Utakmicu smo dočekali kao blagi favoriti, čak s očekivanjem da dobijemo ovu utakmicu. Na kraju smo je doživjeli kao još jednu od onih za zaborav u našoj povijesti. Sav rad je podređen za ovu utakmicu, za ovaj dan. I zbog toga sve ostalo, sve dobro pada u zaborav…
Hrvatska- Rusija 78:101 (23:25,19:21, 15:26, 21:29)
Vjerojatno nismo mogli zamisliti lošiji ulazak u utakmicu. Toliko toga ispisanog i otpjevanog o Alekseiu Shvedu, a on nam zabije 12 od prvih 14 poena Rusije. Srećom imali smo raspoloženog Bogdanovića koji nas vraća u život. Prerano su u probleme sa prekršajima ušli Tomas i Simon, no možda je više zabrinjavajuća činjenica što ni Šarić niti Bender nisu namjestili nišanske sprave u prvom poluvremenu.
Ulaskom Ramljaka puno smo dobili na čvrstini u obrani. Uz veliku dozu energije zaustavio je Shveda te smo se vratili u egal nakon neugodne tehničke koju je zaradila naša klupa. Puno spornih odluka sudaca, a posebno na kraju kada ni oni sami nisu znali koliko je vremena preostalo niti kome treba ići lopta. Poluvrijeme je okončano odbojkaškim košem Mozgova i Rusi imaju prednost 42:46.
Katastrofalna treća četvrtina za Hrvatsku. Samopouzadnje je otišlo s promašenim slobodnim bacanjima, dok je Rusima raslo svakim pogođenim šutom ili uspješnim Shvedovim ulazom. Sa tako statičnim napadom kakav nam je izgledao nismo imali što tražiti protiv ovakve Rusije. Prednost je konstantno rasla, a na početku posljednje dionice iznosi okruglih 20 razlike (57:77).
Rusi su mirno priveli utakmicu kraju, a mi smo još jednom proživljavali patnju na parketu. Identičnu patnju kao i prije dvije godine protiv Češke u istoj fazi istog natjecanja.
Za kraj Bojan Bogdanović sa 28 koševa postao je najbolji strijelac u povijesti naše reprezentacija i tog čovjeka iskreno žalimo večeras. S druge strane moramo pohvaliti Shveda koji je bio fenomenalan večeras, ostvario double-double sa 27 poena i 12 asista.
