Na račune hrvatskih građana iz inozemstva je prošle godine uplaćeno više od dvije milijarde eura. Te dvije milijarde eura godišnje čine udjel od čak pet posto hrvatskog BDP-a
Podaci Hrvatske narodne banke, koji pokazuju kako su se u 2015. građanima iz cijelog svijeta slile 2,07 milijarde eura. Riječ je o uplatama mirovina zarađenih u inozemstvu, radničkim doznakama, ali i poklonima, pomoći i ostalim uplatama novca.
Gotovo cijela zemlja, a Slavonija i Baranja posebice, već nekoliko godina izložena je velikom odljevu ljudi. Ekonomsku emigraciju čine najčešće mlade, nerijetko i visokoobrazovane osobe, koje su se u potrazi za bilo kakvim ili znatno bolje plaćenim poslom nego u domovini odselile u Njemačku, Austriju, Veliku Britaniju, Irsku… S dvojicom ekonomista porazgovarali smo o tome ima li ekonomska migracija, kojoj svjedočimo u Hrvatskoj proteklih godina, što je samo po sebi izuzetno negativna pojava, ikakvih pozitivnih pokazatelja, poput ovog priljeva novca.
Ekonomist Velimir Šonje podsjeća kako je Hrvatska oduvijek imala značajne tzv. transfere zahvaljujući i prijašnjim generacijama emigranata.
– Prije 15-ak godina generacija koja je otišla na rad u inozemstvo 70-ih i 80-ih godina, generirala je godišnje oko milijardu eura transfera iz inozemstva. Ne čudi me podatak da je sada taj iznos oko dvije milijarde eura, jer je riječ o transferima dijela stare, kao i nove generacije emigranata. Za Hrvatsku je taj iznos još značajniji izvor deviznog priljeva. Nije Hrvatska u tome iznimka. Tipična je to pojava za zemlje, posebice koje su bile pogođene ratom, poput zemalja bivše Jugoslavije. Srbija i Bosna i Hercegovina imaju još veći priljev novca iz inozemstva – kaže Šonje.
Napominje kako ti transferi predstavljaju ipak neku korist od odlaska naših ljudi u inozemstvo, premda bi, naglašava, mnogo bolje bilo da su posao imali u domovini. Novac od transfera, napominje, sudjeluje velikim dijelom u brojkama koje pokazuju rast potrošnje u Hrvatskoj.
– Možda bi dobar pojam mogao biti – sreća u nesreći – kaže Šonje, s obzirom na to da hrvatski izvoz ljudi u konačnici ne može biti dobar za domaću ekonomiju.
Ekonomist Velimir Srića ističe kako dvije milijarde eura godišnje, koje građanima stižu iz inozemstva, čine čak pet posto hrvatskog BDP-a.
– Taj novac pretvara se u štednju i potrošnju i svakako je dodatni izvor akumulacije, investicija i potrošnje koji Hrvatskoj itekako treba. Tužan je razlog zbog kojega dolazi ovaj novac. Malo sam skeptičan oko te brojke, no ako bismo je uzeli točnom, onda ona predstavlja dvostruko veći iznos od godišnjeg rasta našeg BDP-a. To praktično znači da bi bez ovog priljeva iz inozemstva na račune građana hrvatski BDP zapravo padao – upozorava Srića.
On ističe kako je u svakom slučaju za zemlju problem gubitak tih ljudi. Uglavnom je riječ, dodaje, o ljudima koji su u najboljoj životnoj dobi, često o ljudima koji su najobrazovaniji.
– Kratkoročno je to strašan gubitak. Dostatno je samo podsjetiti na odlazak 500-tinjak liječnika koji su lani napustili zemlju, pa i stručnjaka iz drugih struka i visokih tehnologija. Dugoročno gledano, tu ima i dobrih strana. Naši ljudi uglavnom su sposobni i uspijevaju u inozemstvu, etabliraju se i imaju potencijal da svoje znanje i kontakte stave u funkciju domovine. U pravilu uvijek u dijaspori postoji nostalgija za Hrvatskom. Nevolja je što to u Hrvatskoj nikada nismo znali iskoristiti, nismo stvorili dobre poticajne okvire. Za vrijeme Domovinskog rata, primjerice, dijaspora je bila zlorabljena. Općenito gledano, Hrvatska bi trebala ozbiljno računati na ljude koji danas rade u Irskoj, Njemačkoj, SAD-u…, koji su naučili recimo rukovati vrhunskim tehnologijama.
Oni mogu biti most Hrvatske prema znanjima, tehnologijama i tržištima, koji bi trebali znati iskoristiti sustavnom politikom zemlje, naglašava Srića.
Za razliku od ekonomske emigracije iz Hrvatske, u svakom pogledu pozitivnim se može gledati na “izvoz” u svijet nekoliko desetaka vrhunskih sportaša, koji na najbolji način predstavljaju Hrvatsku. Kada svojom kvalitetom “prerastu” domaće lige, poput nogometaša, košarkaša i rukometaša, mnogi igrači odlaze u inozemne klubove. Njihove su zarade na godišnjoj razini milijunske. Velika većina njih ostaje povezana s domovinom i dobar dio njihovih visokih prihoda koje ostvaruju tijekom karijere završava u Hrvatskoj. Baš kao i vrhunskih sportaša koji žive i treniraju u Hrvatskoj, a visoke zarade ostvaruju na natjecanjima diljem svijeta, poput tenisača, atletičara ili donedavno skijaša.
Šonje priznaje da se nije bavio ekonomskim doprinosom “izvoza” vrhunskih sportaša, premda kaže kako mu je poznato više primjera bivših vrhunskih sportaša koji su nakon završetka karijere svoje visoke zarade iskoristili za ulaganja u poslove u domovini. – Neki uspiju, neki i ne, no u svakom slučaju riječ je o pozitivnim pojavama. Generalno vrijedi pravilo kako je dobro da ljudi koji rade vani, a i sportaši su na neki način gastarbajteri, ostaju emotivno ili poslovno vezani uz Hrvatsku kako bi se ipak vratili jednog dana u domovinu. Da li kao “djelomični” povratnici, koji možda i žive dijelom u inozemstvu zbog toga što im je tamo obitelj, ali su recimo uložili svoj kapital u Hrvatsku, ili do potpunog povratka u domovinu. (cd;Igor MIKULIĆ/Glas Slavonije)
