Prvi dani listopada tekuće godine, mjeseca posvećenog Blaženoj Djevici Mariji, ostat će u lijepom i posebnom sjećanju grupi hodočasnika iz župe Main-Taunus/Hochtaunusa. Naime zadnjeg dana rujna hrvatski hodočasnici u pratnji župnika fra Marinka Vukmana i s. Magdalene Višić, krenuli su na hodočašće u Rim, Asiz i Padovu. Premda je putovanje zbog prostorne udaljenosti dugo trajalo, ipak su sretno i sretni stigli u Rim: upravo na vrijeme da se susretnu s papom Franjom, koji inače srijedom na trgu sv. Petra drži audijencije, odnosno susrete s vjernicima iz čitavog svijeta. Niti za Rim prilično jako jesensko sunce, niti umor od proputovanih kilometara, nije umanjio radost susreta, osobito kada ih je sam papa Franjo pozdravio. Nakon završetka susreta i potrebnog odmora i okrepe, krenuli su u posjetu svetih i poznatih mjesta grada Rima, u pratnji vodiča fra Stipe Kljajića, bosanskog fratra na doktoratu u ovom gradu. Kako to na neki način i dolikuje posjetili su prvo baziliku sv. Petra, upoznavši se prethodno s poviješću nastanka ove bazilike i s njom povezanih znamenitosti. Zahvaljujući audioguidama, odnosno slušalicama, mogli su mirno pratiti vodičeva objašnjenja unutrašnjosti bazilike iz čijeg bogatstva ovdje izdvajamo samo sljedeća: grob sv. Petra, baldahin nad oltarom, katedru sv. Petra, veličanstvenu kupolu i Michelangelovu Pietà. Nakon posjeta same bazilike – pomolivši se prethodno na grobu sv. Ivana Pavla II. – veći dio hodočasnika, točnije njih 35, stepenicama (njih preko 500!) uspelo se na kupolu: veličanstven pogled koji s kupole „puca“ na čitav Rim jednostavno je jedinstven. Hodočasnici su potom, već vidno umorni, pošli na večeru i počinak u hotel „Black et Noir“, mjesto svog trodnevnog boravka u Rimu.
Sljedeći dan, 2. listopada, nešto bržim intenzitetom nastavljeno je hodočašće. Obilazak je tako krenuo od bazilike sv. Ivana Lateranskog, papine katedrale odnosno glave i majke svih crkava na čitavom svijetu. Ponovno su, nakon kratkog povijesnog uvoda, hodočasnici razgledali unutrašnjost bazilike. Kipovi dvanaestorice apostola, ogromna i stara ulazna vrata, baldahin i mozaik u prezbiteriju, samo su neka od umjetničkih ostvarenja koja navodimo. Kratko se pomolivši u bazilici sv. Ivana Lateranskog, krenuli su potom prema Svetim stepenicama koje se nalaze svega nekoliko metara od same bazilike. Upoznati su o tome kako se za te kamene stepenice vjeruje da se njima uspeo Isus Krist prilikom suđenja kod Poncija Pilata, a koje je u Rim donijela Jelena, majka cara Konstantina. Većina hodočasnika na koljenima (kako se jedino i može/smije) u molitvi se uspela uz stepenice – unatoč nemaloj fizičkoj zahtjevnosti. Nakon Svetih stepenica slavili su svetu misu u kapeli na Antonianumu, franjevačkom sveučilištu i koledžu i zatim se uputili u baziliku Marije Velike, najveću marijansku baziliku na svijetu, gdje su upoznati s poviješću nastanka ove stare bazilike i s važnijim umjetničkim ostvarenjima koja je krase. Nakon, čini se zasluženog popodnevnog odmora, nastavili su obilazak posjetivši crkvu sv. Petra u okovima: mjesto gdje se nalazi skluptura Michelangelovog Mojsija, ali i umjetnička ostvarenja Julija Klovića, hrvatskog slikara. Na red je potom došao Coloseum, najveća a vjerojatno i najpoznatija sačuvana građevina iz rimskog perioda koja i za kršćane ima posebnu važnost: dovoljno se samo prisjetiti Puta križa koji papa na Veliki Petak započinje upravo u Coloseumu. Forum romanum, odnosno stari Rim bila je sljedeća destinacija hodočasnika: povijesni ostatci nekoć sjedišta čitavog svijeta u koji su „vodili svi putovi“, govore sami za sebe. Razgledavši Forum romanum hodočasnici su posjetili Piazzu Veneziu, jedno od trenutno najpoznatijih mjesta u Rimu, koje ima svoju bogatu i zanimljivu povijest. Na koncu dana, uspevši se dugim stepenicama, posjetili su i crkvu Aracoeli, mjesto gdje je sahranjena posljednja bosanska kraljica Katarina Kotromanić Kosača. Za Rim tipična iznenadna kiša na kratko ih je omela da se odmah zapute na večeru i počinak, no pričekavši u crkvi da kiša prestane ipak su sretno, odnosno suho, stigli u hotel na zasluženu okrepu i odmor.
Treći dan boravka u Rimu započeo je posjetom katakombi sv. Kalista, najstarijih i najvećih rimskih ali i uopće kršćanskih katakombi čiju su unutrašnjost tumačila dva njemačka vodiča. Nakon posjeta katakombi i kratkog odmora zaputili su se u baziliku sv. Pavla izvan zidina, zadnju od četiri najveće i najstarije bazilike Rima. U prekrasnom predvorju vodič fra Stipo ih je ukratko upoznao s poviješću nastanka bazilike, s umjetninama na njezinom pročelju i u predvorju a potom i sa samom unutrašnjošću, odnosno s grobom sv. Pavla, prekrasnim likovnim ostvarenjima i drugim znamenitostima. Kako je vrijeme ponovno, hvala Bogu, bilo izuzetno lijepo većina je hodočasnika kao mjesto za odmor i ručak pronašlo park ispred same bazilike, odakle su potom autobusom (čijim vozačima ovom prigodom zahvaljujemo za lijepih tjedan dana provedenih zajedno) krenuli u sam centar grada i posjetili Panteon, poganski hram svih bogova koji danas služi kao crkva. Od Panteona, pješice, krenulo se dalje samim centrom Rima te su posjećene sljedeće znamenitosti: ckrva sv. Ignacija Lojolskog, Fontana di trevi, Španjolske stepenice i na koncu Hrvatski zavod sv. Jeronima. Upravo u Hrvatskom zavodu sv. Jeronima, nakon prigodnog predavanja monsignora Jure Bogdana i prigode za svetu ispovijed, hodočasnici su slavili svetu misu, uz prisutnost četvorice hrvatskih svećenika. Službeno završivši posjetu Rima, hodočasnici su se vratili u hotel na večeru i više nego zasluženi odmor.
Na svetkovinu sv. Franje, 4. listopada, zaštitnika Italije i jednog od najvećih svetaca uopće, hodočasnici su iz Rima krenuli upravo u Asiz. Nakon trosatne vožnje, uz kratku pauzu, sretno su stigli u ovaj po mnogočemu poseban talijanski gradić. Premda je Asiz na svetkovinu sv. Franje osobito živ, odnosno prepun hodočasnika iz čitavog svijeta, ipak su hodočasnici uspjeli posjetiti predviđena mjesta i zajedno s mnogobrojnim drugim hodočasnicima uživati u ovoj posebnoj prigodi da upravo na taj dan budu tu. Posjeta Asiza krenula je od Porcijunkule, odnosno crkve sv. Marije Anđeoske, sv. Franji ali i svim franjevcima osobito drage i važne ckrve na svijetu. U prekrasnom predvorju hodočasnici su od fra Stipe imali prigodu upoznati povijest nastanka ove lijepe građevine i potom su posjetili „staru“ Porcijunkulu, odnosno malu ckrvicu u unutrašnjosti današnje crkve, mjesto preminuća (tranzitusa) sv. Franje, ružičnjak i druge znamenitosti. Uputili su se potom u gornji grad, gdje su imali prigodu za ručak i odmor. Nakon kratkog predavanja o bazilici sv. Franje posjetili su i sam grob ovog Asiškog Siromaška, koji se nalazi u njezinoj kripti. Zatim su krenuli u obilazak drugih znamenitosti, odnosno crkve sagrađene na temeljima Franjine rodne kuće (Chiesa Nuova) i bazilike sv. Klare. Pomolivši se pred križem sv. Damjana u bazilici sv. Klare, istim onim pred kojim je sv. Franjo, prema njegovim životopiscima, čuo nebeski glas da ide popraviti crkvu. Večernji sati ostavljeni su hodočasnicima za odmor, večeru i kupovinu suvenira, tako da su se nešto prije ponoći zaputili prema Padovi. Tu su posjetili baziliku „sveca svega svijeta“, sv. Antuna Padovanskog, jednu od najvećih remek- djela svjetske umjetnosti. Također je jedno od najpozantijih i najposjećenijih kršćanskih svetišta. S poviješću bazilike i svetišta hodočasnike je upoznao konventualac fra Nikola Rozanković, koji je i predvodio svetu misu u kapelici svetišta. Nakon toga su krenuli u svetište sv. Leopolda Bogdana Mandića, „sveca pomirenja i ekumenizma“. Kod groba sv. Leopolda su se pomolili za Domovinu i ujedinjenje svih kršćana.
Na koncu valja reći još samo ovo. Gornji pregled hodočašća u Rim, Asiz i Padovu, dobrim dijelom je zaista pregled: u većini slučajeva lišen emotivnih ili pobožnih impresija. Ipak, ako je suditi prema raspoloženju hodočasnika popraćenom molitvom, pjesmom, smijehom i nadasve radošću, čini se kako će ovo hodočašće izroditi duhovne plodove, odnosno ostvariti svoj pravi smisao. (mt)
Pogledajte slike u galeriji:
