Svjedoci smo kako su mnogi ljudi u iseljeništvu proteklih tjedana i mjeseci ostali razoačarani na hrvatsku administraciju. Mnogi su ljudi ogorčeni na duge redove ispred diplomatsko-konzularnih presdstavništava u inozemstvu. Nakon tolikih kritika, napominjem kako je Hrvatski svjetski kongres od samog zakonskog prijedloga kritizirao tadašnji nacrt zakona, a Vlada je ovih dana signalizirala da će doći do odgode kako bi se status mogao regulirati do idućeg ljeta. Da li je razlog u tome da je državna administracija uvidjela da je fizički nemoguće obraditi toliki broj iseljenika u zadanom roku ili su stvarno uvidjeli da su pogrješili, teško je prosuditi. Ali treba skrenuti pažnju na posljedice koje nosi odjava prebivališta koju Kukuriku koalicija toliko forisira, a opozicija tolerira.
Ukoliko ste do sada imali prebivalište npr. u Splitsko-dalmatinskoj županiji, na izborima se Vaš glas ubrajao u IX. Izbornu jedinicu. To znači Vaš glas je imao određenu težinu, odlučivao je koja će stranka dobiti više mjesta u Saboru i u kojem smjeru u budućnosti Hrvatska ide. Nakon odjave prebivališta Vi silom zakona nemate više mogućnost glasati u svojoj izbornoj jedinici nego glasujete u XII. Izbornoj jedinici (dijaspora), koju je HDZ-ova Vlada ograničila na tri zastupnika. Znači da Hrvati u isljeništvu vrijede onoliko koliko i Srbi u Hrvatskoj. Činjenica da je iseljenika dvadeset puta više od najbrojnije nacionalne manjine ne bi Vas trebala brinuti, ne brine ni premijera Milanovića, a nije ni Sanadera čiji je otac bio, a i brat je još dan danas „Gastarbeiter“. S tim činom Vam Republika Hrvatska ne oduzima samo pravo na osobnu izkaznicu, već isto tako i najosnovnije demokratsko i ljudsko pravo. Pitanje koje ljudi sebi postavljaju glasi: zašto uopće još izlaziti na izbore kad ionako moj glas nema težine i ne mogu odlučivati? Može se steći dojam da su tu posrijedi neki veći interesi, da se iseljenici neutralizraju kao politički i gospodarski faktor? Na tragu toga je i izjava današnje ministrice vanjskih poslova Vesne Pusić koja je konstatirala da iseljeništvo nema dovoljno demokratske svijesti. Sapiente sat.
Aktualni ministar financija Slavko Linić se pokazao kao vrlo sposoban u pronalaženju novih financijskih sredstava kako bi mogao financirati državni proračun. Jedan od zakonskih prijedloga koji će najvjerojatnije doći iduće godine je porez na nekretnine. Točnih detalja još nema, ali u medijima se moglo pročitati da bi fokus oporezivanja bio samo na vikendicama, da Vlada nema namjeru previše oporezivati kuće od pojedinaca. Spekulira se da bi porezna stopa iznosila godišnje 2% od procjenjene vrijednosti (iako za sada nisu poznate baze podataka na kojima bi se moglo orijentirati) nekretnine. Cilj tog zakona je, uz uobičajeno krpanje proračunskih deficita, nekorištene nekretnine staviti u funkciju. Kroz odjavu prebivališta bi prosječni iseljenik, koji je godinama radio i štedio, ulagao novac u Hrvatsku i s time automatski plaćao poreze, bio u situaciji da plaća porez na vikendicu koja je prvotno bila namjenjena kao kutak za umirovljeničke dane. Računica za prosječnu kuću na moru bi bila slijedeća: 200.000€ x 2% = 4.000 € godišnjeg poreza! Blago onome tko ima samo stan od 50ak kvadrata u Splitu, jer taj će plaćati samo 2.000€ poreza godišnje otkad je cijena kvadrata pala na „samo“ 2.000€/m2.
Nekako mi se čini da je i ovaj zakon na tragu onog koji oporezuje mirovine iseljenika. Umjesto da se ljude motivira da ulažu novac u Hrvatsku, da se bar u umirovljeničke dane vrate doma i troše novac u Osijeku, Splitu, Zagrebu ili Rijeci, hrvatska Vlada se odlučila za to ljude tjerati što dalje od Domovine. Česti su slučajevi u kojima su umirovljenici, koji su zaradili mirovinu u Švicarskoj, odlučili po drugi puta napustiti Hrvatsku i vratiti se u Švicarsku. Za očekivati je da će se mnogi iseljenici nakon primjene dodatnog poreza (komunalne i ine naknade ostaju i dalje na snazi) odlučiti na prodaju svojih nekretnina što će i njihovu djecu dodatno udaljiti od Domovine. Je li to cilj hrvatske Vlade ne mogu reći, ali sumnja postoji.
Prije nekoliko godina je Hrvatski akademski savez u Njemačkoj proveo anketu među mladim i obrazovanim Hrvatima u Njemačkoj. Velika većina je mogla zamisliti nastaviti svoju karijeru u Hrvatskoj, mnogi su taj korak i napravili i danas žive i rade u Hrvatskoj. No, da se takva anketa danas ponovi, rezultati bi bili zasigurno mnogo drukčiji. Danas se mladi iseljenici sve više i više odlučuju za napuštanje hrvatskog državljanstva i uzimaju državljanstvo zemlje u kojoj su rođeni i odrasli. Taj trend će se u budućnosti i dalje nastavljati pogotovo ako uzmemo u obzir da Hrvati u Njemačkoj imaju jednu od najvećih stopa sklapanja braka sa njemačkim supružnicima. Postepeno će Hrvatska gubiti svoju dijasporu pa time i novčane doznake, a ništa manje vjerne turiste. Da se provede anketa na Bregani ili Macelju tokom srpnja ili kolovoza vidilo bi se koliki postotak naših „turista“ u biti čine dijeca i unučad prve i druge iseljeničke generacije.