Zemlje članice polako daju na znanje tko će biti njihov povjerenik u narednoj Europskoj komisiji.
… Isto tako, zemlje članice pokušavaju ocrtati buduću strukturu EK-a, iako će krajnju riječ o raspodjeli povjerenstava imati njen predsjednik.
Dok se ne odluči tko će zasjesti u fotelju šefa EK-a, sve su kombinacije tek nagađanja. Ipak, cirkuliraju imena za četiri najvažnija mjesta. Jedno od njih morala bi popuniti žena. Kako je Christine Lagarde izjavila da je EK ne zanima, možda iskrsne posve nova kandidatkinja, u zavisnosti od političke obitelji kojoj pripada.
Od nekolicine sadašnjih povjerenika koji su izašli na europske izbore, daleko najveći broj glasova u svojoj zemlji dobila je Viviane Reding. Ona će odlučiti ostaje li u EK ili odlazi u EP, nakon što se vidi Junckerova sudbina. Ako J.-C. Juncker zauzme mjesto šefa EK-a ili, što je vjerojatnije, zamijeni H. Van Rompuya u Europskom vijeću, tada bi ona mogla ostati u EP-u kao predsjednica.
I liberal Guy Verhofstadt, kao i J.-C. Juncker, zainteresiran je za mjesto Van Rompuyjeva nasljednika.
Za predsjednika Komisije vrte se vrlo jaka imena. To su finski i irski premijer Jyrki Kaitanen i Enda Kenny, zatim danska premijerka Helle Thoring-Schmidt. Ona je oslabljena jer su Danci na europskim izborima glasali za neugodne euroskeptike, ali, ipak, ako se ukaže potreba za socijalistikinjom, ona dolazi u obzir. Ako A. Merkel, pak, posve ispusti Junckera iz ruku, te pošto ju je C. Lagarde odbila, kancelarka bi se opet mogla okrenuti finskom premijeru kojeg je jedno vrijeme podržavala. Ali, i Finac Olli Rehn, sadašnji povjerenik za ekonomiju, želi naslijediti C. Ashton. To je moguće, ako J. Kaitanen ne postane predsjednik EK-a.
Oni kojima izbjegnu te četiri stolice računaju na jake portfelje. Svakako da Njemačka računa da stavi ruku na važno povjerenstvo. Angela Merkel ne želi da njemački povjerenik bude kandidat Socijalista za predsjednika EK-a Martin Schulz, ali možda ni ta njezina odluka nije konačna.
Povjerenstvo ekonomije žele Francuzi za Pierrea Moscovicija. Unutarnje tržište žele svi jer je to jedan od tri najjača portfelja. Britanci su pogotovo zainteresirani za povjerenstvo trgovine. Talijanski povjerenik bit će ili Enrico Letta ili Massimo D’Alema. Poljska svakako šalje Radoslawa Sikorskog, u nadi da će on biti nasljednik Catherine Ashton, na što se u jednoj od kombinacija i računa. Alternativno, Poljake bi mogao interesirati i vrlo važan portfelj energije, pogotovo sada kada su zaoštreni odnosi s Rusijom.
Neki povjerenici odlaze, kao Neeli Kreus koja je bila tri puta povjerenica. Premda u godinama, ona želi nastaviti karijeru na nizozemskoj političkoj sceni. Umjesto nje spominju se ministar vanjskih poslova F. Timmermans ili šef Eurogrupe J. Dijsselbloem.
Odlaze Antonio Tajani, Janusz Lewandowski, Karel de Gucht, Joaquin Almunia. Sigurno ostaju Rumunj Dacian Ciolo, Slovak Maros Sefcovic (koje su njihove vlade već potvrdile), a očekuje se i Neven Mimica.
Osim Ollija Rehna, kao vrlo kvalitetna povjerenica istaknula se i Kristalina Georgijeva, čije ime u zadnje vrijeme iskače, pa bi Bugari možda pretendirali na neko jače povjerenstvo.
Neka povjerenstva su manje važna od drugih i za njih će se natjecati zemlje čiji utjecaj i ugled, u ovom trenutku, nisu visoki.
Govori se da bi se mogli uvesti neki novi portfelji, na pr. bankarske unije, ili da bi se neki portfelji, a među njima i proširenje, mogli pomalo izdvojiti od ostalih i staviti pod pasku nasljednika C. Ashton. To bi od tog mjesta stvorilo jaku poziciju, i zato se za njega mnogi natječu. Ali, sve što se priča, sve dok se ne odredi šef EK-a, za sada su samo probni baloni. (cd/euroreport)
