Ministarstvo znanosti obrazovanja i sporta (MZOS) pokrenulo je prije par dana Savjetovanje sa zainteresiranom javnošću oko procjene Zakona o izmjenama zakona o sportu. S obzirom na to da je Vlada tehnička i raspuštena, kao što će i Sabor za koji dan biti, ovakav potez nema smisla osim ako Vlada ne planira donijeti uredbu sa zakonskom snagom kojom bi izmijenila tj. izbrisala članke Zakona o sportu. Da, dobro ste pročitali – postoji opcija da se mimo Sabora donese uredba kojom bi se zaštitio Zdravko Mamić i njegova ekipa u HNS-u? Je li to zaista presedan kojeg će HDZ i MOST u tehničkoj vladi i iskoristiti!?
Zakon o sportu je donesen prošle godine, a ignoriran je od strane HNS-a i sportske inspekcije već mjesecima, zbog čega je tehnički ministar Predrag Šustar dobio kaznenu prijavu od Udruge Naš Hajduk. Iako je Sabor razriješio ministra sporta s ostatkom Vlade, iako su tu još samo tehnički, a ne operativno, te unatoč tome što će se za koji tjedan saborski zastupnici i sami sebe raspustiti, u MZOS-u nastavljaju svoju misiju opstrukcije Zakona o sportu i zaštite vrhuške HNS-a.
Ovakva javna savjetovanja inače traju mjesec dana, a ovo će trajati samo dva tjedna i to do 9. srpnja do kada će od javnosti tražiti komentare na njihove nedoumice oko Zakona o sportu. Radi li se o čisto o pro forma činu da bi opravdali nerad i opstrukciju, jer ipak DORH će nakon prijave ministru i pokucati na vrata, ili se radi o koraku ka i formalnom stopiranju Zakona o sportu, doznat ćemo vrlo skoro.
Cilj Ministarstvu je napraviti prijedlog novih izmjena Zakona o sportu kojima bi se anulirati trenutno važeće odredbe koje se ne provode. Konkretno, žele ukinuti članke Zakona koji mijenja način biranja u HNS-u – naime, po novom zakonu u županijskim savezima bi klubovi iz različitih rangova natjecanja imali i različiti broj glasova.
Članci koji ne odgovaraju HNS-u i Vlada ih želi maknuti
Sadašnjim sustavom Hajduk ili sutra neki drugi klub, može jednostavnim preglasavanjem zadnje-ligaša biti nadglasan i eliminiran iz Saveza (dva kluba iz 3. županijske lige više vrijede na skupštini od recimo Rijeke). Također se na nacionalnom savezu Zakon rukovodi europskom praksom, pa u nacionalnim skupštinama propisuje obavezne glasove profesionalnih klubova iz najvišeg ranga, a samo dio skupštinara bi se delegirao kroz županijske saveze. Također Zakon propisuje i obvezu da se u skupštine uključe i drugi nogometni sudionici kao udruženja igrača, trenera, sudaca, fizioterapeuta i sl. Danas je situacija dijametralno suprotna – nacionalnu skupštinu čine isključivo županijski predstavnici delegirani iz županijskih saveza i to rangiranih na osnovu broja klubova, ne nogometaša. Tako Splitsko-dalmatinski savez s dva prvoligaša ima isti broj članova kao i Ličko-senjski bez kluba u prve tri nacionalne lige i manje od Osječkog nogometnog saveza iako imaju više registriranih nogometaša (ali manje klubova).
Kako u ministarstvu to misle napraviti? Tvrdeći da im nije jasno nešto prilično očito i razumljivo svakom iole pravno potkovanom pojedincu. Naravno ne na način na koji pravo i pravda funkcioniraju u HNS-u. Prvo im nije jasno što je to član i odnosi li se on na člana saveza ili skupštine. Da nije namjerno, bilo bi smiješno – naime, u samom zakonu je navedeno da se radi o članu saveza (članak 11), ali i u samim člancima koje oni pokušavaju izbrisati jasno piše da se odnose na članove saveza.
Druga dvojba je još čudnija – ali je HNS-ovski precizna – nije im jasno na koji se sport odnosi. Tako su za gospodu iz HNS-a nogomet, futsal i nogomet na pijesku isti sport!? Iako je svakome sa zrncem zdravog razuma jasno da GNK Dinamo i recimo MNK Nacional ne mogu igrati ikakvo zajedničko natjecanje? Uostalom nogomet je olimpijski sport, a futsal još uvijek nije – ali dobar primjer klasifikacije sporta nam može biti odbojka i odbojka na pijesku za koje nitko, osim možda Damira Vrbanovića i Predraga Šustera, ne misli da su isti sportovi. Tako ih tretira i Međunarodni olimpijski odbor – kao dva totalno odvojena sporta. Kao primjer istog sporta, s različitim granama nam dobar primjer može poslužiti, pomoćnici ministra za sport Janici Kostelić bliska tema, skijanje – koji obično ima više disciplina istog sporta. Sve u svemu Zakon jasno propisuje da se način biranja ljudi u savezu odnosi na saveze osnovanima u sportu gdje je više od 50% prvoligaša profesionalni sportski klub. Slijedom toga HNS je osnovan zbog nogometa kao jednog sporta, te futsala kao drugog i nogometa na pijesku kao trećeg sporta. S obzirom na to da u nogometu (HNL) u najvećem stupnju natjecanja postoji preko 50% profesionalnih klubova – jasno je da je HNS dužan provoditi zakon. Jasno je to i u Ministarstvu inače se ne bi ovoliko trudili izbaciti navedene izmjene iz Zakona dok ne odu s vlasti.
Samo ministarstvo u svom dokumentu postavlja i pitanje zašto se zakon odnosi na saveze s 50% profi-klubova u najvišem rangu natjecanja, a ne recimo na sve sportove koji se mogu preoblikovati (nogomet, košarka, rukomet). Ova norma je zaštita upravo onim savezima i sportovima gdje postoji potreba da se štiti profesionalizam, dakle ulaganje u sport sa smislom profita, a što, pogledajte u nogometu, može biti vrlo jednostavno zloupotrijebljeno. Tko bi uložio u profesionalni nogometni klub kada vam sudbinu doslovno koordinirana glasačka mašinerija? Kada vas klubovi iz najniže lige mogu preglasati, a vaš klub i vaš glas niti ne saslušati!? Napominjemo da novi Zakon prvoligašima ne daje neograničeno pravo ili ih stavlja u povlašteni položaj – samo obvezuje nogometni savez da omogući svim klubovima pravo glasa, a onda nositeljima kvalitete i participiranje u radu HNS-a.
Zanimljivo je da Ministarstvu nije jasno i odnosi li se ova norma na županijske saveze u kojima nema klubova u nacionalnim ligama, ali svakako da bi se trebala odnositi, jer pobjednik županijske lige ima mogućnost ući u Treću HNL, što je nacionalni rang.
Standardno se u borbi protiv Zakona o sporta u HNS-u, a i u ministarstvu od kada ih je Šustar preuzeo, pozivaju na Zakon o udrugama. S obzirom na to da sport, recimo nogomet, može imati samo jedan priznati nacionalni savez i ne može ih imati više – samim time svakako postoji potreba da se određene stvari definiraju ovim posebnim zakonom (lex specialis). Uostalom, pozivanje na načelo neovisnosti udruga je prilično smiješno u kontekstu HNS-a, pogotovo jer postoji na desetke klubova i saveza, nacionalni ili županijskih, koji krše načela demokratskog ustroja udruga, a što je ustvari i direktan razlog nastanka navedenih Izmjena Zakona o sportu i uplitanje države u nepravilnosti rada nogometnog saveza.
Isto tako branitelji HNS-a navode kako multipliciranje glasova na osnovu ranga natjecanja je jednostran i loš kriterij, a da bi se mogli uvažavati i neki drugi kriteriji kao što je kvaliteta i kvantiteta rada s mlađim dobnim kategorijama. Jasno da u hrvatskoj stanje i pozicija na ljestvici, prelazak iz lige u ligu ponekad i nije stvar kvalitete, ali u sportu nema većeg dokaza kvalitete od onoga gdje se nalaziš u odnosu na ostale suparnike. I upravo se ovim Zakonom pokušalo stati na kraj klijentelizmu sakrivenom kroz oktroirane Statute i izborna namještanja. (cd/nogometplus)
Izvor: nogometplus
