Točno prije 25, 15.01.1992. hrvatsku su neovisnost zajedno priznale tadašnje članice EU, a Njemačka je odigrala ključnu ulogu u tom procesu te je taj dan uspostavila i diplomatske odnose s Republikom Hrvatskom. Domovinski rat bio je u jeku, trećina zemlje bila je pod okupacijom tadašnje Jugoslavenske narodne armije (JNA) i srpskih paravojnih postrojba. Prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman te večeri naciji je poručio:
“Današnji dan – 15. siječnja 1992. – biti će zlatnim slovima uklesan u cijelu, četrnaestostoljetnu povijest hrvatskog naroda na ovome prostoru, za nas svetom tlu, između Mure, Drave, Dunava i Jadrana”. Svojim je suradnicima rekao: “Stvorili smo međunarodno priznatu Hrvatsku. Slavimo noćas, a onda zasučimo rukave na izgradnji nove demokratske države”.
Hrvatska je 22. svibnja 1992. postala i članicom Ujedinjenih naroda, a 1. srpnja 2013. i 28. članicom EU-a.
Današnji predsjednik Hrvatskog sabora Božo Petrov izjavio je:
“Kao predsjednik hrvatskog Sabora čestitam svim građankama i građanima Hrvatske, svim Hrvaticama i Hrvatima dan međunarodnog priznanja hrvatske neovisnosti.
To je dan kada smo dobili potvrdu da je ono za što smo se borili pravednom obranom naših domova barem donekle vrijedno silnih žrtava, da je naša pobjeda moguća i da treba vjerovati u konačan uspjeh. Nikada nismo gubili nadu, posebno ne naši hrabri ratnici koji su u srcima nosili nemjerljivu ljubav prema Hrvatskoj. Koji su nesebično štitili sve ugrožene i borili se za ideju samostalnosti i slobode.
U teškim danima i noćima, pod tutnjavom granata sanjali su san hrvatskog stijega širom slobodne Hrvatske, ali i svjetskih metropola te međunarodnih i europskih organizacija čiji smo danas punopravni član.
15. siječnja je ostvarenje njihovog i našeg sna.”(cd)
