Politička stranka “Pametno” predsjednice Marijane Puljak iz Splita (lijevo na fotografiji) ovih se dana spominje kao potencijalni koalicijski partner “Mosta” Bože Petrova. Po mnogima bi ujedinjenje te dvije nove stranke moglo prikupiti veliki broj glasova na parlamentarnim izborima 8. studenog.
Stranka “Pametno” nedavno je predstavila Program za pametnu Hrvatsku s kojim izlazi na skorašnje parlamentarne izbore. Na programu stranke Pametno, koji su neki analitičari proglasili jednim od najboljih i najkonkretnijih od početaka demokracije u Hrvatskoj, radilo je četrdesetak vrhunskih hrvatskih stručnjaka iz raznih područja. Akademik Vlatko Silobrčić, dr. Maja Vehovec iz Ekonomskog instituta, dr. Tome Antičić, ravnatelj Instituta Ruđer Bošković, bivši ministar znanosti Hrvoje Kraljević te profesori zagrebačkog i splitskog sveučilišta: dr. Kristian Vlahoviček, dr. Janoš Terzić, dr. Julije Meštrović, dr. Željko Domazet, dr. Alen Harapin i dr. Ranko Goić, samo su neki od stručnjaka koji su sudjelovali u kreiranju i recenziranju Programa za pametnu Hrvatsku.
Evo i razmišljanja Marijane Puljak o bitnim pitanjima za hrvatsku političku budućnost.
Djelujete pod motom ‘pametno’ – tako Vam se zove stranka i za takve se reforme zalažete. Što točno znače ‘pametne’ reforme?
– Da, pitaju se ljudi zašto Pametno. Nadam se da ste nas pratili i ranije, znate da smo izrasli iz građanske inicijative u Splitu ‘Za pametne ljude i pametan grad’. Promovirali smo u Splitu na prošlim lokalnim izborima ideju ‘Smart City’, Pametan grad, zalagali se za pametnu ekonomiju, upravu, okoliš, življenje, ljude… U biti, na jedan drugačiji način smo gledali na upravljanje gradom, a isto tako želimo i na razini države tražiti pametna rješenja. Predlažemo zato novi ekonomski model, temeljen na pametnim specijalizacijama koje predstavljaju način planiranja i vođenja razvoja kroz poticanje inovacija, istraživanja, poticanje razvoja ljudskog potencijala. One su fokus Strategije EU 2020., a Hrvatska je upravo u fazi izrade Strategije pametne specijalizacije. Mi smo razradili neke od sektora pa su u našem programu stručnjaci razradili, primjerice, energiju i okoliš, hranu i biotehnologiju… i ICT, kao podlogu za sve.
Neki mediji, a i stručnjaci, već su vas proglasili strankom koja ima najkonkretniji, dapače, najbolji program u Hrvatskoj u zadnjih 25 godina. U čemu je temeljna razlika između vašeg i programa ostalih stranaka?
– Da, pohvalili su ga i jako smo zadovoljni. Na programu je nekoliko mjeseci radilo 40 stručnjaka, a razlika je što je isključivo temeljen na dokazima. Općenito se zalažemo za politiku temeljenu na dokazima. Dakle, sva rješenja o kojima govorimo, svi prijedlozi koje dajemo uvijek su temeljeni na analizama i studijama. Na tome inzistiramo i ove dvije godine koje djelujemo u Gradskom vijeću Splita i po tome već i nerviramo gradonačelnika i trenutnu administraciju. Jer, kad god dođu s nekim svojim prijedlogom, tražimo na temelju čega su ga donijeli, gdje je izračun, analiza i dugoročna projekcija u budućnost.
Koja je onda vaša temeljna dijagnoza stanja u državi i koja rješenja nudite? Koje su ključne točke vašeg programa?
– Sve opcije koje djeluju u posljednjih 20 godina zapravo samo razmišljaju o svom mandatnom razdoblju, kako što duže ostati na vlasti. Ne razmišljaju dugoročno, s pogledom u budućnost. Važno im je u četiri godine nešto na brzinu pokrpati, u gradu, npr., sagraditi neku velebnu zgradu, a što će ostati poslije toga u proračunu, gradu, državi, to više neće biti njihov problem… Ključne točke našeg programa su reforme koje treba provesti – reformu pravosuđa, javne i lokalne samouprave i, ponovno kažem, pametne specijalizacije. Kad kažemo reforme, onda to zaista i mislimo. Npr., obje velike opcije su se do prije koji mjesec klele u reforme lokalne samouprave, no sad ih više ne spominju, eventualno stidljivo govore o reorganizaciji. Svi se boje rezati svoje glasačko tijelo koje su instalirali posljednjih 20 godina. Mi kažemo direktno – treba nam pet regija, najviše 150 gradova i općina, i time bi smanjili broj lokalnih političara za oko tri puta. Sada ih ima 11.247 (načelnika, gradonačelnika, župana, zamjenika, vijećnika…), a ovom bi reformom taj broj sveli na oko četiri tisuće.
Mislite li da bi vlast koja bi ukinula višak gradova i općina i srezala državnu administraciju doista izgubila izbore?
– Vlast koja bi provodila nužne reforme sigurno ne bi bila popularna, no našu državu su upropastila upravo populistička rješenja i to konačno svi trebamo shvatiti. Populizmom ćete dobiti glasove, kupit ćete ljude s tisuću eura, no treba zaista razmišljati dugoročno, odakle tih tisuću eura i koji je dugoročan efekt.
Može li onda opcija koja ne želi podilaziti biračima i otvoreno najavi rezanje ikad dobiti izbore?
– Mislimo da smo posljednjih 20 godina dovoljno patili pod opcijama koje su nam jednostavno i lako lagale. Trebamo se svi skupa suočiti s istinom, shvatiti u kojoj smo situaciji i da nam predstoji težak i krvav rad da bismo se iz ovog stanja izvukli. Jednostavno, nema drugog rješenja. Nema lakih i brzih rješenja ove krize, nema nekih zlatnih poluga koje nas čekaju iza ugla…
Od čega se sastoji reforma pravosuđa koju vi predlažete?
– Ne moramo ni govoriti da smo svi svjesni stanja u pravosuđu. Milijun predmeta godišnje, a od toga se polovica ne rješava, procesi traju po osam godina u prosjeku, sve je izgubilo svaki smisao. Smatramo da prije svega treba modernizirati organizaciju rada sudova, inzistirati na modernim tehnologijama, koje čak na nekoj razini i postoje, ali su potpuno neiskorištene. Treba raditi na edukaciji ljudskih resursa, osposobiti predsjednike sudova za upravljanje pravosudnim tijelom, inzistirati na kontinuiranoj edukaciji i na mobilnosti sudaca i državnih odvjetnika, što je jedna tabu tema.
To je sve jako dugoročan proces. U kojem bi se roku vidjeli rezultati?
– Po našim procjenama, u roku pet godina bi mogli imati sve predmete riješene. Sve je stvar dobre i učinkovite organizacije i mjerljivosti svega.
Što je s državnim aparatom? SDP u programu kaže da nije problem što je velik, nego neefikasan. Ni HDZ ne najavljuje rezove. Koji je vaš stav, imamo li višak zaposlenih ili ne? Treba li rezati?
– Hrvatska je na prvom mjestu u EU po troškovima izvršne i zakonodavne vlasti, a troškovi plaća javnog sektora su iznad EU prosjeka. Na samom smo začelju po kvaliteti javnog upravljanja, gori od nas su samo Rumunjska i Cipar, koliko znam.
Što treba napraviti?
– Potrebno je uspostaviti javni registar o broju i strukturi državnih službenika i dužnosnika. Ti statistički podaci trebaju biti javno dostupni, a oni će omogućiti efikasno upravljanje ljudskim resursima i omogućiti nadzor nad zapošljavanjem i troškovima. Što se viška zaposlenih tiče, ima li ga ili nema, odgovor mora dati opet jedna sveobuhvatna analiza što ti ljudi rade, kako rade, kako se mjeri to što rade… Ono što znamo je da se u posljednjih 20 godina zapošljavalo bez ikakvih kriterija, to su bile oaze za uhljebljivanje i zato je prvo što reforma sustava državne uprave treba osigurati depolitizacija i profesionalizacija tih poslova, te primjenu sustava mjerenja učinkovitosti i ocjenjivanja ljudi. Da ih građani mogu sami ocjenjivati za rad, jer ipak su oni servis građanima. U svoj toj reorganizaciji naravno da će biti nužno i rezati toliki aparat, no kad i koliko zaista treba reći tek nakon sustavne analize.
Kako bi izgledao taj sustav ocjenjivanja, koji bi bili kriteriji?
– Sustav ocjenjivanja treba funkcionirati kao u bilo kojoj privatnoj firmi, točno se zna tko što radi i koji mu trebaju biti rezultati. A to, naravno, ovisi od radnog mjesta do radnog mjesta. Unaprijed definirani ciljevi za ocjenjivanje mogu biti npr. broj riješenih predmeta, izdanih dozvola… A kad se uvede sustav ocjenjivanja, primjerice, 10 posto najboljih službenika prema učinkovitosti, ocjeni nadređenih i podređenih, te ocjeni korisnika, dobiva bonus na plaću, dok 10 posto najlošijih dobiva destimulaciju.
Kako biste, primjerice, izmjerili kvalitetu rada saborskog zastupnika?
– Saborski zastupnik je, prije svega, netko kome je to osnovni posao i ne može se dogoditi da ga nema na radnom mjestu, da niti jednom nije progovorio u sabornici, da nije iznio niti jedan prijedlog, nije komentirao niti jedan prijedlog drugih kolega…
A što točno podrazumijevate pod depolitizacijom javnog sektora? Na koji način bi se birali vodeći kadrovi i na koji mandat?
– Depolitizacija uključuje ograničavanje imenovanja politički imenovanih dužnosnika samo na čelne ljude državnih institucija, npr. ministre i njihove zamjenike. Za ostale razine upravljanja, npr. ravnatelj porezne, carinske uprave, HZZO-a i slično, predlažemo da postanu državni službenici, koje imenuje Vlada isključivo na javnim natječajima, na mandat od pet godina. Time se osigurava stabilnost i kontinuitet državne službe i jača odgovornost rukovoditelja jer se nakon pet godina moraju ponovno javiti na natječaj i prezentirati svoje rezultate. Treba ukinuti podjelu na ‘vaše’ i ‘naše’ ljude, podjelu sfera, ‘moja je energetika, tvoja je kultura’, pa se dogodi da su pripadnici jedne stranke naglo svi stručnjaci za, primjerice, energetiku…
Za kakvu se politiku plaća zalažete? Treba li ih ograničavati ili one trebaju ovisiti o rezultatima? Smiju li vodeći ljudi javnih poduzeća imati veće plaće od ministara i premijera?
– Bilo koja priča o smanjenju plaća je na tragu populizma i jeftinih obećanja. Da bi netko vodio poduzeće, bilo privatno ili državno, treba imati specifična znanja, poznavati tržište, razvijati posao i za to treba biti i adekvatno plaćen. Nagledali smo se političkih menadžera u javnim poduzećima, vrijeme je za prave stručnjake, a njih treba i adekvatno platiti. Inače ćemo dobiti one koji taj posao ne znaju raditi ili ga rade jer ne mogu naći bolji.
(izvor: pametno.org)
