Promovirano je dvoknjižje koje prati pokret Bedema ljubavi od 1990-e kad se Valentini Krčmar, Ljubici Bukatko te Biserki Butković pridružuje mnoštvo Hrvatica na osnivačkoj skupštini u Mississaugi
Napisala: Vesna Kukavica
Snimio: Damir Borovčak
U Zagrebu je predstavljena zbirka arhivskog gradiva u dva toma „Dokumenti iz iseljeništva: Hrvatske žene i majke u borbi za slobodnu Hrvatsku, Bedem ljubavi – Toronto“ u dvorani Vijenac na Kaptolu u organizaciji Hrvatskog kulturnog vijeća (HKV) 26. listopada 2017. Opsežna zbirka donosi bilancu prinosa kanadskih građanki i građana naših korijena u stvaranju suvremenog hrvatskog zajedništva, temeljenog na idejama prvog hrvatskog predsjednika dr. sc. Franje Tuđmana pod čijim je vodstvom uspješno završen obrambeni Domovinski rat.
U pozdravnoj riječi predsjednik HKV-a i DHK-a književnik Đuro Vidmarović istakao je značaj zajedništva u borbi za neovisnost u kojoj je i sam sudjelovao.
Urednik Vladimir Benković, dopredsjednik AMCA-e Toronto (1991. – 1999.) dojmljivo je govorio kao izvorni svjedok zbivanja o materijalnoj, vojnoj i humanitarnoj pomoći svih pripadnika hrvatske zajednice Kanade. Urednički mu je zadatak bio čin ponosa i zalog vjere u boljitak Lijepe Naše, nakon ostvarenja hrvatskog tisućljetnog sna.
Dr. sc. Ivan Hrvoić, predsjednik AMCA-e Toronto (1990. – 1995.) kazao je da uvrštena dokumentacija odražava svekoliku patriotsku potporu svih kanadskih Hrvata čak i iznad njihovih financijskih mogućnosti.
Višnja Milas Matutinović, predsjednica Bedema ljubavi (1992. – 1995.) kazivala je o tom mirovnom pokretu i izvrsnoj suradnji s kanadskim Hrvaticama.
Valentina Krčmar, prva predsjednica Bedema ljubavi u Torontu (1990. – 1992.) podsjetila je nazočne, među kojima su bile i predstavnice kanadskog ogranka koje umirovljeničke dane provode u Zagrebu, koliko je ljubavi za domovinu bilo u srcima naših žena s kanadskom adresom, zahvalivši njihovim obiteljima kao i svim ostalim pojedincima iz Kanade na sudjelovanju u projektima Bedema ljubavi iz Toronta.
Dvoknjižje prati taj ženski pokret od 1990-e kada se Valentini Krčmar, Ljubici i Kirilu Bukatko te Biserki Butković pridružuje mnoštvo naših žena na osnivačkoj skupštini u dvorani Croatia u Mississaugi. Na promociji je Valentina naglasila da su sve članice Bedema ljubavi iz Toronta i okolice bile obične žene, majke, u stalnom radnom odnosu.
– „Dobrovoljni rad u Bedemu bio je nakon ili za vrijeme posla, ili navečer kad smo se mogle dogovarati i odlučivati kako ćemo dalje i što ćemo raditi. Nažalost, niti jedna od nas nije imala nikakvo iskustvu u radu sa političarima, novinarima, a najmanje sa svjetskim čelnicima. Sve smo morale učiti u hodu, koji je bio zahtjevan. Često su naši razgovori završavali u suzama, ali naprijed se moralo ići, jer nije bilo vremena za emocije. Ljudski životi u Hrvatskoj bili su u pitanju“, kazala je Valentina Krčmar.
Borile su se te žene protiv neistina o Hrvatskoj, koje su jugoslavenske sile stalno širile. Ta borba je bila najteža jer je zahtijevala brzu i pravovremenu akciju u medijima. Posebnu zahvalnost u toj bitci hrvatske majke duguju dvojici istraživačkih novinara Toronto Sun-a koji su uočili istinu i pomogli im. Novinari Bob MacDonald i Eric Margolis, iskazali su se na razrješenju problema sa kanadskim generalom Lewis MacKenzijem zapovjednikom UNPROFOR-a u Hrvatskoj i velikim prijateljem pobunjenih Srba. S više ili manje uspjeha pisale su i uvjeravale, među inim, političkim i diplomatskim figurama, državnicima, ministrima i službenicima moćnih svjetskih administracija kao što su: Cyrus Vance, pomoćnik Generalnog sekretara UN-a zadužen za Hrvatsku ili pak Barbara McDugall, kanadska ministrica vanjskih poslova. Surađivale su i s ostalim udrugama kao što su Canadian-Croatian Information Centre, AMCA – Udruga hrvatskih sveučilištaraca, Dora, te predstavnicima kanadskih Mađara, Slovenaca, Makedonaca, Ukrajinaca i drugim državljanima Kanade.
Povjesničar dr. sc. Ante Nazor, ravnatelj Hrvatskoga memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata ocijenio je dvoknjižje prvorazrednim arhivskim izvorištem za sve buduće historiografske sinteze pokreta koji su doprinijeli pobjedi i slobodi u Domovinskom ratu.
– Dvoknjižje „Dokumenti iz iseljeništva: Hrvatske žene i majke u borbi za slobodnu Hrvatsku, Bedem ljubavi – Toronto“ zbirka je dokumenata, novinskih isječaka i pisama koji zorno prikazuju požrtvovan rad tijekom agresije na Hrvatsku u Domovinskom ratu ženske udruge Bedem ljubavi / Mothers For Peace u Torontu osnovane godine 1990. Odabrani dokumenti, njih više od 1500 stranica, predstavljaju samo dio zapisa očuvanih po Valentini Krčmar, prvoj predsjednici udruge Bedem ljubavi u Torontu od 1990. do 1992., a kasnije do 1999. g. direktorici za odnose s javnošću, kazao je Nazor.
Nazor je pohvalio uredničke napore Vladimira Benkovića, podsjećajući nazočne da je riječ o svojevrsnom nastavku na već objavljeno dvoknjižje „Dokumenti iz iseljeništva: Uloga hrvatskih intelektualaca u borbi za slobodnu Hrvatsku“ (2014.) u kojem je predstavljen rad udruge Almae Matris Croaticae Alumni (AMCA) na području Toronta, Kanade i SAD-a.
– Obje udruge informirale su političare, medije i cjelokupnu javnost u Kanadi i SAD-u o situaciji u Hrvatskoj, posebice nastojeći suzbiti naveliko raširenu srpsku promidžbu i neistinito izvješćivanje; inicirale su brojne sastanke s američkim i kanadskim političarima, razne akcije za novčanu, medicinsku i materijalnu pomoć Hrvatskoj, u koje su se uključile i ostale udruge, društva i organizacije iz hrvatske zajednice u Kanadi. Često su članice Bedema kontaktirale predstavnike političkih stranaka u Kanadi i SAD-u, uključujući niz moćnih svjetskih organizacija od UN-a do Crvenog križa, zaključio je Nazor.
Nedvojbeno, dvoknjižje s bogatom arhivskom građom ne bi bilo bez spomenutog trojca Benković, Hrvojić i Krčmar.
Urednik dvoknjižja je renomirani kanadski inovator i inženjer elektrotehnike Vladimir Benković (Zagreb, r. 1931.). Afirmirao se u rodnome gradu u predstavništvu tvrtke Philips kao stručnjak pionirskog naraštaja za tehnologiju rendgenskih uređaja, nuklearne magnetske rezonancije i ostalih elektro medicinskih aparata od 1956. do zatvaranja istog 1965. po nalogu komunističke vlasti. Stoga, u potrazi za poslom emigrira 1966. u Kanadu te nastavlja raditi za tvrtku Philips kao manager Servisa za elektro medicinske aparate u provinciji Ontario, a nakon kraćeg vremena kao glavni planer rendgenskih instalacija i odjela za cijelu Kanadu. Godine 1986. osniva vlastitu konzultantsku firmu 3E koja se bavi planiranjem instalacija rendgenskih i elektomedicinskih uređaja za bolnice i institucije u Kanadi. Po njegovim planovima instaliran je veliki broj medicinskih i rendgenskih uređaja u Ontariju i ostalim kanadskim provincijama. Od 1990. aktivno radi na osnivanju AMCA-e kao član Osnivačkog odbora i kasnije kao član Upravnog odbora te kao dopredsjednik sve do 2000. godine. Sudjeluje u radu Hrvatskog svjetskog kongresa u kojemu također obnaša razne funkcije.
Suradnik i dobrotvor dvoknjižja je dr. sc. Ivan Hrvoić (Trebarjevo Desno, 1937.). Školovao se i studirao u Zagrebu na Elektrotehničkom fakultetu, gdje doktorira 1972. Desetak godina je radio na Institutu Ruđer Bošković na problemima i instrumentaciji Nuklearne Magnetske rezonancije. Od 1972. do 1980. radi u razvojnim laboratorijima geofizičkih poduzeća u Torontu na razvoju instrumentacije. Godine 1980. osniva u Torontu vlastito poduzeće GEM Systems, Inc. za mjerenje zemaljskog magnetskog polja za magnetske observatorije, traženje minerala, dijamanata, nafte, studije vulkana, potresa, arheološka istraživanja, metrologiju itd. GEM Systems je danas vodeće poduzeće u svijetu u svojoj specijalnosti, a njegov utemeljitelj Hrvoić jedan je od vodećih stručnjaka za probleme mjerenja magnetskog polja Zemlje.
Društveno-politički Ivan Hrvoić je, uz značajne filantropske aktivnosti za mlade u domovini, bio dopredsjednik HDZ-a Toronto, predsjednik AMCA-e Toronto, predsjednik Kanadsko- hrvatskog kongresa za Toronto, te predsjednik i odbornik Kanadsko-hrvatske knjižnice u Streetsville-u. U Hrvatskoj je Hrvoić član Družbe braće hrvatskoga zmaja i član Udruge Macelj 1945. Materijalno pomaže niz humanitarnih i obrazovnih projekata u Hrvatskoj i Kanadi.
Temelji prinos za dvoknjižje dala je spisateljica, kulturna i humanitarna djelatnica Valentina Krčmar i njen suprug ugledni poduzetnik Vlado Krčmar s višedesetljetnom kanadskom adresom. Valentina je iznimno zanimljiva osoba koja plijeni velikom energijom. Odnedavno je suradnica Večernjega lista i njegova podlistaka za iseljeništvo Moja Hrvatska. Rođena je u Vrbanji kraj Županje, 3. VI. 1943. Od ranog djetinjstva živjela je u Zagrebu, gdje se školovala i završila studij na Filozofskom fakultetu, diplomiravši engleski i ruski jezik (1967.). Odselila se s obitelji 1970. u Toronto, gdje je sa suprugom Vladom osnovala geodetsku tvrtku „Krcmar Surveyors Ltd”. Za Domovinskoga rata uključuje se u rad hrvatske zajednice, posebno u udruzi Almae matris Croaticae alumni (AMCA), čija je bila predsjednica (1997.-99.), te u udruzi Bedem ljubavi, čiji je ogranak osnovala 1990. u Torontu, prikupivši dokumentaciju za ovo dvoknjižje. Sudjelovala je 1993. na prvom zasjedanju Hrvatskog svjetskog kongresa u Zagrebu, gdje je izabrana za predstojnicu humanitarnih aktivnosti, a zatim je prebačena u odjel za promociju Hrvatske. Po osnivanju Kanadsko-hrvatskog kongresa u Torontu izabrana je za dopredsjednicu (1993.-95.). Uređivala je 1997.-2000. list Hrvatski cirkular (od 1998. Hrvatska iskra). Odlikovana je Redom hrvatskog pletera 1996. za doprinos širenju istine o Hrvatskoj u svjetskoj javnosti za vrijeme Domovinskog rata. Objavila je monografije Hrvatska mojim očima i srcem (2005.), te Snivala sam Božić u Hrvatskoj (2016).
