Ivan Đikić u novom priopćenju za javnost, koje je primila i redakcija Crodnevnika, objavio je svoju odluku o napuštanju Hrvatske kao znanstvenika i nastavku borbe protiv plagiranja. Njegovi argumenti su i ovaj put ubojiti i opširni, a donosimo ih u nastavku prenoseći njegov dopis u cjelosti. Hrvatska time gubi svjetski uglednog znanstvenika koji je na Sveučilištu u Splitu bio angažiran isključivo dobrom voljom i iz gušta prema znanosti. U okviru novog priopćenja vidljivo je i da je Goetheovo sveučilište u Frankfurtu odbacilo prijavu koju je protiv Đikića poslao stanoviti Josip Stjepandić iz Bensheima. Štoviše, Sveučilište Goethe ističe da će napraviti sve moguće da zadrži Đikića u Frankfurtu. Radi se zapravo o simptomatičnoj priči za današnju Hrvatsku, i to u svakom pogledu. Pročitajte više u nastavku…
“Prošli tjedan primio sam e-mail rektorice Goethe Sveučilišta u Frankfurtu na Majni, prof. dr. Birgitte Wolff, kojim me obavještava o značajnim ulaganjima i razvoju projekata na tom Sveučilištu. U svom e-mailu ističe da će napraviti sve moguće da me zadrži u Frankfurtu kako ne bih prešao na novu poziciju u Kaliforniji. U isto vrijeme jedan Hrvat me prijavio tom istom Sveučilištu tvrdeći da činim nečasna djela i nanosim štetu javnim radom u Hrvatskoj. Goethe Sveučilište je prijavu razmotrilo i brzo odbacilo kao neutemeljenu.
Situacija je drukčija u Hrvatskoj. Nakon 15 godina profesorskog rada na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Splitu, gdje sam vodio Laboratorij za istraživanje tumora i predavao studentima medicine, tome je došao kraj. Danas sam napustio mjesto sveučilišnog profesora u Splitu i zaključao vrata svog laboratorija. Uskoro ću svoje znanstvene projekte započete u Splitu dalje razvijati u inozemstvu. Mogu samo reći: ‘Zbogom Hrvatska, hvala Vam dragi studenti, kolege profesori i znanstvenici. Bila je čast raditi zajedno s Vama i objavljivati u vrhunskim svjetskim časopisima. Sjećat ću se mnogih lijepih trenutaka koje smo zajedno proveli u Splitu, od običnih kasnovečernjih rasprava u laboratoriju do igranja nogometa srijedom navečer na Hajdukovom stadionu.’
Moja odluka nije donesena na brzinu, već promišljeno i analitički. Odluka je direktna posljedica djelovanja rektora Sveučilišta u Splitu prof. dr. sc. Šimuna Anđelinovića i premijera Vlade RH gospodina mr. sc. Andreja Plenkovića.
Razlog napuštanja Sveučilišta u Splitu je rektor Anđelinović, koji je izjavio ‘Svi smo mi u sukobu interesa‘, te je javno tvrdio da sam i ja u sukobu interesa radeći na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Uputio sam dopis dekanu Medicinskog fakulteta (Dokument 1) s molbom da se očituje o tim ozbiljnim optužbama. Dekan mi je u osobnom razgovoru rekao da on i Fakultetsko vijeće tvrde da ne postoji nikakav sukob interesa i da je moj rad na Medicinskom fakultetu uistinu primjer vrhunskog profesionalizma i volonterskog rada za studente. Međutim, vjerojatno zbog straha da će se Rektor osvetiti cijelom fakultetu te da će svi djelatnici patiti, taj javni i pravovremeni odgovor dekana je nažalost izostao. Stoga sam došao do odluke da je nemoguće raditi na Sveučilištu na kojem Rektor bez ikakvih posljedica neargumentirano napada profesora i lažno ga optužuje, a fakultet koji direktno ima koristi od rada profesora, nema hrabrosti javno stati u njegovu obranu. Osjećaj straha guši slobodu svakog pojedinca i dokle god strah u akademskoj zajednici bude dominantan rektor Anđelinović i osobe poput njega će i dalje ušutkavati i protjerivati znanstvenike s kojima se ne slažu.
Osoba koja je dodatno uzrokovala moj znanstveni odlazak iz Hrvatske jest premijer Vlade RH, gospodin Andrej Plenković, koji me je javno i nekorektno napao u Saboru. On se javnosti predstavio kao moćni branitelj plagiranja, koji ne želi kritički pročitati činjenice i dokumente. Slučaj Barišić trebalo je riješiti prije na temelju priloženih činjenica i službenih odluka Odbora za etiku, te kao takav nije trebao biti tema neprimjerene rasprave u Saboru. U svom izljevu nadmoći nad oporbom u Saboru premijer Plenković izrijekom napada znanost, znanstvenike i Odbor za etiku u znanosti. Pri tome se gospodin Plenković služio brojnim neistinama. Njegove izjave o meni osobno su me povrijedile i zamolio sam ga da ih javno povuče. To nije učinio, te svojom šutnjom premijer Plenković šalje meni i građanima Hrvatske jasnu poruku da ništa nije vrijedno njegove pažnje osim njegovog interesa. Od izbijanja afere Barišić izložen sam napadima vrlo sumnjivih ljudi, koji se nazivaju neprijateljskom emigracijom, žive u prošlosti i citiraju pozdrav ‘Za Dom spremni’. S tim činjenicama je i sam premijer Plenković upoznat. Bojim se da neistine iznesene u Saboru i šutnja premijera Plenkovića daju poticaj tima i takvima da me još bezočnije i opasnije napadaju.
Gospodin Plenković je kao premijer Vlade RH, zbog neistina iznesenih u hrvatskom Saboru na sjednici održanoj 09.02.2017, uspio mene znanstvenika ‘izbaciti’ iz Hrvatske, odnosno kako se sam premijer izrazio, EKSTERNALIZIRATI preko Atlantika.
BORBA PROTIV SVIH PLAGIJATORA
Mnogi me pitaju zašto se toliko zalažem za borbu protiv plagiranja u Hrvatskoj iako imam uspješnu znanstvenu karijeru, obitelj i ugodan život u Njemačkoj i Kaliforniji? Svoj odgovor sam javno uputio premijeru Plenkoviću: Iz čistog uvjerenja da je plagiranje opasna prijetnja hrvatskom društvu koja oduzima talente i budućnost mladih te šteti svakom pojedincu koji cijene svoj rad. Rad je jedna od najsvetijih kategorija kojom odgovaramo na pitanje ljudske egzistencije, i taj nam rad nitko nema pravo ukrasti, činom plagiranja.
U kratkom vremenu Hrvatsku je napustilo preko 60. 000 mladih, a jedan od razloga takvog odlaska je nepovjerenje u vrijednosni sustav društva. Štićenjem plagijatora u Saboru, Vladi, Ustavnom sudu, bolnicama, sveučilištima i drugim institucionalnim strukturama društva, takvo nepovjerenje samo se pojačava. Žalosno je da političke stranke monolitno podržavaju svoje plagijatore dok žurno napadaju plagijatore drugih stranaka, ali prave posljedice i sankcije za plagijatore trenutno ne postoje.
Sada kad je saborska odluka o ministru Barišiću donesena pogodno je vrijeme da uputim i osobni apel svim građanima ali i zastupnicima hrvatskog Sabora da iskažu svoj moralni integritet te podrže Nultu toleranciju na plagiranje potpisivanjem peticije:
STOP plagiranju u Hrvatskoj – https://www.ipetitions.com/petition/stop-plagiranju-u-hrvatskoj
Peticiju je već potpisalo preko 4000 građana. Potpis zastupnika u Saboru, a posebno podrška predsjednika Sabora gospodina Petrova, bio bi značajan pomak prema cilju od 5000 potpisnika. Inicijatori i potpisnici peticije žele ovom peticijom pokrenuti inicijativu da se zakonom zabrani rad potvrđenih plagijatora na odgovornim javnim funkcijama u Hrvatskoj. Pitanje borbe protiv plagiranja ne smije postati žrtvom neiskrenog odmjeravanja snaga između političkih stranaka čemu smo nedavno svjedočili u Saboru.
Jedna osoba, bez obzira koliko velik ugled imala, ne može sama promijeniti društvo. Međutim, ako svaki građanin naše zemlje, bez obzira na svoje političko, religijsko ili bilo koje drugo uvjerenje, zatraži podržavanje nulte tolerancije na plagiranje, siguran sam da zajedno možemo doprinijeti izgrađivanju kvalitetnijeg hrvatskog društva u kojem će svi moći bolje živjeti i raditi.
Prof. dr. sc. Ivan Đikić
Pismo Ivana Đikića dekanu Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu – 25.01.2017.
Poštovani g. Dekane, dragi Zorane,
Vjerojatno pratiš vrlo neugodnu raspravu oko plagijata ministra Barišića. Nažalost, pokušavajući braniti Ministra, rektor Anđelinović je na vrlo ružan način govorio o mojem angažmanu i radu na Fakultetu pri tome me je optužio za sukob interesa. Direktno optužujući mene, prozivajući djelatnike Katedre, a time i Fakultet jer omogućava postojanje sukoba interesa. Više informacija na poveznici:
http://www.tportal.hr/vijesti/hrvatska/460922/Rektori-uz-Barisica-Svi-smo-u-sukobu-interesainzistirate-na-smijesnim-stvarima.html
Kako poznaješ sve detalje mojeg angažmana na Fakultetu, i to od prvog mog dolaska pa do zadnjeg u prošloj godini, siguran sam da se slažeš sa mnom u viđenju da u niti jednoj mojoj aktivnosti pri Fakultetu i za Fakultet ne postoji niti jedan element sukoba interesa, za koji se mene i suradnike s Katedre proziva. Samo da posjetim na nekoliko važnijih informacija:
1. Na fakultet sam izabran 2002. godine, pri katedri za Fiziologiju, koju je vodio profesor Dujić.
2. Gotovo svi moji dolasci na nastavu u Split su besplatni za Fakultet, tj. najčešće sam platim avionsku kartu, a honorare za nastavu ne primam.
3. Već dugi niz godina, zajedno s Janošem, vodim laboratorij za istraživanje raka, te vrlo intenzivno surađujem sa svim znanstvenicima te istraživačke grupe.
4. Oko desetak godina (ako će trebati u Frankfurtu imam točnu evidenciju) toj istraživačkoj grupi svake godine doniram 10.000 eura za znanstveni rad, a gotovo isto toliko doniram i u reagensima.
5. Jedini razlog za mojom potporom Fakultetu je ulaganje u hrvatsku znanost i gušt u provođenju znanstvene aktivnosti s kolegama u Splitu. Nikakvih drugih razloga nemam.
6. Osjećajući Fakultet kao moju matičnu ustanovu, na velikom broju publikacija naveo sam Fakultet kao jednu od mojih afilijacija. Zbog toga je na listama izvrsnosti profitirao Fakultet ali i Sveučilište (nedavna analiza Thompson Reuters pokazala je da je UNIST najbolji u RH, sigurno i zbog moje potpore). Objavio sam veliki broj radova u Cell, Nature i Science s adresom Sveučilište u Splitu . To je moj doprinos međunarodnoj slici našeg fakulteta i Sveučilišta.
7. U Splitu sam organizirao veći broj znanstvenih skupova, pokrenuo sam program NobelST, mojim angažmanom Nobelovca A. Ciechanovera smo uvrstili među splitske doktore znanosti.
Mislim da je optužba rektora Anđelinovića vrlo ružna i duboko nepravedna prema meni (i suradnicima) stoga Te molim, kao čelnika MEFSTa, da za javnost demantiraš njegovu izjavu i zaštitiš ljude koji vrijedno, dugi niz godina razvijaju Fakultet. Naravno, time braniš i ugled Fakulteta za koji rektor tvrdi da podržava sukob interesa.
Srdačno Te pozdravljam,
Ivan
(priopćenje, foto: youtube)
