Još u rujnu 2013. sam imao čast voditi intervju s dvostrukom dobitnicom prestižnog Emmy Award-a, Ashley Colburn. Pet godina poslje, nakon mnogo novih snimljenih dokumentaraca diljem kugle zemaljske, našli smo se opet u Zagrebu, nakon što je Ashley završila sa snimanjem na Sri Lanki. U 2010. američka novinarka dobila je Emmy i Zlatnu Penkalu za njenu emisiju “Wonders of Croatia”. Neumorna je kad je promocija Hrvatske u pitanju, uz sedam jednosatnih epizoda “Wonders of Croatia”, snimila je i dokumentarac “Take off Croatia”, o mnogim atrakcijama, prirodnim ljepotama i tradiciji Hrvatske, te još mnogo drugih dokumentaraca o ljepotama Hrvatske.
Halo Ashley, drago mi je što se nakon pet godina vidimo u tvojoj drugoj domovini. Što je to po tebi posebno u Hrvatskoj? Zbog čega bi ljudi trebali doći u Hrvatsku? Što bi preporučila gostima?
Gostoprimstvo u Hrvatskoj je odlično! Prošla sam cijeli svijet i nigdje nisam imala toliko divnih i lijepih trenutaka kao u Hrvatskoj. Ova država gostima nudi jednostavno sve, od nacionalnih parkova, predivnih otoka s čistim i bistrim morem, te ljudi ovdje imaju neku toplinu u sebi koji svaki gost može osjetiti i koja se strancima naravno sviđa. Kad te ovdje pozovu na večeru, vrlo lako je moguće da ćeš na kraju završiti u nekom vinogradu s ekipom gdje će ti servirati domaće vino, gdje će se pjevat, gdje se jednostavno živi. Rođena sam u Kaliforniji tako da mi je sve ovo itekako poznato, more, planine, vinogradi – Hrvatsku volim usporediti s Kalifornijom. Europljani su napokon shvatili da se ovakva lijepa država nalazi u njihovoj neposrednoj blizini, odlična gastronomska ponuda i oko 1200 otoka privlači sve više i više gostiju. U gastronomiji nekad mislim kako ovdje možete jesti samo “hrvatski”, ljudi se baš ne žele uvijek adaptirati, ponosni su na to što imaju i to je meni apsolutno u redu. Ne postoji mnogo mjesta kao što je to ovdje slučaj. Prošla sam cijeli svijet i ovdje sam pronašla svoj drugi dom, osjećam kako su ljudi ovdje ponosni, naravno tu je bio i rat čije posljedice još danas možete vidjeti ali i osjetiti. Kad sjednete ovdje u neki kafić, tu se priča hrvatski, ne mora značiti da ćete na obali uvijek naići na konobare koji pričaju engleski, zbog toga ćete vrlo brzo naučiti one osnovne riječi. To su te autentičke priče koje ljudi vole i koji čine turizam zapravo tako zanimljivim, kao stare bakice koje na nekim državnim cestama stoje i prodaju domaće sireve, rakije, voće itd…
Hrvatski turizam doživljavaju pravi boom, mala, romantična mjesta nestaju. Pratiš li političku situaciju u državi? Što kažeš na sve veći broj ljudi koji napuštaju državu?
Točno, europski turizam općenito doživljava porast, zbog toga se nadam da će ona mala i romantična mjesta s dušom opstati i da će ljudi i dalje držati do njih, jer su zaista čarobna i posebna. Velika bi bila šteta da nestanu, jer ljudi upravo tu doživljavaju posebne trenutke. Politika me zapravo ne zanima, naravno me smeta što mladi ljudi odlaze. Gledaj, ja živim ovdje, radim iz Hrvatske te smatram da ljudi ništa neće promjenit ako nastave odlaziti. Koliko sad pojedinac tu može uciniti kako bi nešto promjenio, to je sasvim drugo pitanje. Ja dolazim iz SAD-a gdje svi sanjaju veliko, kod nas se sve može uspjeti i čovjek može biti uspješan. Na kraju dana vrijedi samo da li je čovjek zadovoljan ili nije. Ja sam tu na 50:50 i odlučila sam se za Hrvatsku, jer je ovdje kvaliteta života super. Za razliku od drugih država na svijetu u Hrvatskoj se i dalje drži do 
vrijednosti kao što su npr. obitelj, tradicija, vjera itd… Vidimo svi u kakvom svijetu danas živimo, Hrvatska je tu sigurna zemlja i na kraju svatko za sebe mora odlučiti što zapravo želi, što mu je važno i što želi postići.
Bila si u svim krajevima Hrvatske, u koji kraj si se najviše “zaljubila”? Koji mentalitet ti najviše odgovara i može li se hrvatski mentalitet usporediti s onim na zapadnoj obali SAD-a?
Ja sam Istrijanka! Otkad sam došla u Hrvatsku vezana sam za Istru. Ovdje sam se odmah zaljubila u prirodu i one kučice na brežuljcima. Upoznala sam ljude koji su me prihvatili otvorenih ruku i koje danas nazivam svojom obitelji. To su oni najčvršči zagrljaji. S njima sam išla brati masline, pravili smo domaće maslinovo ullje, vino, sve su to bila dragocjena iskustva koja do tada nikad u životu nisam napravila. U Dalmaciji poznajem najviše ljudi i tamo se osjećam kao kod kuće, dalmatinski mentalitet je dosta sličan onom u Kaliforniji. U Kaliforniji ljudi vole živjeti opušteno („chill“) i način života („lifestyle“) je itekako bitan, zbog toga se u Splitu osjećam kao doma. I ovdje je taj „lifestyle“ veoma bitan. Samo nikad nisam shvatila zbog čega svi oni imaju „svoje najbollje more“… Dolazim iz SAD-a i imate jedno te isto more ovdje, sve je to isto, ali ok, ako su to neka interna prepucavanja. Smatram da Istra ima sve što je potrebno za život, tradicija, povijest, priroda i vrlo dobro razvijeni turizam kojeg ne osjetite toliko u ljetnim mjesecima. Iz Istre vrlo brzo stignem do Venecije, do Slovenije, na otoke kao što su Krk, Cres, zemljopisno Istra je odlično smještena, tu mi je sve nadohvat ruke. Ovo je moj skriveni raj i obožavam ga.
Koji su ti najdraži hrvatski pjevači?
Oliver Dragojević, Petar Grašo (“Moje Zlato je zakon!”) i Massimo. U Zagrebu sam u Zrinjevcu slučajno jednom srela i upoznala Petra Grašu, to mi je bilo ono – “Wow! Pa to je Petar Grašo!!”. Na kraju smo prijateljica i ja satima sjedili s njim i pričali. Mislim da će ove jeseni na turneju u SAD-u.
Proteklih godina si radila dosta projekata s mladim studentima u Hrvatskoj. Ove godine u srpnju opet krećeš s novim studentskim projektima. Što se krije iza toga?
Točno, ove godine ćemo biti i snimati u Splitu. Želimo mladim, zainteresiranim ljudima približiti kako se to radi i snima dokumentarni film, te im pokazati što se sve zbiva iza kulisa. Doživjet će kako jedan normalni radni dan kod mene izgleda dok snimam i radim na dokumentarcima. Ove godine ću baš raditi s hrvatskim studentima i radujem se tom projektu u Splitu, gdje ćemo dosta toga snimati i puno putovati.
Spominjali smo hrvatsku kuhinju i gastronomiju. Što su tvoja omiljena jela?
Jesam li ti već pričala da sam sama pravila sarme? Ajde, pokušala sam i postirala slike na svoj Instagram profil pa su me moji pratitelji ismijali i komentirali da to nije sarma. Za moju obranu, u SAD-u nemožete svugdje kupiti kupus pa sam ju pripremila na moj način. Mojim roditeljima se svidjelo, u tom trenutku mi je to bilo najvažnije. U Hrvatskoj najviše volim jesti salatu od hobotnice, nema je kod nas u Americi a ovdje je zaista fantastičan. Obožavam peku i naravno tartufe, to moram voliti kao prava Istrijanka. Hrvatska kuhinja je fenomenalna gdje možete jesti vrlo mnogo ukusnih i lijepih stvari.
Što je Hrvatskoj potrebno da se razvije u autentičnu i preopznatljivu turističku destinaciju?
Moje mišljenje je da bi Hrvatska turistička zajednica svoj fokus morala staviti na hrvatsku kuhinju. To bi bilo sasvim dovoljno, jer ovako kvalitetnu kuhinju nećete naći tako često na svijetu. Znam, mnogi će reći da pogledam Talijane, no što su oni brendirali osim pizze i paste? Što je tu autentično? Što je tu tako posebno? Kad sam tek dolazila u Hrvatsku kako bi snimala prve dokumentarce, vodila sam svoj tim na večeru u razne restorane i ostala sam šokirana. To su bili vrhunsko uređeni prostori pa sam se iskreno bojala računa. No za turista koji dođe u Hrvatsku na odmor te cijene i nisu tako strašne. Ne razmišljam u dolarima, razmišljam u kunama. Kada mi je konobar donio račun od 600 kuna, mislila sam da je to puno. Da smo to jeli u SAD-u potrošili bi puno više. Stvarno sam u Hrvatskoj već često puta jela savršeno za super cijene.
Hrvatska je više nego Dubrovnik, Split i nautički turizam u sezoni. Čvrsto sam uvjerena da bi stvaranje brenda hrvatske kuhinje i gastronomije oživjela i kontinentalnu Hrvatsku. Svima je poznato da je more ovdje čisto i more neće pobjeći, novi brend bi otvorio mnoga nova vrata. U Slavoniji npr. bi gosti mogli doživjeti autentične događaje koji su bit turizma. Pogotovo je taj kontinentalni dio u Slavoniji predivan, bila sam u Iloku, Osijeku, Baranji, Gradišću, Vinkovcima, Vukovaru itd. Sjećam se hotela u Vinkovcima koji je bio odličan, idila koju je teško pronaći, svakog jutra sam vidjela srne pored šume u blizini hotela. Ljudi su veseli, imaju veliko srce i ovdje svaki turist može doživjeti jedinstvene trenutke. Nisam stopostotna Hrvatica, ali mogu reći da Hrvatsku nosim u srcu i ovdje pripadam. Ponosna sam što mogu promovirati Hrvatsku. (cd/foto: osobna arhiva Ashley Colburn)
