Vlada je na prijedlog Mostove ministrice uprave Dubravke Jurline Alibegović jednoglasno donijela odluku o racionaliziranju dužnosničkih „povlastica“ koje se alimentiraju iz državnog proračuna. Riječ je o Odluci o uvjetima korištenja službenih automobila, mobilnih telefona, redovitih zrakoplovnih linija, poslovnih kreditnih kartica, sredstava reprezentacije i načinu odobravanja službenih putovanja. Njezina dosljedna provedba, procjenjuje Jurlina Alibegović, donijela bi godišnju uštedu proračunu od 40-50 milijuna kuna. Zanimljivo, takva štednja za HDZ-ovu ministricu rada i mirovinskog sustava Nadu Šikić, valjda zato što još nije naučila kako se puni državni proračun, obični je populizam i potpuno je nepotrebna! Šta je to tričavih 50-ak milijuna kuna spram efekata koje hrvatski državni, politički “trudbenici” svojim pregnantnim radom na dobrobit svih građana svakodnevno ostvaruju?!
Na sve Odlukom popisane pogodnosti vladinih dužnosnika, „korisnika državnog proračuna“, lani je potrošeno minornih 569 milijuna kuna. Samo na službena putovanja od nemila do nedraga, s razlogom i bez njega, poslovno i turistički, otišlo je 288 milijuna. Tome treba pridodati i 236 milijuna kuna za gorivo natankano u službena vozila, jerbo, zasad još nije izmišljeno auto na vodu. Brbljavi ministri, zamjenici ministara, ravnatelji državnih uprava i agencija, spiskali su na službene mobitele 25 milijuna, jer kad država plaća nitko ne štedi, znate onu staru „državno i -ničije“. I uz sve rečene troškove, na službene ručkove, večere, iće i piće, tzv. reprezentaciju, utukli su 20 milijuna. Nije se bogme štedjelo, jer, ima se, može se. Osobito kad država plaća…
I kad je Odluka stigla Vladi na stol, nakon što su je sva ministarstva već raspravila i o njoj svoje stavove zauzela, bogme su se i sve ruke u zrak velikodušno i solidarno, odgovorno digle. Svi su podržali odluku ministrice uprave. Ali s jednim dodatkom. Teško je povjerovati, ali upravo ministrica rada i mirovinskog sustava, Nada Šikić ( HDZ ) imala je potrebu reći i svoje izdvojeno mišljenje. Najavljene restrikcije, iako su tek polovične u odnosu na mjere i rezove koje je Most predlagao, Šikićeva drži čistim jeftinim populizmom koji je potpuno nepotreban!
Dakle, ministrica koja u Vladi predstavlja resor najugroženije populacije, radnika i umirovljenika, preko kojih se sve nevolje države prelamaju, koji su uvijek prvi na udaru kada je država prisiljena na štednju, ne vidi ni smisla ni razloga za uštedu od 50-ak milijuna kuna. A Odluka je kompromisna. Reducirana na najbezbolnije rezove. Predlagalo se da se službena vozila mogu koristiti samo u radno vrijeme, ali se od tako „radikalne“ mjere odustalo, pa su ministri „pomilovani“, a Odlukom pogođeni samo zamjenici ministara i ravnatelji državnih uprava i agencija jer će sada izvan radnog vremena morati tražiti posebno odobrenje da bi službeni passat ili audi izveli na ulicu i njime se odvezli za vikend na more. Baš nezgodno!
Sudar dviju ministrica mnogi su odmah proglasili novim prilogom tezi o „ratu svim sredstvima“ između HDZ-a i Mosta. Ali, ovdje je primarno riječ o potpunoj neosjetljivosti i manjku socijalne inteligencije jedne HDZ-ove priučene akvizicije koja svoj posao ne zna a tuđi nimalo ne cijeni. Gospođa Šikić klasičan je primjer samoživosti političara koji nikad nisu ni čuli za definiciju politike kao rada za opće dobro, kamoli da bi je i prakticirali. Mora da se tresla od smijeha kad je svojedobno Ivan Vilibor Sinčić u parlamentu predložio da se zastupnici odreknu dijela svoje plaće u korist fonda za školovanje i zapošljavanje mladih, a silno likovala kad se na njegov apel odazvao tek „populist“ Stipe Petrina… (cd/TRISportal,foto:Toni Bitujanac/wiki)
