja je u demokratskom društvu neprihvatljiva.
Stoga ja očekujem da procure i ostali dokumenti, a to su dokumenti kako su me pratili, tko me je pratio, nezakonito korištenje presretača za autoceste, prisluškivanje i ono što je najvažnije, u rujnu kada sam pokrenuo drugi zahtjev, Državno odvjetništvo jasno je reklo da uopće nije umiješano u rad policije i da se ja ne procesuiram. Sve je to rađeno za osobne potrebe pojedinaca.
Jeste li za postupanja policije o kojima govorite imali saznanja još u vrijeme kada ste bili dio vlade?
– Ja sam ta saznanja imao već negdje početkom 2014. godine i tu su i počeli moji sukobi s članovima Vlade. Od tada ja sam se bavio obranom obitelji jer sam u politici svašta proživio.
Ako se sjećate, “pokrao” sam grad Rijeku, pokrao sam Hrvatsku državu u oružju. Svašta mi se stavljalo na teret. Tada se nisam puno bavio obranom jer se s policijom na svašta morate priviknuti ali do onog trenutka kad policija pređe granicu, a ta je granica meni bila obitelj koju nikad nije bila u javnom životu i koju nikad nisam javno pokazivao, pogotovo što oni nisu moja djeca.
Na posljednjim parlamentarnim izborima natjecali ste se kao nezavisni kandidat?
– Točno, i taj izlazak nije bio uspješan. Na zadnjim izborima se sve svelo na ustaše i partizane, mi ili oni i s tom strategijom uništen je cijeli lijevi blok. Smatram da je strategija Milanovića, a ne SDP-a, bila retorička borba oko ustaša i partizana, a u tom dijelu ljevica nije uspjela.
Za mene je politika završila. Morate znati da sam u politici kao osoba bio većinom kao izvršna osoba koja se bavila izvršnom vlašću, operativom, a za bavljenje operativom ove moje godine i jesu ograničenje. Mene politička stranka nikad nije zanimala, nisam imao funkcije. U političkoj stranci sam bio predsjednik financijskog odbora što je opet izvršna struka, prema tome nisam bio i ne mislim se više vraćati u stranku.
Stranački izbori unutar SDP-a su 2. travnja i vidimo da je SDP podijeljen između Milanovićevog i Komadininog bloka. Kako komentirate oštru retoriku ova dva bloka?
– Milanovića se prije svega opredijelio za liberalizam, a ne socijaldemokraciu. On je autokrat i koji misli da je jedini u SDP-u i da u javnosti svi ostali moraju šutjeti. Tko mu se god suprostavi u takvom autokratskom ponašanju bude likvidiran. Pa su tu, osim mene, Mirela Holly, Mato Arlović i Aleksandra Kolarić. S druge strane, kad gledamo pojedine kadrove SDP-a kao što je Splićanin Jurjević i koji su se opredijelili za mene, također bivaju sankcionirani i nema ih više u kadrovskim rješenjima. To samo pokazuje tko je Zoran Milanović i tko je budućnost SDP-a. Za razliku od njega, smatram da je Komadina sasvim drugačija osoba koja nudi socijaldemokraciju, koji je vrlo jasan u tom dijelu i koji je osoba koja uvažava uspjehe ljudi.
Prema tome, Zoran Milanović ne bira sredstva, Milanović se služi različitim metodama zbog čega i jest na profilima stranačkih članova, onda tu možete vidjeti i koliko je agresivnosti, laži, neistina, podmetanja, spletkarenja, što je jednostavno nije u načelima SDP-a. Sve je to uveo Zoran Milanović i njegova ekipa koja se okupila oko njega. Na članovima je da to prepoznaju i odluče. Morate i sami shvatiti da nas javnost promatra upravo kako ste sami rekli, niti smo demokratska stranka, niti je to normalno takmičenje pa da se dobije, na neki način, povjerenje članstva. To su obračuni i to su diskvalifikacije. To vidi svaki građanin u Republici Hrvatskoj, a to znači da se urušava ugled SDP-a i da je važnija osobna korist pojedinaca.
Smatrate li čudno da je Komadina jedini Milanovićev kandidat na stranačim izborima?
– Evidentno je da postoji očigledni strah od Milanovića i to je razlog zašto nema drugih kandidata. U stranci u kojoj su uvijek govorili o ženskoj borbi, meni je nezamislivo da se nijedna žena nije kandidirala. To samo pokazuje da i na mom primjeru, Kolaričkinom i Rajka Ostojića, da se malo tko usuđuje suprostaviti takvom autokratu koji ne bira sredstva u borbi.
To je razlog zašto nema više kandidata, a prije ih je bilo jer nije pokazivao ovoliku agresivnost i nije pokazivao taj svoj karakter kada eksplodira. S druge strane kad gledam, Komadina se odlučio na taj korak, on je potpredsjednik stranke i oni se bitno razlikuju, ako me razumijete. Milanović ne skrio, on je liberal, za razliku od Komadine koji naglašava tu notu socijaldemokracije, bitku za radnička prava. S druge strane on je toliko dugo u SDP-u da on zna što znači autokratsko ponašanje “ja, ja i samo ja”, što znači stranački i programski rad. On to nudi kao alternativu. I s druge strane, a to je jako važno da je njegova snaga što dolazi iz jedne regije koja je vrlo čvrsta, ne izdaje svoje članove i koja se ne dodvorava čelnicima stranke. To mu daje snagu zato što se suprostavio gospodinu Milanoviću. A on se i dalje nada da će imati povjerenje iz ovog dijela.
Hoće li Milanović biti tako bijesan da će raspustiti cijelu organizaciju Primorsko-goransku, onu koja nosi SDP Hrvatske, to ćemo vidjeti. To će pokazati hoće li moći kontrolirati svoje emocije. Dok ga prati strah, nitko ne želi gubiti glavu s ljudima koji ne biraju sredstva i koji zloupotrebljavaju policiju. S druge strane Komadinu je članstvo jako dobro prepoznalo, kao potpredsjednik je bio po cijeloj Hrvatskoj i bio je prisutan na određenim forumima u gradskim i ostalim organizacijama, tako da članstvo on dobro poznaje.
SDP je 4 godine s koalicijskim partnerima obnašao vlast i u jednom trenutku se činilo da će SDP doživjeti debakl na izborima. Ipak, koalicija raste nije osvojila puno manje mandata od Domoljubne koalicije. Je li to uspjeh ili neuspjeh?
– Budimo iskreni, ocjenjujem s obzirom da je Karamarko bio najnepopularnija osoba u Hrvatskoj, SDP je imao šansu za ostati na vlasti. Jer koliko god je on okupio cijelu desnicu oko sebe, on kao najnepopularnija osoba nije imao dovoljnu potporu da pobijedi SDP. S druge strane, moramo znati da njegova retorika kojom je vraćao konzervativno društvo, odnosno teme iz prošlosti, samo pomogla Milanoviću.
Tragedija Hrvatske u 2015. godini je da mi nismo razgovarali o ekonomskim stvarima i da najveći zločin Milanovićeve vlasti je bio što je u 4 godine izgubljeno 100.000 radnih mjesta. To je zločin i to nije prihvatljivo. Da su to bile teme, a ne revizija prošlosti, lustracije, crkva ovo-ono, vjerujem da bi građani znali sankcionirati Milanovića za neuspjeh.
Jer nitko ne može objasniti zašto nije započeta gradnja pruge koja je trebala biti financirana iz EU sredstava, zašto nije obnovljena pruga rafinerije u Rijeci, zašto nije izgrađena hidroelektrana, termoelektrana. To su investicije koje ulažu država i državne firme, to su investicije koje zapošljavaju na stotine tisuća ljudi i to su 4 godine. Milanovića može biti sram kad se usporedi s jednim Račanom. Račan koji je bio sekretar partije, koji je uvijek bio političar, ali on je vratio ponos i stranci i državi, digao je INA-u, počele se obnavljati željeznice, digla se i željeznica, a da ne govorimo o izgradnji autoceste. To u 4 godine, nakon, rekao bih, lomljenja Hrvatske u ono okruženje koje je bilo protiv nje, jer nismo bili članovi Unije, članovi NATO-a ni bilo čega. U 4 godine je Račanova vlada pokazala kako se sve može preko noći promijeniti, a jedan mlađi čovjek koji je došao iz diplomacije nije bio to u stanju. Okupio mlađu ekipu koja je spavala i živjela za osobnu korist.
Neću ni spominjat Splićanina Grčića koji je profesor, bio je na čelu investicija, a ni jednu investiciju nije pokrenuo. To su stvari koje bi potopile Milanovića i njegovu koaliciju da se o tome razgovaralo. Ne, mi smo otišli opet u starom običaju sa strahovima i ponosan sam što moj SDP nikad nije strahovima osvajao vlast, do ove zadnje kampanje dok Milanović nije upravo na strahu od desnice, strahu od fašista uspio okupiti dio ljudi za oformljivanje koalicije, a vidite i sami rezultat.
Kakva je budućnost hrvatske ljevice?
– S Milanovićem na čelu nikakva. Ljevica je s njim već sada uzdrmana, a nastavi li se ovako, mogla bi doživjeti teški debakl. Ljevici treba istinski demokratski lider.
Sinčiću raste popularnost u zadnje vrijeme. Hoće li on “preuzeti” ulogu koju je Most imao prije izbora?
– Neće. Sinčić se često služi nerazboritim, radikalnim metodama. Nikada neće povratiti povjerenje koje je Živi zid nekada imao.
Kako bi kratko opisali aktualnu hrvatsku vlast?
– Budimo iskreni, ja bih rekao da je to koalicija desnog saveza s ljudima, koji kad gledam njihovu strukturu, su više ljudi okrenuti poslovnom svijetu i lokalnoj samoupravi. Ja bih rekao da je to jedna kombinacija poslovnih ljudi i desne strane.
Hoće li odraditi mandat do kraja?
– Sigurno. Morate shvatiti da doći na vlast znači ostvarite svoje političke ciljeve i da se nitko toga neće olako odreći. S druge strane, tu su i brojne osobne beneficije. Toga se nitko neće odreći i uvijek će se naći kompromis. Ali da će to biti teško za Hrvatsku stvarnost i Hrvatske građane, to je istina. Odricanje od vlasti u Europi isključivo se veže uz pitanje jesu li politički akteri našli čvršću koaliciju s manjim strankama koje mogu pomoći u formiranju vlasti ili obrnuto, ako procjene da su rasli sa svojim radom i uspjehom.
Jeli SDP propustio priliku dogovoriti se s Mostom?
– Meni je ozbiljniji propust Milanovića kad je pokušao ljude iz Mosta pokušao razdvojiti, kad ih je probao privući k sebi, razbijati i kad je sve to dao u medije. To je policijski rad, to su policijske i vojne kamere, kako god hoćete. To je nešto što svakog ozbiljnog čovjeka može uplašiti i moramo shvatiti da se to danas dogodilo Prgometu, sutra će se to dogoditi meni.
Budimo iskreni, to su bile ružne poruke i nema sumnje da je Milanović sa svojim bahatim pristupom, svojim zloupotrebama u službi, jer to je opet zloupotreba službe. Zašto se o tome ne povede računa i takvim slučajevima?
Što bi vi savjetovali aktualnoj vladi, koje prve poteze da napravi i što mislite o ideji ukidanja županija?
– Odmah da budemo jasni, osoba sam koja dobro poznaje ekonomiju i tvrdim da se u 4 godine bitno mogu pokrenuti pojedine stvari koje će promijeniti smjer u gospodarstvu. Prema tome, za razliku od nekih drugih ekonomista, ja sam osoba koja smatra da država još uvijek ima veliko vlasništvo nad krupnim državnim tvrtkama koje mora itekako staviti u funkciju. Prema tome, izgradnja željezničke infrastrukture u Hrvatskoj koja će se financirati sa 70% sredstava iz EU fondova. Ovo je moguće u 4 godine načiniti nevjerojatni zaokret, a u isto vrijeme je potrebno obje rafinerije obnoviti i uložiti u energetiku. To znači istraživanje nafte, istraživanje plina, alternativnih izvora energije i obnovu prerade nafte.
Treće, smatram da imamo sreću što unazad 4 godine imamo kišnu sezonu i padaline iznad prosjeka, jer da imamo sušnih sezona, uvozili bi preko 50% struje. Imamo mogućnost gradnje gradnje akumulacije, gradnje hidroelektrana, imamo mogućnost i termoelektrana na plin jer imamo plin u Jadranu, prema tome niz mogućnosti. To su investicije koje se broje u milijardama eura, a da ne govorim da se onda može i uložiti u luke, tranzitni promet kroz Hrvatsku, ući u bitku za preuzimanje tereta koji će ići kroz Hrvatsku i kad tako promatramo, onda je to odgovor na novih 200.000 radnih mjesta, to je odgovor da će tada tržišne investicije zaposliti domaću proizvodnju, domaće uslužne djelatnosti i da ćemo povećati posao na svim sektorima. I naravno, s ozbiljnom politikom mi možemo biti konkurentni.
Što znači ozbiljna politika, znate da sam ja pokušao smanjiti zdravstvene doprinose u plaćama, a naš najveći problem je nekonkurentnost gospodarstva zbog previsoke bruto plaće. To je samo zato što zdravstveni doprinos za sve građane Hrvatske plaćaju zaposleni. Umjesto da smo to prebacili na druge izvore, a ti drugi izvori ono što su i u Europi prisutni, nekretnine i bogatstvo ljudi, a ne da radnik kao najsiromašniji čovjek koji u Hrvatskoj prima neku naknadu, a plaća zdravstvo za nezaposlene, za žene i za djecu. To su promjene koje se mogu učiniti, koje se mogu poboljšati i tog trenutka mi možemo krenuti u tom pozitivnom smjeru. Znači, rad, rad i investicije, investicije.
Ja smatram da i ova vlada ima šansu u ovoj godini pokaže što će sve započeti s investicijama. Tog trenutka će se okrenuti i negativni trendovi a to su deficiti mirovinskog, onda deficiti zdravstvenog fonda i ja bih rekao preveliko učešće uprave u ukupnim poslovima. Kad je pitanje oko županija, ja sam prije svega za decentralizaciju, znači treba decentralizirati. Ostaje pitanje dali vam je potrebna još jedna ljestvica, jer morat ćemo dio ozbiljnih tvrtki prepustiti na regionalni dio. Hoćemo li uvesti regije, to je ono što treba dobro elaborirati.
Jedna mala Hrvatska ima puno regionalnih upravnih jedinica, a puno veće države imaju manje?
– Ono što jest slabost Hrvatske je ukupan broj neefikasnih jedinica lokalne samouprave. Ono što ja smatram mi moramo definirati ovlasti tih samouprava koje će biti vezani uz njihov fiskalni kapacitet. To znači da se mnoge jedinice lokalne samouprave neće moći brinuti o obrazovanju, kulturi, sportu, zdravstvu ni o komunalnim zahvatima i zato nam je potrebna županija.
Sljedeća razina mora preuzeti te poslove onih lokalnih jedinica koje nisu u stanju, tj. koje su politički formirane, a ne ekonomski. Dakle, problem je u ogromnom broju financijski nesposobnih lokalnih sredina.
Kad smo kod lokalnih sredina, gleda li država na Dalmaciju kao na regiju drugog reda?
– Ne bih na taj način razgovarao jer onda Slavonci mogu reći da su uvijek bili prepušteni sami sebi i da je regija potpuno zapuštena, a kad gledamo koliko je ulaganja u poljoprivredi, onda ćemo vidjeti da to nije baš tako.
Kada govorimo o Dalmaciji onda se vratimo na infrastrukture, ulaganja u turizam, pa u tom smislu ne bih rekao da je zapostavljena od države.
Dug autocesta raste iz godine u godinu, kako ti riješiti?
– Davno je trebalo dati autoceste u koncesiju. Nakon što smo stvorili ovakvo okruženje gdje su neprijatelji društva oni koji pomisle na ozbiljne financijske transakcije, vjerujte da se nitko od političara to neće usuditi napraviit. Nemojte to očekivati od političara, ali morate nešto znati, imate toliko kuna iz litre goriva, koja kuna se troši beskorisno za autoceste, jer smo ih izgradili i treba ih samoodržavati i ugovorima smo ih mogli prepustiti financijskim fondovima koji imaju novce a ne znaju kamo ih uložiti.
Mi smo se trebali baviti time da potrebna sredstva iz poreza kad ih već dajemo, idu za potrebe gdje ćemo graditi zaobilaznicu, gdje ćemo zaposliti građevinsku operativu i gdje ćemo riješiti problem građana. Čujte, to su ekonomske kategorije. Čovjek sam koji je završio fakultete i zna kako kunu okrenuti, a ne kako je zarobiti, ali kad ja nešto takvo rečem onda je to izdaja. Ja nisam bio u vlasti, ali sam branio ideju da se mora u koncesiju. (cd/Dalmacijanews, foto: Flickr/wiki)
