Piše Edi Zelić
Svega desetak dana je ostalo do Općeg sabora Hrvatske demokratske zajednice u Zagrebu i izbora novog predsjednika. Svoje službene kandidature, vidjeli smo, predalo je pet kandidata: Jadranka Kosor, Darko Milinović, Tomislav Karamarko, Milan Kujundžić i Domagoj Milošević. Sudeći prema dosadašnjem tijeku „predsjedničke kampanje“ apsolutni favorit za novog predsjednika HDZ-a je Tomislav Karamarko. Političar iz Zadra, bivši predstojnik Ureda predsjednika Republike Hrvatske, šef tajne službe i ministar unutarnjih poslova najkvalitetnije je odradio predizbornu kampanju i za sada ubire plodove svoga rada tj. izjave potpore mnogih istaknutih članova stranke. Za razliku od ostalih kandidata Karamarko se nije već mjesecima unaprijed vrtio po medijima davajući kvazi-lekcije svojim konkurentima ili pokazujući tko je najbolji i najpametniji. Činili su to drugi. Karamarko je pametno promatrao, slušao, dozirao svoje nastupe u medijima i radio na razini stranačke baze obilazeći Hrvatsku uzduž i poprijeko kako bi prikupio što više povjerenja stranačkih ogranaka, gradskih i županijskih organizacija.
Prema aktualnim, reprezentativnim istraživanjima, u javnosti je prisutno mišljenje da je Tomislav Karamarko najviše od svih kandidata u stanju raščistiti afere u HDZ-u te stranku vratiti tradicionalnim vrijednostima i domoljublju . Karamarku anketirani građani posebno pripisuju stav konzervativnog demokršćanskog političara, ali i političara koji predstavlja reformski dio stranke koji je u suprotnosti s aktualnim čelništvom HDZ-a pod vodstvom Jadranke Kosor.
Kosorica i bivši ministar zdravstva Darko Milinović, čini se, jedini su kandidati koji bi mogli ugroziti pobjedu Tomislava Karamarka. Dr. Milan Kujundžić častan je i nepotrošen političar, ali ga je do jučer rijetko tko poznavao. Kujundžiću će, koliko god se trudio, biti nemoguće nadoknaditi taj nedostatak i izgraditi lobi koji bi bio dostatan za pobjedu na stranačkim izborima. Domagoj Milošević također nema dovoljnu potporu unutar stranačkih struktura niti ima potrebnu karizmu lidera. Kao osoba koja je tek kratko u stranci, i to još na poziv Jadranke Kosor, Milošević se sada pokušava istaknuti glamuroznijim i pomalo amerikaniziranim nastupima. No, ne čini se da će mu dobra financijska podloga previše pomoći u osvajanju glasova.
Ostaje, dakle, trolist Kosor-Milinović- Karamarko. Prepucavanja između velike „trojke“ sada su gotovo svakodnevna pojava. Obzirom da se izbori bliže to i ne treba čuditi. Međutim, svakako čudi zaboravljivost nekih kandidata. Jadranka Kosor, primjerice, optužuje Karamarka da se nije dovoljno borio protiv korupcije, premda je upravo pod njegovim mandatom pokrenut cijeli niz istraga. A sjeća li se „gospođa broš“ da je upravo ona bila desna ruka Ive Sanadera („Kud Ivo tud i ja“), da je čuvala Barišićevu torbu u stranačkom sefu i da je znala za ugovore s mađarskim MOL-om? Darko Milinović se voli prsiti javno, prikazivati svoje mišiće, pa se i on odlučio udariti po Karamarku spočitavajuči mu da je omogućio kriminalizaciju stranke. No, gospićki bodybuilder i bivši ministar zdravstva valjda je zaboravio na sudski iskaz blagajnice HDZ-a Branke Pavošević koji ga eksplicitno tereti za redovno primanje novca iz crnih fondova HDZ-a.
Da stvari bude još paradoksalnije, Kosor i Milinović, dakle potrošeni tandem koji definitivno spada u ljude koji su odgovorni za potpuni izborni fijasko HDZ-a na prošlim parlamentarnim izborima, našli su se optuživati Karamarka i za njegove odlične veze s Ivom Sanaderom. Kao da i oni sami nisu bili Ivine uzdanice…
Karamarko se, pak, na optužbe ne osvrće previše, tu i tamo reagira, hladno i odlučno, pogotovo prema Milinoviću, ali se i dalje drži svoje formule za pobjedu na izborima, a to je neumorno putovanje Hrvatskom, predstavljanje svojih suradnika, obilazak ljudi na terenu, komunikacija s običnim članovima stranke koji su godinama iznevjereni od strane korumpiranog i nestručnog vodstva. Jedna od najvećih Karamarkovih prednosti je što očito poznaje i svoje slabosti. Upravo zato je prepoznao bazu stranke kao tajnu svoga uspjeha. Zbog svoje uloge bivšeg voditelja predsjedničke kampanje Stjepana Mesića jasno mu je da, ako treba, mora i može uvjeriti svakog člana stranke pojedinačno u svoju lidersku sposobnost na desnoj strani političkoga spektra. Trenutno je na jako dobrom putu.